Može li se 5. siječnja kao bumerang Kolindi Grabar-Kitarović vratiti Plenkovićevo »Glas za Škoru je glas za Milanovića« iz predizborne kampanje?

Sada je HDZ u poziciji da se bori za svaki od ta 465.703 glasa koje da je Škoro osvojio za Milanovića ovaj bi bio siguran pobjednik drugog kruga iako je tih 24,45 posto glasova, vidi se to i s drugog planeta, bilo isključivo usmjereno protiv Andreja Plenkovića.

Dakako da predsjednik HDZ-a i Vlade sada mijenja priču, jer bez Škore nema Kolinde na Pantovčaku pa sve podsjeća na onu o žabi, Škorinim biračima, koji bi sada preko rijeke trebali prenijeti škorpiju, HDZ, iako znaju da će im, unatoč obećanju, ona zadati smrtni udarac. Ne može škorpija, baš kao ni HDZ, protiv svog karaktera!

Prosto je nezamislivo da bi znatniji ili važniji dio Škorinih birača dao glas Zoranu Milanoviću iako bi takvu kaznu zaslužio Andrej Plenković i posredno njegova predsjednička uzdanica Kolinda Grabar-Kitarović.

Bio bi to logičan potez, »Glas za Milanovića, glas je protiv Plenkovića« za one koji su se politički našli i okupili samo i jedino zbog toga kako Plenković vodi HDZ!

Njime su nezadovoljni mostovci koje je izbacio iz Vlade, konzervativci kojima je uskratio referendume, hadezeovci kojima je podvalio Istanbulsku konvenciju i nametnuo Pupovca za koalicijskog partnera, ne vole ga ni Hrast ni panjevi.

Ako si ultimativno pozivao »Sad il’ nikad!«, a dobio nikad zbog samo 41.923 glasova manje od Kolinde, ako si unatoč tome što si ostao bez Pantovčaka najavio pohod na Banske dvore sljedeće godine, onda nema logičnijeg političkog poteza od eliminacije najopasnijeg suparnika koji te je na predsjedničkim izborima »sašio« samo zato što ima monopol na ta tri hipnotička slova u Hrvata, HDZ, tako što ćeš podržati njegovog glavnog neprijatelja!

Tako bi Plenkovića snašla kletva zbog teške uvrede koju ti je nanio tvrdeći kako je »Glas za Škoru glas za Milanovića«.

Niti je to naravno bila istina, baš kao što niti ekipa ljudi koja se okupila oko Škore nije istinska politička snaga, ovaj uspjeh je bio stvar trenutka i okolnosti kada su se unutarstranačka previranja u HDZ-u prelila na njihove dojučerašnje satelite i stvorila sinergiju koja je pokrenula radikalnu desnicu.

Već u izbornoj noći pokazale su se teško pomirljive razlike u Škorinoj ekipi.

Dok su jedni poput Zlatka Hasanbegovića ustrajali da tu njihovu »čistu vodu« nikako ne treba miješati s onom »prljavom«, HDZ-ovom, odmetnuti Stevo Culej već se ponudio kao posrednik u pomirbi dvaju frakcija najavivši svoju podršku Kolindi Grabar-Kitarović u drugom krugu.

Da, kad je Culej u pitanju, a »Glas za Škoru je glas za Milanovića«, hoće li ga Andrej Plenković zbog njegove otvorene podrške Škori izbaciti iz stranke poput onih anonimaca koji su se nešto dopisivali u viber grupi? Malo morgen!

Zna Milanović da ne može računati na Škorine pa objavljuje kako su za njega ratovi završeni, on bi bio zadovoljan i time da barem četvrtina tih birača ne izađe na izbore, a kad bi četvrtina još glasala za njega, bio bi na pobjedničkom konju.

Ili oni, ili mi, sablje su sada isukali hadezeovci, dok Kolinda Grabar-Kitarović Škoru nježno zaziva »sukandidatom«, kao da joj je politički suprug (Izdrži, Miroslave!), dok Vladimir Šeks retorički pita ekipu oko njega – Želite li da komunisti dođu na vlast?

Nitko naravno ne pita onih gotovo 50 posto apstinenata kao najbrojniju grupaciju zašto misle da nije vrijedno izaći na izbore, zašto ih nije briga tko će nositi lentu, stanovati na Pantovčaku i letjeti »jetovima« diljem svijeta na naš račun.

Ako već ne spadate u te koji u ovu državu ne vjeruju, poslušajte Darija Juričana i izaberite za predsjednika najgoreg, ma tko to u vašim očima bio.

To je jedini način da se besmislenost ovakvih izbornih derneka i ispraznost same funkcije predsjednika Hrvatske pokaže u svoj svojoj punini.