Referendum (savjetodavni i neobvezujući) o Brexitu, održan je 23. lipnja 2016. godine. Za izlazak iz EU-a bilo je 51,89 posto birača, protiv 48,11 posto. Razmjena podataka o imigraciji u to vrijeme, povoljno je utjecala na konačne rezultate referenduma, jer je rasprava o ekonomskim problemima, suverenitetu, političkih prednosti o pripadanju EU, preusmjerena na probleme nekontrolirane imigracije, terorizma i čuvanja granica.

Dana 12. prosinca 2019. godine, britanski parlamentarni izbori donijeli su konzervativcu Borisu Johnsonu uvjerljivu pobjedu nad Laburističkom strankom. Johnson sada ima apsolutnu većinu u Parlamentu koja osigurava sigurno ostvarivanje Brexita s datumom izlaska iz Unije 31. siječnja iduće godine.

Kanadski institut »Global Research« u listopadu 2017. godine objavio je informaciju o »prikrivenoj intervenciji stranih milijardera u kampanju, kojima je bio osnovni cilj izazvati gospodarski kaos u V. Britaniji«.

O tome izvješćuje i »The Guardian«, navodeći imena Trumpovih prijatelja milijardera koji su prikriveno bili duboko upleteni u kampanju. David Miller, profesor sociologije na Sveučilištu Bristol i Bath – autoritet za pitanja psihopatije u politici, postavio je pitanje: »Je li mi doista živimo u demokraciji ? Ima i jedna zanimljiva ocjena koju je objavio »The Guardian«: »Ovo je Velika Britanija 2017. godine, koja sve više izgleda kao demokracija sa kojom se manipulira«.

Već 40 godina elite bogatih i siromašnih zemalja, obećavaju da će neoliberalna politika dovesti do bržega gospodarskog rasta, da će se beneficije smanjiti tako da će svi – uključujući i najsiromašnije, bolje živjeti. Članak koji u »Guardianu« potpisuje istraživačka novinarka Carole Cadwalladr, otvara jedno veoma delikatno pitanje: Kako je uopće moguće da strani milijarderi mogu uzurpirati britansku demokraciju, po njihovoj volji?

Rizici i dobitci u ovoj igri, očigledno su veoma visoki i predstavljaju ozbiljnu opasnost za britansku suverenost. Primjerice, George Monbiot – ugledan britanski novinar, tvrdi: »Ovom strategijom postaje jasno da će desničarski Torijevci dovesti do goleme deregulacije u društvu.

Građanima će se Brexit prodati kao »više slobode od birokracije i europske birokracije«, a zapravo je riječ o rušenju uloge kontrole javnosti nad državom. U predizbornoj kampanji nije bilo dovoljno jasno tko će zapravo profitirati od Brexita? Sada više nema dvojbe, većina građana to sigurno neće. Novu vlast konsolidiraju stare političke i ekonomske elite, a država postaje sve više povezana s velikim biznisom. To su stvarne posljedice Brexita.

Alex Younger – šef britanske tajne službe MI6, dao je za javnost sljedeću izjavu; »Budućnost Velike Britanije povezana je s Amerikom koja će uz pomoć Trumpa biti izgrađena na radikalnim i pomalo zabrinjavajućim temeljima«. No kada je riječ o tako važnom događaju kao što je Brexit, nije zgorega poslušati što o tome misle analitičari »Aspen Instituta«, jedne od vodećih globalističkih organizacija, koja okuplja utjecajne ljude u politici, bankarstvu, medijima, akademskoj zajednici i kulturi.

Po njihovom mišljenju, cilj Borisa Johnsona – novog britanskog premijera, je »stvoriti globalnu, a ne izoliranu Britaniju. A da bi u tome uspio, »mora uspostaviti čvrste veze s Washingtonom«. Trump smatra Johnsona ideološkim saveznikom. Obojica tvrde da su na čelu »narodnih vlada« u vrijeme sumraka anglosaksonskih i dijelom europskih demokracija. Ipak, nije dovoljno znati što se događa na relaciji EU – V. Britanija, V. Britanija – strani milijarderi, Johnson – Trump, desnica – ljevica, što o Brexitu misle Škotska i S. Irska…

Potrebno je također poznavati barem neke činjenice koje se odnose na stanje u britanskom društvu. Sudeći po rezultatima koje je proveo »Centar za istraživanje izbora/British Election Study« u V. Britaniji 2015. i 2016. godine, utvrđeno je da nema statistički značajnije razlike u iskazima/izjavama između bogatih i siromašnih Britanaca. Psiholozi – istraživači, ukazuju na blisku povezanost koja postoji između straha od promjena i zalaganja za oštrije kažnjavanje kriminalaca, tj. onih građana koji žele stabilnije i uređenije društvo.

