Već neko vrijeme postoji tendencija da filmovi i televizijske serije, a možemo pretpostaviti da će na red doći i druga umjetnička djela, odražavaju i poštuju različitost društva. U jednom priručniku o televiziji, objavljenom još 1980-ih na anglosaksonskom području, razrađeni su kriteriji prema kojima u nekoj seriji mora biti točno određeni postotak tamnoputih ili recimo homoseksualnih likova, a prije nekoliko godina raspravljalo se i o zastupljenosti likova s invaliditetom.

Ovome trendu nedavno se pridružila i Američka akademija za filmsku umjetnost i znanost, koja je za autore filmova koji se žele natjecati za Oscara uvela kriterije poštovanja različitosti društva.

Akademija je postavila četiri standarda za koje se nada da će pridonijeti borbi protiv diskriminacije u društvu i potaknuti ravnopravnu zastupljenost svih u stvaranju filmova. Dodjela Oscara je, naime, dugo kritizirana zbog nedostatka različitosti, poput male zastupljenosti žena i manjina, kako ispred, tako i iza kamere. Godine 2016. odluka da se za nagrade za najboljeg glumca ne nominira nijedan crni glumac ili pripadnik drugih manjina izazvao je val negodovanja, a mnoge filmske zvijezde bojkotirale su ceremoniju i krenuo je pokret #OscarsSoWhite (Oskari su tako bijeli). To je potaknulo promjene i Akademija je ovih dana pozvala 819 novih članova da glasaju za ovogodišnje Oscare, a od njih su 45 posto žene i 36 posto nebijelci. Prema pisanju Hine, Akademija je objavila da je do sada udvostručila broj žena u članstvu i utrostručila broj manjina koje nisu bile dovoljno zastupljene. Standarde je proteklih mjeseci razvila radna skupina i oni propisuju da se u stvaranje filma moraju uključiti mnoge podzastupljene skupine poput žena, pripadnika etničkih manjina, pripadnika LGBTQ+ zajednice i invalida. Do sada su jedini standardi za najbolji film bili da traje dulje od 40 minuta i da udovoljava kriterijima po tome kako je, gdje i kada prikazan u javnosti.

Novi će standardi stupiti na snagu 2024. pa će se na 96. dodjeli Oscara 2025. natjecati samo filmovi koji će zadovoljiti najmanje dva standarda. Predsjednik Akademije David Rubin i izvršna direktorica Dawn Hudson kazali su kako standardi osiguravaju odražavanje različitosti globalne populacije na stvaranje filmova i na sastav publike koja se povezuje s tim filmovima. Među standardima koji bi mogli privući najviše pažnje je onaj o sastavu glumaca. Prema njima, najmanje jedan od vodećih glumaca mora biti pripadnik podzastupljene rasne ili etničke skupine, najmanje 30 posto svih glumaca u sporednim i manjim ulogama moraju biti iz podzastupljenih skupina ili se priča mora baviti podzastupljenim skupinama. Imajući na umu slučajeve filmova koji ne bi mogli ispuniti te kriterije, a vrijedni su razmatranja za najbolji film, Akademija je uvela standarde uključivosti i na drugim područjima »iza kamere«.

Prema ovako postavljenim kriterijima, u ozbiljnim bi se problemima mogli naći filmovi poput recimo »1917« Sama Mendesa o Prvom svjetskom ratu ili film o mafiji »Irac« u režiji Martina Scorsesea. Premda u namjeri da filmovi odražavaju različitost društva i bore se protiv diskriminacije nema ništa loše i možemo je pozdraviti, ipak se nameće pitanje bi li stvaranje umjetničkih djela prema točno propisanim kriterijima moglo filmsku umjetnost odvesti u smjeru stvaranja nekog novog »socijalističkog realizma«? Što znači snimati filmove ili televizijske serije prema pravilima? Gdje je tu umjetnička sloboda i kreativnost? Kako snimiti filmove koji su radnjom vezani za neka prošla stoljeća i realnost je tih društava bila posve drukčija? Koliko umjetnost treba ići daleko u svojoj »političkoj korektnosti« i hoće li se svaka kritičnost, provokativnost i nepoštovanje propisanih kriterija kažnjavati? Hoće li film koji je u suštini loš, a poštuje kriterije, imati veće šanse za Oscara od filma koji je izvrstan, ali se baš ne pridržava kriterija? Što ako je film snimila žena, a on je prema umjetničkim kriterijima problematičan? Sve su to pitanja koja nameću nova Akademijina pravila.

Hoće li se zadovoljavanje sličnih pravila tražiti i od recimo književnika? Nešto slično zapravo već postoji, jer se primjerice u kontekstu apliciranja na europske fondove točno zna koje teme su zanimljive za financiranje (kad je riječ o piscima bivše Jugoslavije, takve teme dugo su bile Balkan, rat, genocid…). Sada su aktualne migracije, rad i tako dalje, pa tko se uklopi u kriterije, može računati na financiranje, a druge teme se isključuju pa na djelu opet imamo neku vrstu diktiranog socrealizma.

A društvena realnost odrazila se i na serijal »Zvjezdane staze«. I dosad poznat po otvorenosti i toleranciji, popularni serijal će u trećoj sezoni uvesti nove likove koji su transrodni i rodno nebinarni. Prema pisanju Huffington Posta, glumac Ian Alexander utjelovit će Graya, transrodnog muškarca koji želi postati domaćin Trilla, izvanzemaljske vrste koja preživljava zahvaljujući simbiozi s domaćinima s kojima ostaje cijeli život. Nebinarnog lika imena Adira utjelovit će Blu del Barrio, a u oba su slučaja u pitanju transrodni i nebinarni glumci/ice.
Izvršna producentica serije Michelle Paradise otvoreno je izrazila oduševljenje novim likovima, dodajući kako ona i ostatak kreativnog tima žele priču razvijati uz empatiju, razumijevanje i osnaživanje. Kako je istaknuto, »Zvjezdane staze« uvijek su nastojale pružiti vidljivost nedovoljno zastupljenim zajednicama budući da je jedna od misija serije pokazati kako je budućnost bez diskriminacije u potpunosti unutar dosega čovječanstva. Kako podsjeća Paradise, u seriji su se već pojavljivali likovi koje su mnogi gledatelji tumačili kao indirektan prikaz nebinarnog iskustva. Tako smo već devedesetih godina mogli vidjeti narative s referencama na izvanzemaljske vrste koje nadilaze rodne specifičnosti. No, ovo je prvi put da su transrodni i nebinarni likovi direktno predstavljeni kao takvi.