Kako i zašto, vjerojatno će zauvijek ostati nerazjašnjeno. U forumovu članku objašnjavaju se bizarni zapleti tog pravosudno-poštanskog rašomona. Imate tu, primjerice, i objašnjenje da je sud navodno nekoliko puta pokušao dostaviti presudu, pa da je sudski dostavljač jednom čak razgovarao s »predstavnikom stanara Borkovićem«, od kojega da je navodno saznao kako ovaj ne zna tko je i gdje je zastupnik ovršenika, udruge »Dom kulture«. »Kvaka« je međutim u tome da je zastupnik te udruge, koja izdaje forum.tm – novinar Goran Borković, predstavnik stanara u zgradi u kojoj je sudski dostavljač navodno pokušavao uručiti presudu.

U članku na forumu.tm, njegov autor Goran Borković – isti taj Borković, dakle, predstavnik ovršenika i predstavnik stanara – vehementno odbacuje da je razgovarao sa sudskim dostavljačem, pa da bi ga možda – što bi netko eventualno pomislio – prevario, rekavši kako u toj zgradi ne živi nikakav on, Borković. Argumentira to uvjerljivo: dugogodišnji je novinar, i već gotovo dva desetljeća poteže se po sudovima da obrani vlastitu novinarsku čast – »na sreću, sve do sada uspješno«. Zašto bi, kad je tako, sad odjednom htio izbjegavati sudski okršaj? Štoviše, spor o kojemu je riječ proizišao je iz prvoga sudskog »gonjanja«, a u tome prvom natezanju Borković »ne samo da nije propustio nijedno ročište, nego ga nije ni odgodio, pa bi bilo – nekako se čini – nelogično da to napravi sada, kad je postignuta nagodba«. Nama ti argumenti zvuče uvjerljivo, i nedvosmisleno smo uvjereni da forum.tm treba potpomoći da preživi. Trideset tisuća kuna nije malen novac, ali nadamo se da bi se skupilo i mnogo više kad bi svaki istinoljubivi, demokratski orijentirani građanin ove zemlje uplatio bar kunu. Uostalom, »crowdfunding kampanje« za medije – kampanje dobrovoljnog skupljanja novca od građana za stvar koju smatraju društveno vrijednom; socijalizam je to zvao »samodoprinosom« – u Hrvatskoj su se dosad pokazale uspješnima, još od one prve, u kojoj je 2000. za kaznu koju je Feral Tribune morao platiti odvjetniku Željku Olujiću učas skupljeno više od dvjesto tisuća kuna. Tako, nadajmo se, može biti i ovaj put: forum.tm treba spasiti.

Ali tih trideset tisuća kuna, zajedno s nedostojnom pripoviješću o neuspješnoj dostavi sudske presude – koja uključuje i zluradi podtekst obezvređivanja ljudskih kvaliteta časnoga novinara – ne bi smjele odvratiti pozornost od onoga što u ovome slučaju uistinu jest relevantno: od kontinuiteta hasanbegovićevskoga mekog terora nad kritičkim medijima. Već je i sama tužba, ona prva, protiv foruma.tm, bila neopravdana, a naročito je to bila ova druga, za koju uredništvo nije ni znalo: ona naime nije podnesena zato što forum.tm nije ispunio odredbe nagodbe, nego – zato što jest. Potom, sud je iznevjerio usmeno obećanje jednoga svojeg djelatnika da će redakcija kaznu moći platiti u obrocima, što je uobičajena praksa za svaku vrstu dugova prema državi. Ništa od toga sudovi nisu uvažili: kada je o malim i nezaštićenim a kritičkim medijima riječ, u ovome pravosuđu, čini se, razumijevanja kao da ne smije biti. I to je ono što najviše brine: kada država i cijeli njezin administrativni aparat, čiji bi smisao u demokraciji trebao biti da zbog sebe same štiti zaštitnike javnosti, tako očito stanu kliziti prema činovničkoj bešćutnosti autokratskog tipa, tada postaje jasno da kritika i sloboda govora, polako ali pouzdano, odlaze dođavola. Ovo je zato otvoreni poziv: uplatimo koju kunu, i spasimo forum.tm. Uz prigodnu parafrazu: »Da je sloboda i demokracija, bio bi Forum, a ne ovrhacija.«