Franjo Habulin / Foto PIXSELL
Ne bi nikako bilo dobro da Hrvatska postane zemlja u kojoj se država i vjera isprepliću. Ali nazivati ljude koji guraju te referendume osobama koje bi željele možda formirati neku novu NDH i otvarati koncentracijske logore je obično lupetanje i klasičan primjer krajnje neodgovornosti za izgovorenu riječ. Takve izjave samo dalje radikaliziraju društvene procese i polariziraju društvo preko svake mjere
Može se svašta misliti o ljudima koji organiziraju dva referenduma za koje su se proteklih tjedna prikupljali potpisi. Ali jedno je ipak sasvim sigurno – oni nisu ni fašisti ni nacisti.
Riječ je o osobama konzervativnog svjetonazora bliskih Katoličkoj crkvi, pripadnicima grupacija koje su prije nekoliko godina organizirale referendum o braku kojim je u Ustav stavljena norma da bračnu zajednicu mogu osnovati samo žena i muškarac.
Tada je kao i danas dio ljevice histerično reagirao pa je tako recimo saborski zastupnik Nenad Stazić (SDP) tu inicijativu stavio u kontekst Jasenovca na što ga je jedna od organizatorica Željka Markić tužila sudu zbog klevete. Cijelu je slučaj završio tako što se zastupnik SDP-a ispričao, a Markić odustala od tužbe.
A sada je sa sličnom pričom izašao predsjednik udruge koja se zove Savez antifašističkih boraca i antifašista. Čovjek se zove Franjo Habulin, a on je ovog vikenda izjavio da on aktualne referendumske inicijative – koje među inim žele smanjiti broj zastupnika nacionalnih manjina i oduzeti im neke ovlasti – naziva »mogućim prvim korakom do novih protjerivanja, progona, prisilnog pokrštavanja, koncentracijskim logora, pa možda i formiranja neke nove NDH što se ne smije dogoditi«.
A sve to na komemorativnom skupu posvećenom žrtvama ustaških logora Gospić – Jadovno – Pag.
Nevjerojatno. Riječ je o potpunom izostanku bilo kakvog osjećaja za odgovornost u javnom govoru. Referendume zaista organiziraju ljudi koji žele preoblikovati Hrvatsku po mjeri svog svjetonazora.
Napravili su to s referendumom o braku, rade to s ova dva, a vjerojatno će nastaviti i dalje sa sličnim inicijativama. Sve dok na dnevni red ne dođe i referendum svih referenduma – onaj kojim bi se zakonom zabranilo pravo na pobačaj. To je nešto što nas vjerojatno čeka sljedećih godina. I što će dominirati društvenom pa samim time i političkom scenom. Želi se naprosto društvo napraviti konzervativnijim i bliskijim nečemu što oni koji to iniciraju zovu tradicionalnim vrijednostima.
Velikom dijelu građana te su ideje prihvatljive, ali su vjerojatno isto tako velikom, možda i većem, potpuno odbojne. Ali one su sada na političkoj pozornici i bit će predmet vjerojatno i političke utakmice.
Ne bi nikako bilo dobro da Hrvatska postane zemlja u kojoj se država i vjera isprepliću. Ali nazivati ljude koji guraju te referendume osobama koje bi željele možda formirati neku novu NDH i otvarati koncentracijske logore je obično lupetanje i klasičan primjer krajnje neodgovornosti za izgovorenu riječ. Takve izjave samo dalje radikaliziraju društvene procese i polariziraju društvo preko svake mjere.
Samozvani antifašisti u pokušaju prisvajanja monopola na antifašizam podjednako su agresivni, iritantni i odbojni kao i krajnji desničari koji samo sebe doživljavaju kao jedine arbitre o pitanjima domoljublja i državotvornosti.
Uostalom da na lijevoj sceni u cijelini nije bilo egzibicionizma, krajnje samopromocije i verbalnih ispada, a da je bilo samo malo političke mudrosti i obične ljuske razboritosti lako je moguće da bi prije nekoliko godina referendum o braku i propao. Ali samozvani antifašisti, takozvani ljevičari i ljudi kao Habulin ne mogu protiv sebe. Željka Markić može biti zadovoljna. Njeni protivnici najbolje rade u njenu korist.