RIJEKA Veleslalomski trijumf Filipa Zubčića u Japanu, prvi hrvatski u toj disciplini u Svjetskom kupu, točka je na »i« sjajne sezone 27-godišnjeg skijaša. Zubčić je prije pet godina zabljesnuo osmim mjestom u Alta Badiji, ali za prvu pobjedu trebao je čekati 49. veleslalomsku utrku Svjetskog kupa u karijeri.

– Ako je netko trebao uspjeti, onda je to Filip. To je želio i za to živi. Kada sam ujutro saznao da je pobijedio, bio sam sretan. Znao sam da će se to dogoditi, njegova pobjeda bila je pitanje vremena – kaže Riječanin William Vukelić, nekadašnji reprezentativac, koji je pobjeđivao u Val d’Isereu na natjecanju svjetskih skijaških nada, te na najvećim dječjim utrkama (Škofja Loka, La Scara, Pinnochio), dok se na Topolinu, neslužbenom dječjem svjetskom prvenstvu, penjao se na postolje u slalomu i veleslalomu.

– Filip je šest godina stariji od mene, ali poznajemo se deset godina. Kada sam ušao u reprezentaciju, dijelili smo sobu. Čujemo se mi svako malo, razmjenjujemo poruke. Čuli smo se kratko i nakon njegove pobjede u Japanu. Rekao mi je da ​me se sjetio pred ciljem, sada i u Garmisch-Pertenkirchenu. Bilo mi je drago to čuti. Imali smo jednu foru, kako voziti kada su drugi umorni, pogurati se, »ekplodirati« pred ciljem, te kako voziti po ravnici.

Od skijaša za kojeg nije bilo mjesta ni na završnicama Svjetskog kupa u njegovoj disciplini, Zubčić je došao u poziciju boriti se za mali Kristalni globus.

– Vidi se na njemu da je sazrio. Njegov stil skijanja se nije promijenio, ali stabilizirao se, u glavi i skijaški. Nije više nemiran. Sve je sjelo na svoje mjesto, a sada je pun samopouzdanja.Prijašnjih sezona u veleslalomu su dominirali Marcel Hischer i Ted Ligety. Hirscher se povukao u skijašku mirovinu, Ted Ligety s 35 godina i poslije nekoliko operacija više nije veleslalomski »creme de la creme«.

– Hirscher i Ligety su imali veliki utjecaj na svih, ostavljali su svih sekundu ili dvije i svi su se u startu predavali.. Bilo je drugačiji nego sada, kada skijaši vide da su konkurentniji. Više je šansi za uspjeh.

William Vukelić je prije dvije i pol godine pod čudnim okolnostima izostavljen s liste hrvatskih reprezentativaca. Probao je prvu zimu trenirati i utrkivati se u vlastitom aranžmanu, ali problemi s leđima bili su jači od skijaša kojem je prva disciplina uvijek bila veleslalom.

– Kao prvo, nema tu ljubomore, zaista mi je drago zbog Filipa, znam što je prošao jer smo bili cimeri. Kada s nekim živiš cijelu zimu, znaš što je prošao, tu ne može biti ljubomore. Naprotiv, baš mi je drago zbog njega. Bio je zaista odličan cimer. Uvijek smo se zafrkavali i pitali tko je od nas dvojice – jači. Ali u cijeloj toj zezanciji uvijek smo znali kada je vrijeme za spavanje. U 21 sat. Buđenje je bilo u pet ujutro, po debelom mraku. Prvo što bismo napravili nakon buđenja bilo je iskotrljati se s kreveta na pod i napraviti četiri, pet serija sklekova i trbušnjaka, a zatim otići na doručak pa na snijeg. Tako smo se gurali. Trebao je vremena za dolazak na vrh, ali uspio je…