Andrej Plenković nije samo predsjednik stranke koja je, dok je on još nije vodio, pružala svu moguću potporu referendumu o ustavnoj definiciji braka kao zajednice žene i muškarca. Ne, Plenković je bio izričiti pobornik referenduma za koji su potpise prikupili »U ime obitelji«. Nije krajem 2013. tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka upozoravao da je riječ o rigidnim marginalcima s kojima se ne bi valjalo petljati, a u ljeto 2016., nakon što je došao na čelo stranke, s ponosom je isticao »mi smo dali svoj glas kad je bio referendum o braku«. Danas, međutim, kad je iz iste radionice Željke Markić izašla inicijativa za referendum o nekim izbornim pravilima, predsjednik Vlade tvrdi da iza toga stoje »marginalne i isključive političke opcije«. Ne bi se to očekivalo od čovjeka koji je na hrvatsku političku scenu zakoračio s geslom – vjerodostojno.

Ali, ima još. Početkom 2010. Plenković je vagao hoće li prihvatiti ponudu predsjednika Ive Josipovića da mu bude savjetnik za međunarodnu politiku, ali kasnije nije bio zadovoljan s njim. Jednom je, još u ulozi europskog zastupnika, izjavio da je Josipović »trebao pritisnuti Vladu da bude angažiranija«. Plenković je, dakle, smatrao da je predsjednik Republike morao raditi pritisak na Milanovićevu vladu, kako bi ona bila poduzetnija. Stoga bi vjerodostojno bilo da premijer sada poziva predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović da mu stalno puše za vrat, ako nema druge i lupa šakom o stol, jer mu to ne bi dopuštalo da se uljuljka. Nije važno što se Plenkoviću čini da mu je Vlada sjajna, uvijek se može bolje. No, on, znamo to iz iskustva, nije nimalo sretan kad predsjednica nabraja što bi sve Vlada trebala napraviti za dobrobit Hrvatske. Štoviše, vrlo ga to ljuti i rado bi da Kolinda Grabar-Kitarović zašuti. I tu, znači, Plenković pada na testu vjerodostojnosti. Mogli bismo pomisliti da hrvatski premijer uopće nije vjerodostojan političar i da se prije dvije godine, u kampanji za parlamentarne izbore, lažno predstavljao.

Naravno, kad bi premijer doista htio postupiti vjerodostojno, izazvao bi tektonski poremećaj u HDZ-u, za čije je članstvo i birače Kolinda Grabar-Kitarović u statusu nedodirljive kraljice. Plenković se, razumljivo je, nije spreman u to upustiti. No, onda bi bio red da se ispriča hrvatskim građanima što je lagao prilikom svog uspona na vlast. »Oprostite, nisam vjerodostojan, pokušao sam vas uvjeriti da sam nešto što nisam«, trebao bi reći Plenković i idemo dalje.