Ne zna se hoće li išta stvarno biti nakon nedavne povike iz zdravstvenog sustava da je nad sve ordinacije nužno montirati kamere kako pobješnjeli pacijenti ne bi nasrtali na liječnike i osoblje.

No, kako god bilo, zanimljivo je da najmudriji komentar povodom nekoliko napada na zdravstvene radnike nije dao ni ministar Kujundžića, ni neki profesor s Medicine, ni ravnatelj kakve velike bolnice, ni čelnik zdravstvene komore. U oštroj konkurenciji svih tih veličina – zvijezda je ispala široj javnosti nepoznata liječnica koja očito izvrsno razumije svoj posao. Zove se Antonija Balenović, a šefica je običnog kvartovskog doma zdravlja Centar u Zagrebu.

I dr. Balenović kaže da su agresivni ispadi u bolnicama nezgodna stvar, ali smatra to ne rješavaju kamere nego ispravno obučeno zdravstveno osoblje. – Mi moramo osvijestiti da svojim ponašanjem možemo doprinijeti hoće li uznemirenost rasti ili ne – rekla je ova liječnica Večernjem listu. A opasnost postoji uvijek jer su pacijenti ugrožena strana pa se kod njih često javljaju frustracija, bespomoćnost i strah, osjećaj poniženja pa i nepravde. To stanje može proizvesti agresivno ponašanje.

Stoga, kaže dr. Balenović, liječnici i sestre ne smiju pokazivati nadmoć. Pacijenta treba pozvati da sjedne, gledati ga u oči, obraćati mu se mirno i suosjećajno s njime razgovarati o njegovoj situaciji. Podrazumijeva se da je ljudima potrebno na razumljiv način objasniti kakva je njihova bolest, kako će izgledati liječenje i kako sami u tome mogu pomoći.

Da u našem zdravstvu vlada credo doktorice Balenović, napetost bi pala na mjeru koja je prisutna u mesnicama, u bankama ili ljekarnama. Treba nam magija ljubazne riječi u bolnici, u školi i na šalterima administracije. Besplatna, a pali najbolje.

UTORAK Hrgino milosrđe na sva zvona

Novoj savjetnici predsjednice Republike za odnose s Vladom i Saborom Mirjani Hrgi pripala je na Pantovčaku plaća koja iznosi 16.471 kunu neto. Kako je morala predati imovinsku karticu koja je javni dokument, svi smo saznali da je prilično situirana. U tome, naravno, nema ništa sporno, ali sporno je nešto drugo.

Premda je imovinska kartica formalna izjava u kojoj dužnosnici plaćeni iz državnog proračuna taksativno navode što sve posjeduju i koliko to vrijedi, Hrga je svoju ukrasila posebnim dramskim efektom. Uz popis »kuća ovdje, kuća ondje«, dodala je i to da će 7000 kuna mjesečno od svake svoje savjetničke plaće darivati kao pomoć dvjema obiteljima.

Rekli bismo: lijepo je pomagati, ali nelijepo se time razmetati. Pa još na dokumentu u kome takva rubrika niti postoji, niti je potrebna. Vjerojatno i određeni broj drugih dužnosnika financijski potpomaže osobe, organizacije ili projekte koje smatraju važnima. To je vrijedan osobni čin socijalne osjetljivosti i društvene odgovornosti. No nije uobičajeno da se svojom mekom dušom pohvale na imovinskoj kartici. Mogla je tako i Hrga slati potrebitima 7000 kuna. Gospodski i šutke.

Ali ona je odlučila napraviti nepotreban i neumjestan korak izvan uvriježenih okvira. Zašto, to neka kaže sama. Zbog popularnosti? Predstave? Oholosti? Pomanjkanja takta? Uostalom, kad savjetnica Kolinde Grabar Kitarović pravi paradu poklanjajući u humanitarne svrhe novac kojim je plaćaju porezni obveznici, ne bi li bilo prirodno i fer da taj javno obznanjeni akt milosrđa ide na njihov brk? A ne na njezin?

SRIJEDA Anđeo nade na Dalijinom ramenu

Za stranku Dalije Orešković glasalo bi 4,6 posto građana, kaže najnoviji Cro Demoskop. To je velika stvar. Prvi put u anketi i eto ih već na petoj poziciji, iza HDZ-a, SDP-a, Živog zida i Mosta. Most 6,5 posto – Orešković 4,6. A i za predsjednicu Republike Daliji bi već dalo glas 12,3 posto elektorata, bum i treće mjesto.

Taj primjer opet pokazuje kakvu golemu snagu imaju očekivanja i projekcije.

Novopečena zvijezda tek je osnovala stranku koja još nije ni registrirana. Nema ogranaka po Hrvatskoj. Ne zna se koji će ljudi s njom raditi u Startu ni kakvi će političari biti ti za koje već znamo. Ona kaže da bira suradnike s profesionalnim i osobnim integritetom. Ali to isto uvijek tvrde svi pa se poslije tučemo po glavi. Vrag ti ga zna kako bi startaši reformirali zdravstvo, kakvo bi rješenje imali za Uljanik, i što bi učinili s ovim pravosuđem. I svejedno ih evo među najjačima.

