Inače, bauk populizma kruži Europom i SAD-om. Krenuo je prije desetak godina, općenito bismo mogli reći da mu Hrvatska još i prilično solidno odolijeva, Jer, populisti sada vode talijansku vladu, zatim češku i slovačku, poljsku, mađarsku vladu, veliki utjecaj imaju u austrijskoj vladi itd. Naravno, svaki od tih populizama međusobno se razlikuje i svi se oni etabliraju dolaskom na vlast.

U Grčkoj već nekoliko godina vladaju lijevi populisti iz Syrize koji su također odustali od populističke ideologije kad su osvojili vlast. Njemačka posljednjih nekoliko godina strepi od jačanja desničarskog populizma, nova, teško sastavljena vlada Angele Merkel je u krizi. Svojevrsni svjetski kralj desnog populizma danas je Donald Trump, a Veliku Britaniju iz Europske unije izveo je prije dvije godine populizam independista, prilično osnažen tabloidnim medijima.

No, kako stoje stvari u Hrvatskoj?

Populistički stav Mosta protiv političkih elita bio je (još) živ onda kad je Božo Petrov 2015. godine bio kod javnog bilježnika i ovjerio da Most neće ni s kim koalirati poslije izbora. Tko mu je vjerovao, vjerovao je, Petrov i društvo takve su brzo razuvjerili.

Kad bi HDZ-om zavladao neki izraziti desni konzervativac, blizak Crkvi, Most bi bio spreman i treći put ući u koaliciju s HDZ-om. I Most i Neovisni za Hrvatsku (sa sadašnjim rejting od 1,5 posto) bliski su politički istomišljenici društva oko Željke Markić i njihovih inicijativa.

Tu je sada prava populistička desničarska baza, ali koja sutra, kada bi se izišlo na izbore, teško bi mogla prebaciti 10-ak posto. No, izvaninstitucionalnim djelovanjem, uz jasnu potporu Katoličke crkve oni zapravo stalno pritišću HDZ da ide desno i da ih prigrli. Definitivno, to nisu likovi kojima bi građani dali glasove na izborima, ali kad bi se njihova ideologija lijepo upakirala kroz glavnu hrvatsku desnu (ili, ako hoćete, desno centrističku) stranku – tada bi i Željka Markić bila zadovoljna. Sukus te ideologije je opasnost od drukčijih – etničkih, rasnih, seksualnih manjina.

Poznato je da premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović različito gledaju na opasnosti od populizma. Za predsjednicu populizam je »u pristupu pozitivan pojam i znači osluškivanje glasa naroda, komunikaciju s građanima i uvažavanje njihovih briga i potreba«. Za Plenkovića, pak, populizam je opasna pojava.