Prije sada već skoro četiri i pol godine Hrvatska se našla u dotad nezabilježenoj situaciji. I to ne samo kada je u pitanju ona sama, uostalom samostalna je država formalno tek 28 godina. Ali tako nešto kao ono što se događalo te 2015. nije doživjela ni jedna od brojnih državnih zajednica kojih je Hrvatska bila dio u nekom razdoblju njene povijesti. Da se 500.000 ljudi iz Bliskog, ali i daljeg istoka, odjednom pojavi na granici njegove zemlje to definitivno nisu mogli zamisliti ni Franjo Josip niti Josip Broz.

Pa je ta »čast« dopala tadašnjem premijeru i predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću i tada aktualnoj predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović. I s vremenskim odmakom može se bez puno premišljanja reći da je odgovor na migrantsku krizu bio sasvim sigurno jedan od najboljih, ako ne i najbolje odrađeni posao inače ne previše hvaljene Vlade Zorana Milanovića. Sva je ta masa ljudi prešla preko hrvatskog teritorija, a da ih valjda 99 posto stanovnika nije ni primijetilo. Većina je ilegalnih migranata na kraju preko Slovenije i Mađarske ipak došla do Njemačke gdje ih je primila kancelarka Angela Merkel. Nju je to na kraju stajalo političke karijere, ali to je već jedna druga priča.

Međutim, iako je cijeli posao izvela gotovo savršeno, Milanovićeva je Vlada bila svakodnevno pod topničkim političkim napadima HDZ-a kojem je tada na čelu bio Tomislav Karamarko. Njemu su u cijeloj priči sekundirali predsjednica Republike, ali i njegov stranački međunarodni tajnik i budući ministar vanjskih poslova Miro Kovač. U jednom trenutku kada je mađarska Vlada predvođena Viktorom Orbanom počela izmjenjivati duple pasove sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, predsjednica je u jednom trenutku čak podržala sjevernog susjeda, a ne vlastitu Vladu. Ni do danas nije jasno zbog čega je tadašnji HDZ tako glasno tražio hitan angažman Hrvatske vojske iako je svakome bilo jasno da je on tada bio potpuno nepotreban. Nedvojbeno je da je jedini razlog bio osvajanje jeftinih političkih bodova optužbama da Milanović dopušta strancima da bauljaju po Hrvatskoj.

Situacija je sada slična, ali s tom razlikom da je HDZ sada na vlasti. A da uporabu vojske traži desna oporba kojoj se već priviđaju stotine tisuća migranata na hrvatskim granicama. Samozvani nacionalni obnovitelj Miroslav Škoro, čiji Domovinski pokret želi privući što više HDZ-ovih glasača, već neko vrijeme govori i zauzima se da se na granice pošalju hrvatski vojnici. Na uporabi oružanih snaga inzistira i Most. Prilično je to neugodna situacija za aktualno vodstvo HDZ-a koje je ionako pod paljbom desnice zbog navodnog manjka domoljublja. Migranti bi lako mogli biti tema i u unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Naime, Kovač, sada kandidat za predsjednika HDZ-a, ponovo inzistira da se vojska pošalje na granicu. S druge strane Zoran Milanović sada je u prilici da održi svoje obećanje da neće raditi Plenkovićevoj vladi ono što je Grabar-Kitarović radila njegovoj. Skorašnja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost pokazat će hoće li Milanović biti u nekim ključnim stvarima pouzdan partner Andreju Plenkoviću.

Sve u svemu, Hrvatska je politička klasa dobila drugu priliku za iskazivanje svoje političke zrelosti. Ako se i ovaj put migrantska kriza bude prelamala preko unutarnjih političkih odnosa, bit će to još jedan pokazatelj da Hrvatska nije do kraja dovršena država. I da je veliko pitanje hoće li to ikada postati. Kada je u pitanju vanjska politika ili sigurnosna ugroza bilo koje vrste, svaka zemlja, barem njen politički i društveni mainstream, trebao bi govoriti jednim i jedinstvenim glasom.