I na drugoj, onih koji žele promjene i spremni su prihvatiti izazove imigracije i ostanka u EU-u. Istraživanje je također pokazalo da su opredjeljenja – utemeljena na vrijednostima, a ne na pripadnosti pojedinom društvenom sloju, slična biračima koji podržavaju D. Trumpa. To znači da na referendumu odlučujuću ulogu nisu odigrali pripadnost pojedinoj rasi, dobi, razini obrazovanja, prihodima, već autoritarnost i strah od promjena.

U V. Britaniji, SAD-u i EU-u, kapitalistički sustav definitivno ulazi u razdoblje »nacionalističke euforije«, poglavito zbog zaustavljanja rasta globalnog kapitalizma. Nacionalizam je u stvari ideološka reakcija na krizu globalnog kapitalizma. Snalažljivi predstavnici vladajuće političke klase u svijetu, sklopili su pakt s nacionalizmom. Brexit također predstavlja nacionalistički odgovor na britanski gospodarski pad. U kampanji je pobijedilo uvjerenje da su za krizu »krivi Europljani i EU«.

No ima još jedno istraživanje koje je proveo »The Guardian«. Ona pokazuje da je na rezultate referenduma bitno utjecala i zlouporaba osobnih podataka, kao izvor formiranja psiholoških profila milijuna građana koje je Facebook ustupio tvrtki »Cambridge Analytica«. Time Brexit dobiva još jednu manje poznatu, ali veoma bitnu dimenziju. Riječ je o podacima koji su omogućili stručnjacima/psiholozima iz »Cambridge Analytice«, da obave čitav niz istraživanja, koja su potom korištena u kampanji za referendum.

Facebookove informacije obrađivane su temeljem posebnih modela i algoritama s ciljem stvaranja profila za svakog pojedinog birača. Riječ je o pristupu sličnom onome iz »psihometrije« – područja psihologije koje se bavi mjerenjem sposobnosti, ponašanja i općenito karakteristikama ličnosti. To je stručnjacima omogućilo da lakše definiraju tzv. »personalizirane poruke« koje su imale za cilj da pobijedi Brexit (napuštanje Unije). Glavni menadžeri ove kompanije priznaju da mogu utjecati, ne samo na ukuse svojih korisnika, već i na njihove emocije.

Algoritam je razvio Michal Kosinski, istraživač iz Cambridgea, a model je dizajniran tako da može predvidjeti i odgovore pojedinaca. Skandal je nastao kada je otkriveno da je Facebook podatke o građanima podijelio s tvrtkom »Cambridge Analytica«, na način koji predstavlja teško kršenje pravila koji reguliraju pravila korištenja podataka. Pritom se postavlja pitanje: U čemu se zapravo krije ta prikrivena povezanost između Brexita i Trumpa? Istraživački novinari »The Guardiana« i još nekih zapadnih medija, smatraju da je tu poveznicu nemoguće razumjeti ako ne shvatimo koja je bila uloga »Cambridge Analytice«.

Tvrtka je osnovana 2014. godine, bliska je američkoj desnici i prikuplja osobne podatke za oblikovanje psiholoških profila korisnika, koji se potom koriste u visoko ciljanim marketinškim kampanjama. U njoj Robert Mercer, milijarder – vlasnik »hedge fondova« koji su bili najveći Trumpovi donatori u kampanji, posjeduje 90 posto vlasništva. No vlasnik »Cambridge Analytice«, istovremeno je i prijatelj Nigela Faragea – bivšeg vođe UKIP-a, kojeg poznajemo po radikalnim nastupima u Europskom parlamentu kada je zagovarao izlazak V. Britanije iz Unije. A prijatelj je i američkog predsjednika Trumpa i Bannona.

Steve Bannon je Trumpov glavni strateg, za kojeg je V. Britanija uvijek bila u središtu njegova interesa. O velikom prijateljstvu između Faragea i Bannona svojedobno je pisao i »New York Times«. Tri su ključna aspekta ove priče, upozoravaju pojedini britanski mediji. Kako je uopće moguće da je britanska demokracija osramoćena i ponižena skrivenim ciljevima plana koji je nametnuo američki milijarder?

Profesor Martin Moore s King’s Collegea iz Londona, istaknuo je da su izbori pokazali »novi alat za planove autoritarnih država. Ovo nije samo politička bitka između političkih stranaka«. Tko će biti glavni korisnici Brexita? Država nakon Brexita postaje mnogo jače povezana s velikim biznisom. Od početka imigrantske krize neprestano raste jaz između onih koji prihvaćaju promjene i onih koji im se odupiru.

