Bez obzira na vanjskopolitičke i europske uspjehe, premijeru Andreju Plenkoviću nije lako. Svako jutro ista priča; Milan Bandić je ponedjeljkom ujutro za štrajk profesora, utorkom je protiv njegove porezne reforme, u srijedu je u ratu s njim oko GUP-a u Zagrebu, onda se u četvrtak i petak jave Vrdoljak i Divjak s porukom »da nitko ne može bezrezervno biti za proračun, dok se svi ne usklade i ne dogovore«. Svako jutro Plenki ima »pobunu u kokošinjcu«, a kad partnere sazove, svi izlaze sa sastanka sretni i viču: koaliciju ne treba razoriti.

No, kad se ujutro probudi, opet ispočetka: Bandić je protiv ovoga, Vrdoljak protiv onoga. Do navečer ih on pogladi, pa sve prođe.

No, taj beskrajni dan, taj scenarij što se iz dana u dan do unedogled ponavlja (a svakako će se ponavljati do donošenja proračuna za 2020., dakle negdje do početka prosinca, još najmanje mjesec i pol dana), sada već postaje i beskrajno zamoran.

Svaka je koalicija muka i umijeće mogućega, ali Plenkovićeva je koalicija stvarno posebno naporna. Dok se oni prepucavaju i međusobno ucjenjuju, djeca ne idu u školu, od danas ni studenti ne idu na nastavu, a javnost je preopterećena tim stalnim raspravama koje ne vode nikuda.

Kao melem na ranu stigla je, u tom kontekstu, vijest koju je jučer iznio šef HNS-a Ivan Vrdoljak, rekavši kako će ovih dana zajedno sjesti ministar financija, ministrica obrazovanja i ministar rada te svi zajedno pozvati sindikate na razgovor, i traženje zajedničkog rješenja za ovu situaciju. Dobro jutro, tugo, gdje si bila do sada?!

Kakvu ideju o odgovornosti prema građanima i biračima ima aktualna Plenkovićeva ekipa ako će tek nakon tri tjedna štrajka sjesti i početi razgovarati? Što ti ljudi rade ostatak svog radnog vremena, ako ne sjede zajedno i ne dogovaraju se?

Realno, ovog štrajka ne bi ni bilo da su se Vrdoljak i Divjak na vrijeme našli s Marićem i Plenkovićem, a svi zajedno sa sindikatima. Naravno, na tom razgovoru trebao je biti otpočetka i Milan Bandić, mada nije formalni član koalicijskog saveza, ali je jasno da bez njegovih ruku nema ni Plenkovićeve većine u Saboru. Iako je svima jasno da će se svi zajedno na kraju – kao i uvijek – dogovoriti, da će proračun donijeti, i da će se sindikatima u prosvjeti na kraju morati popustiti podizanjem koeficijenata, jer će inače djeca i dalje ostajati na cesti umjesto u školi, ipak: što ste radili zadnja dva mjeseca dragi i poštovani državni dužnosnici?

Vrdoljak već danima izjavljuje kako razgovor s Plenkovićem čeka od ljeta. Bandić govori da premijera već pet mjeseci kumi i moli da ga ovaj primi. Pa kakva je to koalicija u kojoj se tri ključna čovjeka ne vide šest mjeseci – taj odgovor nitko dosad nije dao. Ovo javno prepucavanje već je svima dozlogrdilo. Sjednite više i dogovorite se. A ako je i vrapcima na grani jasno da će Vlada na kraju popustiti sindikatima u školstvu iz prostog razloga što ulazimo u izbornu godinu, hajde nam onda i te muke skratite, pa popustite što prije, da i ta nakarada s bećarcima pod premijerovim prozorima prestane.