Jugoslavenska plovidba d.d. iz Sušaka kratko je vrijeme u svojoj floti imala brod s imenom »Orao«. Porinut je u Cartsdykeu 31. kolovoza 1916. godine, dakle prije 104 godine, a njegova sudbina je bila u najmanju ruku – zanimljiva: torpediranja, nasukanja, probijanje blokade…
Brod je 15. ožujka 1918. godine u plovidbi iz Boulogne za Portland, torpediran od njemačke podmornice »UC-71« oko 3,5 nautičkih milja istočno/jugoistočno od Beachyja Heada. Brod, koji je bio u balastu, je oštećen, a stradao je jedan član posade.

Na prvom putovanju od Newcastle do Churchill, u kolovozu 1932. brod je uletio u jaku oluju, a krajem tog putovanja »Pennyworth« je postao prvi teretni brod koji je ušao u luku Churchill koja je tek izgrađena.

Brod je 18. studenog 1933. godine isplovio iz Sorela za Queenstown s teretom (7.500 tona žita) pod zapovjedništvom kap. A. W. Goftona te se nasukao na kanadsku obalu u blizini Ile de Orleans, na rijeci St. Lawrence. Iako je proglašen potpunim gubitkom (constructive total loss) 25. studenog iste godine, ipak je odsukan u lipnju 1934. godine.

Slijedeće godine brod je popravljen te ga kupuje jugoslavenska kompanija sa Sušaka. No, tu se kratko zadržava, jer je iste godine prodan kanadskoj kompaniji iz Montreala.

Na mrtvom vezu

Brod 1937. dolazi do svog posljednjeg vlasnika, iz Genove. Na dan ulaska Italije u rat, 10. lipnja 1940. brod »XXIV Maggio«, pod zapovjedništvom kap. Mingarellija se nalazio u luci Recife u Brazilu gdje je ostao neaktivan gotovo godinu dana (mrtvi vez).

U međuvremenu vrhovna komanda Regia Marina (Supermarina) je predložila, a to je i prihvaćeno, da pripremi plan za probijanje savezničke blokade trgovačkih brodova koji su se našli u neutralnim zemljama koje su bile naklonjene Italiji (Španjolska, Brazil, Japan) te njihovo okupljanje u Bordeaux gdje je bila talijanska atlantska baza (Betasom) u okupiranoj Francuskoj: brodovi su trebali doći pod njemačku kontrolu, dok tereti (koji su bili još na brodovima kada, nakon objave rata, su se sklonili u neutralne luke) su se trebali prebaciti u Italiju kopnenim putem. Nakon što su odaslane instrukcije u svezi isplovljavanja i putovanja, organiziran je polazak brodova, najprije iz luka kontinentalne Španjolske. Između veljače i lipnja 1941. godine prebačeni su u Bordeaux brodovi »Clizia«, »Capo Lena« i »Eugenio C«.

Nakon toga organizirano je isplovljavanje brodova koji su se nalazili na Kanarima: između travnja i lipnja u Francusku su stigli brodovi »Capo Alga«, »Burano«, »Todaro«, »Ida« i »Atlanta«, dok su izgubljeni tankeri »Recco«, »Sangro« i »Gianna M.« te parobrod »Ernani«.
Slijedili su brodovi blokirani u Brazilu (pred obalom Brazila bilo je stacioniran veliki broj britanskih ratnih brodova); u tim su vodama bili liner »Conte Grande«, dva tankera i 15 trgovačkih brodova. Putem svog pomorskog predstavnika u Brazilu, kapetana fregate Torrianija i njegovog zamjenika, poručnika Di Vicina, Supermarina je kontaktirala zapovjednike tih odabranih brodova za pekooceansko putovanje do okupirane Francuske: odabrano je pet parobroda, motorni brod »Himalaya« (koji je stigao iz Eritreje) i dva tankera. Preostalih 11 brodova nisu imali uvjeta za dugu plovidbu i ostali su u Brazilu. Prvi su, 28. ožujka, krenuli tanker »Frisco« (stigao je bez poteškoća u Francusku) i »Franco Martelli« (torpediran i potopljen od britanske podmornice »H.M.S. Urge«).

Tri mjeseca kasnije, između 28. i 29. lipnja 1941. godine brazilske luke Recife i Belem napustili su parobrodi »XXIV Maggio«, »Butterfly« i »Monbaldo«. U 23.30 sati, 29. lipnja brod »XXIV Maggio«, s 40 članova posade i teretom od 996 tona (406 tona pamuka, 218 tona gume, 207 tona berilija i 165 tona neštavljene kože), isplovio je iz Recife zajedno s brodom »Butterfly«, nakon toga su se brodovi odvojili i krenuli na otvoreno more. Iako je odlazak bio dobro isplaniran, britanski informatori su odmah dobili vijest o odlasku talijanskih brodova: odmah je Berlin presreo radioporuku iz Montevidea britanskom admiralitetu: »Pernambuco javlja da su talijanski parobrodi »Butterfly« i »XXIV Maggio« isplovili u 23.30.«.

