Godina koju predadosmo povjestnici, odpočela je svoje mnogostruko djelovanje sa čitavim nizom velikih nada i raznih obećanja. Ali, sve te nade i sva ta obećanja mahom ostadoše neizpunjena, jer ona eto odputova u vječnost, ostavivši iza sebe malo ne onaj isti chaos, što ga je zatekla, kad se je pojavila na pozornici ovoga vieka. I baš zato niko na svietu nema razloga, da žali za prošlom godinom, jer ona, ni u političkom, a ni u kulturnom pogledu, ni u koliko nije opravdala ono očekivanje, što no ga u nju polagahu pojedine svjetske države i njihovi narodi.

»Posebice iztaknuti ću, da će, »Novi List« nastojati da obuhvati interes svih hrvatskih zemalja i da zagje u sve struke života. Ovdje, u rodnom kraju stranke prava, na vratima Banovine, Istre, Dalmacije, sa ovako čestim i brzim prometnim spojem, bratska sveza sama se po sebi nameće. »Novi List« bavit će se dakle politikom i kulturom, donosit će viesti iz svih strana domovine, a pobrinuli smo se da stupimo u dobre brzojavne i telefonske sveze«. Tako Supilo programatski najavljuje svoju uređivačku politiku, ali i tehnološki razvoj koji je tada bio revolucionaran baš kao što je to za medije bio internet krajem prošlog stoljeća i početkom ovog milenija. Supilo je radio moderne novine u skladu sa svjetskim standardima, a čitatelji su ih zahvaljujući željeznici i moru dobivali istog dana.

Mogli bismo sada nadugo i naširoko pričati o tome što je sve to značilo za razvoj medija, politički, gospodarski i kulturni život tog doba, ali želja nam je tek podsjetiti da i ove novine sljedeće godine slave veliki jubilej i okruglu, 120. obljetnicu postojanja. Te 2020. godine Rijeka će biti Europska prijestolnica kulture, pa, ne samo prigodničarski i simbolično, i Supilo i Novi list zaslužuju biti dio tog projekta. Jer, kulturnim se ne postaje preko noći, uljudba je proces koji od Altamire i Lascauxa ne staje i ne prestaje. I nema u svijetu metropole koja se takvom može zvati a da nema svoje novine, vjernog kroničara svega što se s Gradom i njegovim građanima zbiva.