Rožmanu će za dobre rezultate u rujnu trebati značajniji doprinos i onih koji su se već afirmirali, prije svih Čolaka i Lončara, budući da spadaju među ponajbolje igrače Rijeke u prošloj sezoni, pa onda i Tomečaka, Pavičića ili Raspopovića koji su još ranije pokazali da mogu i znaju dati više
RIJEKA Nogometaši Rijeke saznali su u utorak da će u trećem pretkolu Europske lige igrati protiv grčkog Arisa ili ukrajinskog Kolosa što je utakmica koja se prometnula u jednu od najvažnijih ovog dijela sezone.
Nije tu potrebno dodatno pojašnjavati razloge jer već i ptice na grani znaju da je Europa je prilika Rijeci za »otkinuti« UEFA-i dio financijskog kolača koji je u ovim neizvjesnim vremenima itekako bitan, ali i dobra pozornica za promovirati svoje mlade igrače, dignuti im cijenu, možda i napraviti još neki transfer…
Zbog toga će rujan biti itekako važan mjesec za Riječane koje i na domaćoj sceni čekaju tri derbija (Osijek, Hajduk, Dinamo) što znači da će »bijeli« za pozitivan ishod iz reprezentativne morati izaći kao momčad bolji, a kao pojedinci motiviraniji…
Trener Rijeke Simon Rožman posljednjih je tjedana često koristio riječ »energija« u svojim izjavama uoči i nakon utakmica, vidljivo je da mnogim momčadima, pa tako i Rijeci, nedostaje ono nešto što često čini razliku na travnjaku, a čemu su zasigurno kumovali neki objektivni (kratka stanka, izostanak priprema, malo vremena za napuniti baterije…) i subjektivni faktori (smanjeni ugovori, izostanak premija, priče o transferima…).
Dvije momčadi
Upravo to je, po svemu sudeći, razlog zbog kojeg je Rožman u početnih 270 minuta HNL-a koristio dvije cijele momčadi, odnosno čak 22 igrača. U sve tri utakmice nastupili su Braut, Čolak, Galović, Lepinjica, Murić, Escoval, Raspopović, Štefulj i Yateke, odnosno bez nastupa su ostali samo treći vratar David Nwolokor, ozlijeđeni Hrvoje Smolčić, novak Ennio Travaglia, te povratnici odnosno putnik na posudbu Tomislav Turčin, Matej Vuk i Jasmin Čeliković.
Jasno je da Rožman od momčadi, čitaj pojedinih igrača, nije dobio odgovore koje je tražio, odnosno da su neki igrači koji su prethodnih sezona već pokazali svoju kvalitetu ostali poprilično dužni kada je riječ o doprinosu kojeg su dali. Razumljivo je i da se neki teško motiviraju jer su već dugo u Rijeci i očekivali su još ranije da će ostvariti inozemni transfer, baš kao što drugi teško prihvaćaju današnji profesionalizam (kada nisu u klubu) na kojem aktualna garnitura struke inzistira od prvog dana.
Financijska slika
Rožman je u nezavidnoj situaciji i iz razloga što si Rijeka danas više ne može dozvoliti, kao primjerice prije četiri, pet godina, da jednostavno otpiše igrača kojim trener nije zadovoljan, da raskine ugovor ili ga jednostavno pošalje na posudbu koja se najčešće plaćala iz budžeta na Rujevici i dovede novog željnog dokazivanja.
Financijska slika se promijenila i zbog toga je današnja Rijeka primorana svježu krv tražiti iz unutrašnjih rezervi. Na zadnjoj utakmici Rožman je pokušao s Galešićem, prije toga priliku je dobio Yateke, u završnici prošle sezone Braut, a na početku proljetnog dijela prošle sezone i Štefulj.
Osim mladih, koji još skupljaju iskustvo a samim time i osciliraju, Rožmanu će za dobre rezultate u rujnu trebati značajniji doprinos i onih koji su se već afirmirali. Čolaka i Lončara prije svih, budući da spadaju među ponajbolje igrače Rijeke u prošloj sezoni, pa onda i nekih poput Tomečaka, Pavičića ili Raspopovića koji su još ranije pokazivali da mogu i znaju dati više.
Osim što mora pronaći način kako podignuti igrače, Rožman mora i standardizirati momčad. Nije slučajno najbolje partije na klupi Rijeke ostvario kada su poneku promjenu u početnoj postavi diktirale tek ozljede i/ili kartoni, a otežavajuća okolnost mu je da u dva tjedna koja su trebala biti ključna za to ostvariti na raspolaganju ima tek 11 igrača i dva vratara.
Tko je bio dobar
Franko Andrijašević
Istina, upisao je samo jedan nastup, ali i tih 90 minuta protiv Istre bilo je dovoljno da pokaže koliko je bitan za momčad Rijeke. Uostalom, njegove igre, kvaliteta i pristup svakoj utakmici niti u jednom trenutku nisu bili upitni, a zbog svega što pruža najčešće i suigrače koji igraju s njim čini boljima.
Nino Galović
U završnici prošle sezone je podignuo razinu svoje igre u odnosu na razdoblje kada je tek došao u Rijeku, samim time i ustalio se u zadnjoj liniji. Njegove partije su stabilne, pokušava igrati jednostavno te je tri ovosezonske utakmice odradio bez većih zamjerki. Na trenutke je pokazivao karakteristike lidera zbog čega je i doveden.
