Još jedna inspekcija Ministarstva zdravstva danas je na terenu i ispituje zašto je izgubljen ljudski život. Ovaj put devetogodišnjeg djeteta. Možda će utvrditi da je posrijedi bio ljudski faktor, možda da je sve odrađeno u skladu s pravilima struke, možda da je smrt bila neizbježna ili da ponekad, u određenim situacijama, ni najmodernija medicina jednostavno nema načina da pomogne. Posve nebitno.

Ovo sada već postaje stvar principa. Više nije u pitanju je li medicina mogla pomoći, kakva je bila dijagnoza, je li u pozadini bila druga bolest, i koliko je stručna bila čija procjena. Dijete je umrlo od sepse. I to nakon što je više puta uzastopno vraćeno iz zdravstvene ustanove kući. Sepsa je opasna, brza i smrtonosna bolest gdje bakterija zahvaća i onesposobljuje sve organe, ali su šanse za izlječenje veće su što se ranije počne primjenjivati odgovarajuća terapija. Ovu su jednostavnu jednadžbu više puta u javnosti, prigodno, o Svjetskom danu sepse, iznosili sami medicinski djelatnici, nabrajajući pritom i simptome koji upućuju na sepsu. Da bi o tome informirali građane, roditelje.

Je li itko o tome informirao liječnike? Dijete koje ove godine nije dočekalo Božić dvaput je u istom danu, u pratnji zabrinutog roditelja, stiglo u hitnu službu i dvaput je iz nje vraćeno kući. Kako je to moguće? Kako je moguće da doktor, svjestan toga da je dijete, nakon što je već jednom poslano kući, opet stiglo u hitnu, vjerojatno zbog ozbiljnog razloga, a ne zato što mu tata voli obilaziti ordinacije, ne poduzima ništa, nego ga šalje pedijatru, idući dan, na redovni pregled? Drugi dan je, očito, bilo prekasno, jer djetetu koje je helikopterom prebačeno iz Metkovića u splitsku bolnicu više nije bilo spasa.

Kako će se s time nositi roditelji nesretnog dječaka iz Metkovića, to samo oni znaju. Sepsa je opasno stanje, visoke smrtnosti, i ishod bio možda bio isti da je dječak primljen i liječenje započelo čim je prvi put stigao u hitnu, da je odmah prebačen u Split, da je odmah primio terapiju. Možda mu, u kombinaciji gripe i streptokokne upale, doista nije mogla pomoći ni najmodernija medicina. Ali njegovi roditelji to nikada neće saznati. Samo zato što nečijom odlukom zasad nepoznatog motiva dječak nije zbrinut odmah, već sutradan, nakon što je s roditeljima obišao tri ambulante da bi našao uredujućeg pedijatra.

Problem i dalje postoji, a isplivat će, prije ili kasnije, s nekim novim infarktom, napadom astme ili streptokoknom sepsom. Problem je u sustavu, jer se u zdravstvu ne možemo oslanjati samo na to koliko je tko stručan i odgovoran. Doktor u hitnoj mora znati da ne može otpraviti pacijenta s dvojbenim simptomima, a da mu prethodno nije provjerio, u ovom slučaju, krvnu sliku. Osim vlastite savjesti, to mu mora jasno reći i njegov poslodavac. Na zapadu to znaju, pa u dramatičnoj priči iz Južnog Walesa, gdje je djevojčica umrla od astme nakon što ju je liječnica odbila primiti jer je na zakazani pregled kasnila četiri minute (!) previše, nisu svu krivnju svalili na bešćutnu liječnicu, niti su se pravdali da je u nekim slučajevima smrtni ishod neizbježan. Ne, odlučili su mijenjati nakrivo postavljen sustav u kojem su pravila takva da se zbog kašnjenja na termin pacijenta odbija, u kojem doktori nemaju dovoljno vremena da bi se posvetili pacijentu i nemaju potporu kolega od kojih mogu, u slučaju da nisu sigurni kako postupiti, zatražiti drugo mišljenje. Mjere su poduzeli da bi se izbjegle buduće tragedije.

U tome je deficit našeg zdravstva. Kad se smrt dogodi, važno je samo izvući se iz neugodne situacije neokaljan. To što djeteta više nema, i što će se smrt dogodine dogoditi nekom drugome, nije u fokusu politike. Važno je reći da je naš zdravstveni sustav među boljima u svijetu, s obzirom na ono koliko za njega plaćamo, i da pogreške u sustavu, tako nepogrešivom, ni ovoga puta nije bilo. Načekat ćemo se, a pitanje je hoćemo li doživjeti, trenutak kad nam ministar zdravstva prizna da sustav nije dobar, i da će ga već sutra hitno mijenjati da se više nikada ne dogodi da ijedan pacijent, veliki ili mali, bude vraćen kući, ignoriran ili pušten da čeka ako mu život visi o koncu.