Gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić ima lijep običaj da se u javnosti ogrne čarobnim plaštom nekog superjunaka iz neke od suvremenih filmskih bajki. Ako netko jako radoznao pita Dujmića tko je Opatijcima omogućio da čarobno uživaju u zdravstvenom, društvenom, obrazovnom ili socijalnom nadstandardu, on će se bez lažne skromnosti pohvaliti: »Tko drugi, ako ne gradonačelnik«. U Opatiji se bajkovitost jednog Hansa Christian Andersena obistinila u svakodnevnoj stvarnosti isključivo zahvaljujući, naravno, Dujmićevim devetogodišnjim i vizionarskim upravljanjem Opatijom, u kojoj je danas puno novog sjaja, blještavila i nadstandarda, ali sve je manje realnog novca. Drugim riječima, opatijski Hans Christian Dujmić malo se zaigrao, pa je u pisanju nove stranice svoje opatijske bajke pobrkao san i javu, moguće i nemoguće, realno i nadrealno.

No da bi dojam čarobnog sjaja i svekolikog prosperiteta opstao, to jest da ne bi počeo ruzinaviti, požalio se ovih dana Hans Christian Dujmić, Grad Opatija mora još jednom u zagrljaj bankarskog sektora kako bi gradska kasa izdržala i sačuvala dosegnutu razinu nadrealnog u pogledu socijalnog, društvenog ili zdravstvenog standarda koji ima prosječan Opatijac, ali i građevinskih investicija. Naime, Dujmićev najnoviji problem bajkovitom se nadrealnošću zrcali u realnoj činjenici da u gradskom proračunu već nedostaje 20 milijuna kuna, pa se traže novi kreditni aranžmani na financijskom tržištu koje je gladno žrtava. Teoretičari književnosti ili ekonomski analitičari vjerojatno će se složiti s time da se samo vrhunskom piscu bajki može dogoditi to da u  financijskim projekcijama ozbiljno računa s novcem kojeg nema, odnosno kojeg mu jednom davno netko obećao dati. Gradonačelniku Andersenu danas fali čarobno obećanih 13 milijuna kuna iz Talijanske unije da na vrijeme završi dječji vrtić na Punta Kolovi.