Upravo se na tome gradi ključna razdjelnica na Zapadu, uključujući V. Britaniju. U usporedbi s ovom podjelom – prvenstveno kulturološke prirode, materijalne razlike između bogatih i siromašnih, šefova i radnika, gube na svome značaju. Od Trumpa do M. Le Pen, Faragea, Johnsona i drugih, dinamika politike i javnog prostora općenito, odvija se kroz nemilosrdan sukob između autoritarne i liberalno demokratske kulture.

No upućeni tvrde da će upravo stav prema imigraciji odrediti budućnost Ujedinjenog Kraljevstva. Demografski procesi starenja stanovništva, u kombinaciji s desetljećima niskog nataliteta i posljedicama koje proizvode imigracije, snažno su utjecali na ishod referenduma o Brexitu 2016. godine.

Do polovine ovoga stoljeća britansko će se stanovništvo starije od 65 godina udvostručiti. To će očigledno predstavljati puno veći teret za sustav zdravstvene zaštite i socijalne politike. No najveći udar izazvat će drastično smanjenje aktivne radne snage. Prema procjenama, razina duga Britanije koja trenutačno iznosi 75 posto BDP-a porast će na 175 posto u iduća četiri desetljeća.

Da bi se dug BDP-a zadržao cca. na 75 posto, neto migracija mora ostati oko svoje trenutačne razine od četvrt milijuna ljudi godišnje. Istovremeno pojavljuju se informacije poput onih koje je svojedobno objavio »The Times«, gdje se navodi da u V. Britaniji djeluje 23 tisuće džihadista-potencijalnih terorista, a gotovo trećina ispitanika u jednoj anketi izjavila je kako smatra da u Velikoj Britaniji postoje mnoga područja (no go zone) gdje vlada šerijat, i gdje nemuslimani ne mogu ulaziti.

U ekskluzivnom intervjuu za »The Guardian«, Neil Basu – visoki britanski dužnosnik, zadužen za borbu protiv terorizma, izjavio je da »policijske i sigurnosne službe više nisu dovoljne za pobjedu u borbi protiv nasilnog ekstremizma i da Velika Britanija mora hitno poboljšati koheziju zajednice, socijalnu mobilnost i obrazovanje«. Pritom je dodao »80 posto onih koji žele napasti Britaniju rođeni su ili odrasli u Britaniji, što jasno pokazuje da su glavni uzroci unutarnji socijalni problemi«. Takve i slične informacije bez sumnje snažno su utjecale na rezultate referenduma o Brexitu i netom održane parlamentarne izbore u Velikoj Britaniji.

Britanska ljevica-laburisti doživjeli su na ovim izborima jedan od najvećih poraza u povijesti, jer su svojim krivo definiranim stavovima samo pružili moralno pokriće za globalni kapitalizam, demoniziranjem narodnog otpora kao »populizma«. Veliki dio ljevice još uvijek se zalaže za tradicionalni »internacionalizam« i »otvorene granice«. Stari socijalistički internacionalizam znači solidarnost s radnicima u njihovoj borbi protiv kapitalističke vladajuće klase u svakoj zemlji u kojoj žive i rade.

Međutim zalaganje za otvorene granice u okolnostima kada pravila diktiraju financijski moćnici, uz prisustvo masovnih nezakonitih imigracija, objektivno znači slabljenje položaja radnika u svim zemljama i jačanje globalnog kapitalizma. Upravo na takvom shvaćanju »internacionalizma«, britanski laburisti su doživjeli do sada svoj najteži poraz. Kada je kapitalizam u krizi, uvijek je spreman poduprijeti nacionalizam i fašizam, kako bi pozornost na ekonomske i socijalne probleme prebacio na »one druge«.

No negativne posljedice Brexita na budućnost EU-a još nije moguće u cijelosti predvidjeti. Primjerice, prije nekoliko mjeseci Beatrix von Storch, predsjednica njemačke stranke »Alternativa za Njemačku« (desnica) i europarlamentarka, je izjavila: »Želim da sve države članice Unije odluče što je najbolje za njih, a to stvarno mogu učiniti jedino na referendumu, kao što se dogodilo u Velikoj Britaniji«.

Istovremeno Brexit otvara i pitanje budućnosti V. Britanije u njezinim postojećim granicama. Tko je sljedeći po redu? Ili će odlazak V. Britanije, koja nikada nije bila spremna za jaču integraciju Unije (zadržala je svoju valutu, nije mogla prihvatiti da kraljica bude u podređenom položaju…), sada pomoći EU-u da pokrene neke integracijske procese koje zbog Britanaca do sada nije mogla?