Vukovarski gradonačelnik niti je okupio kritičnu masu potrebnu za svrgavanje Plenkovića, niti se pokazao kapacitiran kao potencijalni izazivač za predsjedničko mjesto, pa njegovi mentori i mecene moraju potražiti neku drugu osobu, neko drugo mjesto i neku drugu temu žele li pokušati novi manevar za udar na Plenkovića.
Neće biti sankcija, velikodušno dijeli indulgencije Andrej Plenković neposlušnim HDZ-ovcima nakon subotnjeg vukovarskog prosvjeda.A kako i ne bi kada je predsjednik Vlade i HDZ-a bez ispaljenog metka, da prstom nije ni mrdnuo, postigao dvije velike političke pobjede. Prva je njegova najveća unutarstranačka u dosadašnjem mandatu, homogenizacija svih bitnijih HDZ-ovih sastavnica i pojedinačnih perjanica oko Plenkovića kao neupitnog vođe, barem do sljedećih izbora. Ivan Penava pokazao se nedoraslim zadatku koji su pred njega postavili oni nezadovoljni Plenkovićevom vladavinom. Vukovarski gradonačelnik niti je okupio kritičnu masu potrebnu za svrgavanje Plenkovića, niti se pokazao kapacitiran kao potencijalni izazivač za predsjedničko mjesto, pa njegovi mentori i mecene moraju potražiti neku drugu osobu, neko drugo mjesto i neku drugu temu žele li pokušati novi manevar za udar na Plenkovića.
Druga velika pobjeda koja je Plenkoviću pala u krilo poput zrele kruške bilo je vukovarsko postrojavanje svih onih nezadovoljnih i ojađenih, nevažnih i od oltara vlasti odbačenih. Na jednom mjestu i na istom zadatku našli su se Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, Željka Markić i Hrvoje Zekanović, Bujanec i Rojs, Sačić i Milinović te HDZ-ov Culej sa zastupnicima Mosta, društvo šaroliko, ali bez uporišne točke i vođe koji bi stao na čelo kolone i poveo napad. Akteri i poruke koje su se mogle vidjeti i čuti na marginama skupa, a koje šira javnost percipira kao ultradesne i opasne, Plenkovića su ni krivog ni dužnog učinile demokratičnim, poželjnim i prihvatljivim liderom iako se nije jednom zauvijek odrekao »dvostrukih konotacija« pozdrava »Za dom spremni« niti obračunao s mangupima u svojim redovima koji rehabilitiraju ustaštvo i ustaške zločince.
Štoviše, već drugi dan Plenkovićevi ministri Kuščević i Medved preuzeli su Penavinu prozivku institucija i retoriku o 27 godina neprocesuiranja ratnih zločina. To bi više priličilo onima koji govore o Hrvatskoj kao propalom političkom projektu nacionalističkih i šovinističkih elita nego onima koji su najviše i najduže vladali Hrvatskom u tih 27 godina. Zato se Penava, barem za sad, ne treba bojati Plenkovićevog bijesa za nepotrebni svrab u koji ga je uvalio, jer se nije pokazao opasnim suparnikom, upravo suprotno, podigao je premijerov politički rejting.Viđenim u Vukovaru Plenković je, u odsustvu oporbe, postao prividom zaštitnika demokracije i »normalnih« u ovoj državi, a je li tome tako, pokazat će se za mjesec dana kada Gradom krene još jedna kolona sjećanja na njegovu tragediju i patnju. Penavin eksperiment pokazao se pogrešnim i kontraproduktivnim u svakom pogledu, od organizacije do sadržaja. Pokazalo se i dokazalo da se na brojnost i efikasnost »događanja naroda« može računati samo onda kada njime rukovode HDZ i Crkva ruku pod ruku.
Da je Penava svojedobno vodio šatoraše u Savskoj, niti bi se oni tamo zadržali punih 555 dana, niti bi oba dva, oba dva pala. Jedina razlika između tog i vukovarskog skupa je ta da su oni koji su predvodili šatoraške prosvjede sada na vlasti i funkcijama, a kao takvi svoje vještine u pripremanju i izvođenju državnog udara sasvim sigurno nisu spremni upotrijebiti sami protiv sebe.Doviđenja u sljedećem ratu.
