Već je pomalo zamorno ponavljati neke notorne povijesne činjenice, ali nema drugog izbora, s obzirom na stalnu aktualnost teme pozdrava »Za dom spremni«. Dakle, ustaški pokret proizašao je iz Hrvatske stranke prava.

Ante Pavelić prvo je bio predsjednik HSP-a, a onda je osnovao ustašku organizaciju. Bio je to razlog i zašto je HSP pod vodstvom Ante Paradžika 1991. utemeljio svoju ratnu postrojbu, Hrvatske obrambene snage. HOS je zamišljen kao suvremena inačica ustaša, pa su od njih preuzeli i simbole, uključujući i pozdrav »Za dom spremni«.

Nisu HOS-ovci odabrali taj slogan jer se, kako je u razgovoru za »Hrvatski tjednik« objasnila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, »Za dom« može pronaći u književnim djelima Pavla Vitezovića i libretu opere »Nikola Šubić Zrinski«. Oni su sebe doživljavali obnoviteljima ustaškog pokreta i isključivo zato su aktivirali njihov pozdrav »Za dom spremni«.

Nitko od čelnika HSP-a i HOS-a nije 1991. to skrivao. Ni Ante Paradžik ni kasnije Dobroslav Paraga, Ante Prkačin i Ante Đapić nisu se pozivali na Ivana Zajca, s ponosom su isticali da su nastavljači ustaških tradicija.

Ma, kakva nesretna opera. Ti su ljudi štovali Pavelića i smatrali su se ustašama.Državnim vlastima neprihvatljivo je bilo postojanje stranačke paravojske, a nekadašnjem partizanu Franji Tuđmanu i to što je HOS nastao na ideologiji protiv koje se on borio u Drugom svjetskom ratu.

Ustaše su nedvojbeno bile hrvatska vojna formacija, kao što su to u brutalnom građanskom ratu na području NDH bili i partizani, u čijim je redovima također bio značajan broj Hrvata. Ali, ustaše su kontaminirane savezništvom s talijanskim fašistima i njemačkim nacistima, rasnim zakonima…

I partizane diskreditiraju stravični zločini što su ih počinili, naročito neposredno po završetku rata, ali to je neka druga priča. Bitno je da su ustaše u svjetsku povijest ušli kao jednoznačni negativci i nitko ih nikad neće moći »oprati«.

Imao je to sigurno na umu i Tuđman kad je negodovao zbog HOS-a. Svaki pokušaj rehabilitacije ustaša jalov je posao, unaprijed osuđen na neuspjeh.Znamo, znači, da su ustaše ocrnjene za sva vremena i da su se HOS-ovci 1991. naslonili na njih i stavili u svoj grb »Za dom spremni«.

Kako u Europi institut slobode govora ne pokriva i veličanje nacista i njihovih saveznika, sve je tu jasno. »Za dom spremni« ne može biti legaliziran ni u kojem obliku. Besmislen je stav da je taj pozdrav u redu kad ga koriste veterani HOS-a, jer da su se oni za to sudjelovanjem u Domovinskom ratu navodno izborili.

»Nijedan pozdrav pod kojim je branjen Vukovar ne može biti kompromitiran«, jedan je od većih bisera Kolinde Grabar-Kitarović u spomenutom intervjuu. »Za dom spremni« bio je kompromitiran jednako u trenucima kad su ga, prišivenog na rukavima, nosili vojnici HOS-a 1991. u rovovima u Bogdanovcima, kao i 1941. ili 2019.

Nikakve tu razlike nema. HOS je posljedica građanskog rata na prostoru Jugoslavije, tijekom kojeg je Hrvatska tek gradila vlastite državne institucije, pa tako i oružanu silu. U tom je kaotičnom razdoblju HSP odlučio formirati svoju vojsku, a Tuđmanova vlast nije odmah imala snage tome se suprotstaviti.

Nakon što je početkom 1992. nastupilo primirje i prilike u zemlji se malo stabilizirale, HOS je ubrzo inkorporiran u HV. Izvan je pameti sada tvrditi da su u tih nekoliko mjeseci, istina kritičnih za Hrvatsku, HOS-ovci stekli pravo na »Za dom spremni«.

To ne bi bilo točno čak i da njih nije bilo svega pet, šest tisuća, da su predstavljali nekakvu zaista golemu vojsku. Pripadnika Zbora narodne garde bilo je daleko više, ali da je u grb neke od brigade tada zapisano »Srbe na vrbe«, valjda se nitko ne bi zalagao za to da oni i danas na svojim obljetnicama smiju to vikati.

HOS-ovci su dragovoljno otišli u rat kako bi branili Hrvatsku. Zaslužuju tretman kao svi ostali branitelji, tako je i zakonski regulirano. O tome nema spora u hrvatskom društvu.

Ni komunističke, projugoslavenske, udbaške političke opcije ne traže da se veteranima HOS-a post festum oduzme status branitelja. Ustaše, međutim, oni nisu učinili podnošljivijima. A upravo to misle najglasniji zagovornici makar selektivnog legaliziranja pozdrava »Za dom spremni«. Samo se, kao nekad Paradžik ili Paraga, ne usude otvoreno reći da bi se trebalo slaviti ustaše i NDH. Pa pričaju o HOS-u i operama.