Odmah da kažem ovo. Koliko vidim iz njenih izjava i intervjua – nekima ide na živce što već iskače iz paštete – slažem se sa stavovima Dalije Orešković. Država kakvu ona želi kod nas – zemlja vrijednih ljudi, slobode, jednakih šansi i poštenja – i moj je đir.

No, objektivno, bivša predsjednica saborskog povjerenstva za sukob interesa zasad samo govori i razglaba. Njeno su igralište riječi i prispodobe. I ne može, doduše, još ništa drugo. Država, međutim, nije igralište. Dakle, ovih 4,6 posto ispitanika projiciralo je u Daliju Orešković vlastita očekivanja. Svojedobno je taj anđeo bio sletio i na rame Oraha i Mirele Holy, no iluzija se brzo raspala. Nada je upravo nevjerojatna sila. Na tom humusu nešto može izrasti samo krvavim i upornim radom. To čeka Daliju. Ili neće biti ništa.

ČETVRTAK Dobro me preveslao ovaj Dolački

Zauvijek ću upamtiti slučaj Željka Dolačkog. Već mu je dobrano trajalo suđenje, a ja sam još uvijek mislila da mu je netko smjestio. Ne zato što ga poznajem, ne poznajem ga, nisam ga nikad ni vidjela, niti sam ga ikad spomenula u novinama. Ali apsolutno je nevjerojatno i posve nepojmljivo da bi jedan uvaženi šef Kriminalističke policije sam inscenirao provalu u sef u svom vlastitom kabinetu usred glavnog sjedišta Policije. Kakav idiot moraš biti da to napraviš. A Dolački puni trideset godina policijskog staža, imao je jednu od najviših funkcija u sustavu, poznato ime, odlučujuću riječ u svemu. Nije se mogao tako srozati.

Zato sam stalno očekivala preokret, pobijanje optužnice, neko ključno otkriće koje će mojim sumnjama dati za pravo. No Dolački je proglašen krivim i dobio je šest godina za pljačku novca i zlata iz policijskog sefa, ukupno 3,3 milijuna kuna. U četvrtak se napokon pojavio u Remetincu i predao se svojim dojučerašnjim kolegama.

Ako se neko dosad neotkriveno svjetsko čudo ne pojavi u žalbenom postupku, bit će to opet jedna dobra škola za sve, evo tu i mene, koji su od starta bili uvjereni da je ovaj optuženik žrtva neke gadne podmetaljke. Stalna svijest o tome da ponekad i najluđe, sasvim sumanute priče ispadnu istinite posebno je važna za medije. Logika je najvredniji alat novinara i istraživača, ali mračna strana ponekad uspostavlja svoj poredak i mimo nje. Dobro me preveslao ovaj Dolački.

PETAK Potezanje konopa s Debeljakom

Jasno da bi sada svi željeli da operušani Uljanik preuzme osobno Bill Gates i da, kao prekaljeni filantrop, pokrije sve te milijarde koje su tamo profućkane.

Samo što se on se još nije javio. A mislim da ni neće.

Pa se vrti glavama na vijest da u Uljanik grupu ulazi vlasnik Brodosplita Tomislav Debeljak u omjeru 70 prema 30 posto s talijanskim partnerom, brodograđevnim divom Fincantierijem. Ministar gospodarstva Darko Horvat ne pokazuje optimizam. A javljaju se i zahtjevi da Vlada smjesta digne ruke od svega i pusti Uljanik u stečaj jer će nas sve drugo koštati kao Svetog Petra kajgana. Navodno da je riječ o desetak milijardi kuna, s državnim jamstvima preko četrnaest.

Točno je da su se porezni obveznici već za brodogradnju naplaćali kao ludi. Otkako je samostalne Hrvatske, spaljena je za to 31 milijarda kuna, a omča je još i opet pod vratom. I pitanje doista jest što dalje.

No, ako ne želimo gledati još jednu propast u industriji koja – naravno uz sasvim drugačije upravljanje – može lijepo hraniti nekoliko tisuća ljudi i plaćati porez, te ako smo za to da radnici škverova ostanu u Hrvatskoj – onda možda ipak treba ući u to potezanje konopa s Debeljakom i zauvijek završiti priču.

Od njegove ponude za spas Uljanika očigledno nema i neće biti bolje, Brodosplit mu je referenca da zna što radi, a partner Fincantieri, koji zapošljava 17.000 radnika, već ima i za naše škverove posla preko glave.

Doduše, jako para uši zahtjev da država pokrije sadašnje dubioze Uljanika, a novi će se vlasnik pobrinuti za budućnost.

– Na svijetu nema budale koja bi pristala na bilo što drugo – smatra Debeljak. I tu je sigurno u pravu. Cijena za nesposobnost, poslovnu tupost, a možda i kriminal uprava koje su postavljali dosadašnji vlasnici, opet će svima nama doći na naplatu. Bolje se nije ni znalo, ni htjelo. I evo nas točno tu gdje jesmo.