Kamuflaža

Unatoč tome prvi dio plovidbe je prošao bez problema – viđeno je nekoliko brodova, ali su izbjegnuti problemi. Brod »XXIV Maggio« je bio kamufliran tako da je podsjećao na britanski parobrod »Australind«. S obzirom na to da je nekoliko tjedana prije brod »Ernani« u plovidbi iz Kanara u Bordeaux, kamufliran kao norveški »Enggano«, bio torpediran i potopljen greškom od njemačke podmornice »U-103«, 11. lipnja komanda podmorničke baze Betasom, da bi izbjegla takve incidente, poslala je talijanskim podmornicama koje su djelovale na tom području Atlantika poruku: »Podmornicama ‘Malaspina’, ‘Finzi’, ‘Bianchi’, ‘Torelli’, ‘Barbarigo’ i ‘Bagnolini’, točka eventualnog susreta sa slijedećim brodovima u dolasku u poznate luke stop ‘Mombaldo’ kamufliran kao engleski ‘Castelmoor’ stop, ’XXIX Maggio’ kao ‘Australind’ stop ‘Butterfly’ kao panamski ‘Penelope’.

Kasnije je u plovidbi viđen na oko 20 milja jarbol nekog broda, nakon čega se pojavio cijeli trup; nepoznati brod je plovio velikom brzinom prema talijanskom parobrodu (iako nije tako izgledalo) pa je na brodu data uzbuna. Brod je naglo promijenio kurs, nagnuvši se na lijevu stranu te je punom brzinom nastojao pobjeći. Istovremeno su izvršene pripreme za samopotapanje. Nakon gotovo sat vremena potjere protivnički brod, pomoćna australska krstarica, je krenula izravno prema talijanskom brodu. Prvi časnik, vođa palube i jedan skladištar krenuli su povećati zalihe hrane i vode u čamcima za spašavanje za slučaj napuštanja broda. Zapovjednik Mingarelli je tada odlučio prekinuti bijeg, jer bi nastavak ugrozio uzeti identitet broda; na velikoj razdaljini, kada se brodovi nisu mogli još identificirati (pa je pomoćna krstarica mogla biti prijateljski brod), takav manevar je mogao izvoditi i engleski brod, ali kad je krstarica identificirana, nije bilo više razloga za bijeg (krstarica je bila znatno brža, a nastavkom potjere mogla je kontaktirati ostale brodove i zrakoplove da presretnu brod). »XXIV Maggio« je promijenio kurs i pramac okrenuo prema krstarici, a kad se razdaljina smanjila na tri milje, krstarica je zatražila identifikaciju (Mingarelli je odgovorio, Aldis lampom: Brod njegova britanskog veličanstva »Australind«), luka dolaska (Montevideo), ponovljeno pitanje i ponovljen odgovor, podizanje zastave (treći časnik podignuo je britansku zastavu) i destinacija (Belfast). Na kraju je zatraženo ime zapovjednika (Smith). Krstarica, zadovoljna odgovorima, se udaljila nakon što je zaželjela sretan put…

Kraj u Amsterdamu

»XXIV Maggio« je nastavio plovidbu, ali uskoro je viđen još jedan brod: opet je promijenjen kurs – sve nalijevo, a nepoznati brod (trgovački) je presjekao kurs i nastavio plovidbu. Tijekom noći talijanski brod se vratio na predviđenu rutu i 23. srpnja je stigao do Onsa, u zaljevu luke Vigo (Španjolska) odakle je nastavio prema francuskoj obali gdje su mu se pridružili njemački ratni brodovi koje su poslane kao pratnja te je 27. srpnja je spustio sidro u Royan, u estuariju rijeke Gironde, nedaleko od Bordeauxa.

Kasnije je brod ponovno plovio, za račun njemačkih snaga. U 00.45 sati 16. lipnja 1943. konvoj u kojem se nalazio i »XXIV Maggio« (drugi su bili njemački »Bahia«, »Uhlenhorst«, »Kiel«, »Adlergrund« i »Mowenriff« u pratnji manjih brodova »V-5803«, »V-5902«, »V-6103«, »V-6104«, »V-6109«, »V-6110«, »V-6112« te lovaca na podmornice »UJ-1206«, »UJ-1207«, »UJ-1208«, »UJ-1212« i »UJ-1214«) je napadnut u Kongsfjordu od njemačke podmirnice »S-101«, ali bez posljedica.

U trenutku talijanske kapitulacije, brod je plovio za Amsterdam: čim je tamo stigao, brod su preuzele njemačke snage, a 22. rujna 1944. brod je potopljen od Nijemaca u Amsterdamu kako bi zapriječili luku. Podrtina je kasnije izvađena i izrezana.

Gogovale

Tip: parobrod
Brodogradilište: Greenock & Grangemouth Dockyard Co., Cartsdyke Mid (368)
Naručitelj: Gogovale Steamship Co. Ltd.
Vlasnik: The Vale Steam Ship Co. Ltd./ Barr, Crombie & Co. Ltd., Glasgow
Porinuće: 31. kolovoza 1916.
God: 1916.
BRT: 5.388 (kasnije 5.372) t
NRT: 3.418 t
Dimenzije: 125,0x 16,3 m
Gaz: 8,7
Pogon: 3 kotla Scotch, 1 parni stroj triplex
Ks: 488
Brzina: 11,0 čv
1918. –«Pennyworth« – Dalgliesh Steam Shipping Co. Ltd.
1919. – Dalgleish Steam Shipping Co (R.S.Dalglesh Ltd) Newcastle-on-Tyne
1935. – »Pontbriand« – Chantiers Manseau Ltee., Ltd Montreal
1935. – »Orao« – Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak
1937. – »XXIV maggio« – Soc. Anon Co-operativa di Nav »Garibaldi«, Genoa
1943. – Deutsches Reich/ K. Grammerstorf, Kiel

Konačna sudbina: samopotopljen 22. rujna 1944. u Amsterdamu; izvađen i izrezan