Ivor Pandur
Sav posao kojeg je imao odradio je korektno. U dvije utakmice prije odlaska u Veronu primio je dva pogotka kod kojih je bio nemoćan, ali je zato imponirala njegova sigurnost kod istrčavanja i u igri nogom. Definitivno je pokazao veliki napredak otkad je prvi put stao na gol Rijeke što inozemni transfer najbolje sugerira.
Tibor Halilović
Odigrao je jednu i pol utakmicu budući da je zbog ozljede zamijenjen na poluvremenu ogleda s Lokomotivom, ali Haliloviću je to malo minuta bilo dovoljno da pokaže kako i ove sezone može biti motor riječke momčadi. Šteta zbog ozljede koja ga je izbacila iz kadra na duže vrijeme jer se vidi koliko nedostaje momčadi.
Sterling Yateke
Vidi se da još u mnogočemu mora napredovati, da se tehnički i taktički još mora poboljšati, ali njegov pristup i govor tijela trebali bi biti primjer nekim drugim igračima. Kažu na Rujevici da je profesionalac od glave do pete, da pazi na prehranu i odmor, te da upija sve savjete što će mu sigurno pomoći. |
Tko mora dati više
Antonio Čolak
U prvenstvo je ušao kao najbolji strijelac prošle sezone, brzo se dogodio i poziv u reprezentaciju, no razina igre mu je u padu. Pristup nije sporan, Čolak u svakom trenutku pruža svoj maksimum, ali kao da su ga sve te priče oko njega podsvjesno opteretile što se odražava na njegovu igru.
Stjepan Lončar
I Lončar je sve naviknuo na puno višu razinu igru od one koju je prikazao u prva dva kola. Uz Halilovića bio je glavna pokretačka snaga veznog reda, igrač koji je davao ritam, sudjelovao u obrani i napadu. Ali i on kao da se ispuhao i reprezentativna stanka mogla bi mu dobro doći da se napuni energijom.
Momčilo Raspopović
Njegov najveći minus je što izgleda prestrašeno kao kada je prvi put došao u Rijeku. Tada je to bilo razumljivo, došao je u redove tada još aktualnog prvaka, ali nakon razdoblja prilagodbe pokazao je da može puno bolje od onoga što u ovom trenutku pruža. Prvenstveno zbog sebe mora što prije vratiti samopouzdanje.
Domagoj Pavičić
Po igračkoj kvaliteti jedan je od najboljih igrača Rijeke, posebno zanimljivo je što je u zadnje vrijeme sve utakmice protiv jačih suparnika (Dinamo, Osijek) odigrao na visokoj razini. Koji je razlog što mu nedostaje kontinuiteta teško je dokučiti, a ozljeda Halilovića možda je posljednja prilika da pokaže kako može igrati na višoj razini od Rijeke.
Ivan Tomečak
Prema igračkom CV-ju i kvalitetama koje je pokazao igrajući za Rijeku definitivno spada među najjače igrače ove momčadi. Šteta što u zadnje vrijeme to rijetko prikazuje. Nakon što ga je dugo po povratku kočila ozljeda nije uhvatio kontinuitet, kao i da njemu nedostaje žara koji ga je prije pet godina doveo do reprezentacije. |
Tko je malo igrao
Milan Ristovski
Došao je sa statusom drugog najboljeg strijelca u Slovačkoj, ali u Rijeci još nije dobio priliku da pokaže što zna. Ušao je kada su utakmice već počele, pokazao da želi, a tek će neka konkretnija minutaža pokazati koliko može. U svakom slučaju treba obratiti pažnju na njega.
Dani Iglesias
Otkad je došao na početku prošle sezone nije se uspio ozbiljno nametnuti. Najprije kod Bišćana, potom i kod Rožmana… Dobre tehnike, ali dojam je previše mekan i s premalo moći za nogomet kojeg Rijeka želi igrati. Teško ga je uopće ocijeniti i definirati kao igrača budući da je uglavnom dobivao mrvice.
Andrej Prskalo
Nakon devet mjeseci vratio se na gol Rijeke i pokazao da kada uhvati kontinuitet ponovo može braniti na visokoj razini. Kod pogotka protiv Istre je bio nemoćan, a jednom dobrom reakcijom spriječio je opasnu situaciju ispred Sanea. Prskalo je konstanta, a kontinuitet nastupa, kada i ako dođe, to će sigurno potvrditi.
Adam Čerin
Debi je začinio asistencijom za Andrijaševićev pogodak, ali 90 minuta protiv Istre premalo je da konkretniju ocjenu. Vidi se da zna, ali i da mu fali ritma utakmica budući da se gasio kako je odmicao sudar s Puljanima. I njega će se moći ocjenjivati tek nakon dužeg perioda, do tada je svaki zaključak preuranjen.
Niko Galešić
Prvi put zaigrao u početnoj postavi i pokazao neke zanimljive stvari. Još je mlad (2001. godište) i nepoznanica navijačkom puku. Čim mu je Rožman dao priliku od prve minute znači da je istu zaslužio na treningu. Bilo bi dobro da se profilira na jednu poziciju (za sada igra stopera i veznog) da mu se ne bi dogodilo isto što i Capanu. |
