Prve naznake cirkusa kojem ćemo svjedočiti krajem sljedeće godine polako se, ali sigurno pojavljuju u domaćim medijima i političkim kuloarima. Riječ je naravno o izborima za predsjednika odnosno predsjednicu Republike. Da u ovoj zemlji ima iole političke mudrosti i razboritosti, stranačke bi se elite dogovorile o dvjema nužnim stvarima. Prva je promjena Ustava kojom bi se Hrvatska konačno ustrojila kao jako klasična država parlamentarne demokracije u kojoj su na čelu izvršne vlasti Vlada i premijer. Predsjedniku Republike treba oduzeti preostale ovlasti koje ima, prebaciti ih na Vladu, a njega ili nju ubuduće birati ili u Saboru ili kroz neki drugi ograničeni elektorat. Nikako ne izravno. Nedavno formiranje Vlade u Italiji pokazalo je koliko velike ovlasti predsjednika Republike kompliciraju i otežavaju politički proces. Ne ulazeći uopće u to je li kandidat za ministra financija imao dobar ili poguban plan za talijansko gospodarstvo, nije na predsjedniku Republike da sprečava formiranje Vlade koja ima većinu u parlamentu proizašlu iz rezultata parlamentarnih izbora.

A druga nužna promjena jest dorada Ustava i odgovarajućih zakona kako bi se na precizan, nedvosmislen i jasan način propisala procedura kako se nakon provedenih parlamentarnih izbora formira vladajuća većina. I kako se nekome daje mandat za sastavljanje Vlade. Dovoljno se samo sjetiti onoga što se događalo nakon izbora 2015. godine kada je predsjednica Republike silovanjem Ustava uz pomoć sebi bliskih ustavnih stručnjaka pokušala preuzeti vlast mimo parlamenta i birača. Da Tomislav Karamarko nije u zadnji čas pronašao jednog kanadskog biznismena hrvatskog podrijetla i nagovorio ga da preuzme Vladu, u Hrvatskoj bi zavladao kaos. Predsjednica bi mimo Ustava imenovala svoju Vladu, dotadašnja je SDP-ova Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem s pravom ne bi fizički pripustila u Banske dvore i Hrvatska bi se našla u neviđenom kaosu.

Naravno, odnosno nažalost, sve navedeno gotovo se sigurno neće i ne može dogoditi. Pa će se tako prvo do kraja ove i cijele sljedeće godine zemlja zabavljati besmislenim i suvišnim izborima za predsjednika ili predsjednicu Republike. Neupućeni će elektorat misliti da je izabrao osobu koja će voditi zemlju, a u stvari će na Pantovčak instalirati nekoga – bila to aktualna šefica države ili netko drugi – koji će se u želji da si nabija popularnost samo plesti pod noge Vlade koja, ma kakva bila, ipak ima težak i nezahvalan posao vođenja države.