Poznato je da su Hrvatskoj u procesu mirne reintegracije Podunavlja nametnuti i neki teški uvjeti, primjerice poništavanje brojnih kaznenih prijava za ratne zločine. Bila je to, zajedno s abolicijom pobunjenih Srba, cijena vraćanja Podunavlja pod hrvatski suverenitet, ali Tuđman je ispravno procijenio da se ona mora platiti. Odluka da se za taj teritorij ne ratuje, spada u red najboljih koje je Tuđman donio.
Nitko iz HDZ-a tko kaže nešto kritično o Franji Tuđmanu, izrazi makar blagu skepsu prema nekom od njegovih političkih poteza, nema apsolutno nikakvu budućnost u toj stranci. I gotovo 20 godina nakon smrti, Tuđman je mjera svih stvari u HDZ-u. Njegov klut ličnosti u HDZ-u danas je čak snažniji nego devedesetih godina kad je, s vremena na vrijeme, ipak imao unutarstranačkih oponenata. Otkako je umro, izvorište legitimiteta svakog predsjednika HDZ-a je veličanje Tuđmana i inzistiranje na njegovoj nepogrešivosti. Bez toga nema ništa. U najosjetljivijim situacijama, lideri HDZ-a svoje odluke objašnjavaju na način da bi tako sigurno i Tuđman učinio. Čelni ljudi HDZ-a su, dakle, samo tumači mrtvog Tuđmana. Javljaju se među njima razlike u interpretaciji pojedinih Tuđmanovih politika, ali samog osnivača HDZ-a nikad se ne dovodi u pitanje, što je u skladu s očekivanjima članstva i birača. Tomislav Karamarko tvrdio je da je Tuđman bio desničarski radikal, Andrej Plenković ga ponešto drukčije shvaća, ali za obojicu on predstavlja najvažniji politički oslonac. Pritom predsjednici HDZ-a nastoje Tuđmana zaštititi od učinaka njegovih postupaka koji su u određenim trenucima nepopularni.
No, premda je to nedvosmisleno naznačio u obraćanju HDZ-ovim braniteljima, prikočio je i zatim izjavio da je Tuđman htio pomirbu, ali da u procesu mirne reintegracije nije bilo oprosta za ratne zločine. Plenković razumije da Tuđman nije imao pravog izbora, da je u danim okolnostima izvukao za Hrvatsku najbolje što je mogao, ali zna i da mu je kao predsjedniku HDZ-a dužnost štititi Tuđmana od njega samog. Na javnoj sceni je danas pregršt ljudi, uključujući i Penavu, koji nisu u stanju pojmiti značenje mirne reintegracije Podunavlja i obveze koje je Tuđman prethodno ispunio. Zato Plenković namjerno ostaje nedorečen u kampanji protiv okupljanja u Vukovaru, iako ga smatra ozbiljnom prijetnjom za Vladu. Računa da će to ipak nekako pregrmjeti, a Tuđmanom će se morati koristiti dok god vodi HDZ.