REUTERS
Ono što bitno utječe na produbljivanje političke krize u Njemačkoj, jeste nagli uspon AfD-a i sve ozbiljniji problemi koji potresaju vladajuću stranku CDU. Dok je u zapadnom dijelu Njemačke porast utjecaja Zelenih sve izraženiji, biračko tijelo na istoku zemlje priklanja se krajnjoj desnici
Nakon ujedinjenja Njemačke 1989. – 1990. godine, više od milijun istočnih Nijemaca otišlo je živjeti u zapadni dio zemlje. Uglavnom su to bili mladi, poduzetni i ambiciozni ljudi. Za one koji su ostali na istoku, nekima je to značilo više slobode i blagostanja, a drugi su doživjeli veliko razočaranje. Prema nekim procjenama, nakon ponovnog ujedinjenja zemlje, veliki broj istočnih Nijemaca ostao je bez posla, a više od 8.500 istočnonjemačkih tvrtki bilo je privatizirano ili likvidirano od strane vladine agencije za restrukturiranje gospodarstva.
Danas, 30 godina kasnije, još uvijek postoje velike razlike između istočnog i zapadnog dijela Njemačke. To pokazuju i rezultati koje je objavio Institut za populaciju i razvoj iz Berlina. Istočni Nijemci još uvijek su u prosjeku manje zadovoljni od zapadnih Nijemaca, u manjem postotku odazivaju se na izbore i manje zarađuju. Njihove prosječne mjesečne plaće već godinama ostaju na razini tri četvrtine zapadne prosječne plaće. Ni nakon tri desetljeća, produktivnost mnogih istočnonjemačkih tvrtki ne može se mjeriti sa kolegama u zapadnom dijelu zemlje. Ekonomska snaga istočnih zemalja (Landova) zaostaje za oko trećinu u odnosu na zapadne. Na zapadu se nezaposlenost kreće od 3 do 5 posto, dok je ta brojka na istoku trostruko veća (15 do 18posto). Prisjetimo se da je na istoku, prije ponovnog ujedinjenja, nezaposlenost bila praktički – nula posto.
Prema podacima koje je objavio EMNID u srpnju protekle godine, 24 posto birača u istočnoj Njemačkoj na saveznim izborima glasovalo bi za desnicu Alternative für Deutschland/Alternativu za Njemačku (AfD). Na zapadu bi za tu stranku glasovalo upola manje – 12 posto. Mnogi građani iz bivšeg DDR-a su razočarani. Istočni Nijemci danas čine 17 posto ukupnog stanovništva zemlje, a samo 1,7 posto obnaša najistaknutije dužnosti u gospodarstvu, politici i administraciji. Njemačka također ostaje podijeljena oko pitanja imigracija. Osim toga, ono što bitno utječe na produbljivanje političke krize u Njemačkoj, jeste nagli uspon AfD-a i sve ozbiljniji problemi koji potresaju vladajuću stranku – demokršćane (CDU).
Dok je u zapadnom dijelu Njemačke porast utjecaja Zelenih sve izraženiji, biračko tijelo na istoku zemlje priklanja se krajnjoj desnici AfD-u.
Može li kancelarka Angela Merkel spasiti situaciju u zemlji, nakon što se povukla sa dužnosti predsjednice CDU-a? U povodu tridesete obljetnice ponovnog ujedinjenja, zemlja je i dalje podijeljena duž starih granica. Problem je osjetljive prirode, posebice nakon jačanja veze između AfD-a i ekstremnih/nasilnih neonacista, što je postalo evidentno tijekom rasističkih nemira u Chemnitzu još u ljeto 2018. godine. Francusko-njemačka spisateljica Géraldine Schwarz, autorica knjige s kojom je osvojila europsku nagradu za knjigu 2018. godine, komentira rezultate izbora u Saksoniji i Brandenburgu, koji su potvrdili jačanje AfD-a. Ističe da je riječ o regijama u bivšem DDR-u koje u prošlosti nisu navikle na etnički, kulturni i vjerski multikulturalizam. Jedini stranci koji su dolazili u Istočnu Njemačku bili su Azijci i Afrikanci iz komunističkih zemalja. AfD sada u potpunosti odbacuje imigrantsku politiku kancelarke Angele Merkel. Stranka želi promijeniti njemački Ustav kako bi se na drukčiji način rješavalo pitanje stjecanja azila stranaca.
Stvar se posebno zakoplicirala nakon ostavke Annegret Kramp-Karrenbauer, predsjednice CDU-a, koja je potaknuta rastom simpatije unutar CDU-a prema krajnjoj desnici, odnosno AfD-u. Glavni problem nije samo u tome što se unutar CDU-a neki kolebaju oko mogućeg koaliranja s AfD-om, već što su rezultati jednog istraživanja javnoga mnijenja pokazali, da čak 49 posto ispitanika smatra da CDU ne bi trebao isključiti suradnju s AfD-om! Drugim riječima, na pomolu je prava revolucija unutar CDU-a. Stvar se posebice zakomplicirala nakon skandala na lokalnim izborima u Thüringenu, gdje je liberal Thomas Kemmerich na veliko iznenađenje izabran za predsjednika pokrajinske Vlade. Kako bi se oslobodili ljevičarskog kandidata stranke Die Linke, koja je pojedinačno najmoćnija u toj saveznoj državi, predstavnici CDU-a su glasali za liberala Kemmericha zajedno sa AfD-om. Jednostavno prekoračili su dopuštenu granicu.
Kemmerich je zatim morao dati ostavku nakon intervencije Angele Merkel, što je nečuveno za njemački parlamentarni sustav. U toj najmanjoj saveznoj državi koja broji 2,2 milijuna stanovnika, živi 23 posto protestanata, 8 posto katolika i 69 posto onih koji su se izjasnili da ne pripadaju niti jednoj konfesiji. Način kako je ostvarena većina, ima dalekosežne posljedice na cjelokupan politički život u Njemačkoj. Bivša predsjednica CDU-a Kramp-Karrenbauer izjavila je da više nema potpunu stranačku podršku. To su potvrdili i najnoviji događaji u Turingiji, kada je izrijekom naredila delegatima CDU-a da ne surađuju s AfD-om. Nakon slučaja u Tirinškoj saveznoj državi i ostavke predsjednice CDU-a, politička nestabilnost Njemačke mogla bi postati ozbiljan problem za cijelu Europu. Što će sada poduzeti kancelarka Angela Merkel ako će pojedini članovi CDU-a i dalje pokazivati sklonost koaliranja s AfD-om i njezinim čelnikom Björnom Höckeom? U podružnici AfD-a u Turginiji, već duže vrijeme dominira agresivno nacionalističko krilo stranke. Njezin vođa Björn Höcke, na spomeniku holokausta svojedobno je napisao: »Ovo je spomenik srama« i pozvao na »zaokret od 180 stupnjeva« kada je riječ o tumačenju nacističke prošlosti. Turginija iz bivšeg DDR-a donedavno je bila jedina savezna država koju kontrolira lijeva stranka.
AfD je osnovana 2013. godine – u početku kao stranka protiv eura, ali je ubrzo, tijekom imigrantske krize 2015. godine, preusmjerila svoje djelovanje na imigraciju i islam. Prije dvije godine, AfD je šokirala njemački politički establišment, koji je veoma osjetljiv na nacističku prošlost zemlje, kada je na općim izborima osvojila 12,6 posto glasova. Šefica AfD-a, Alice Weidel, tvrdi da je Njemačka danas »islamizirana«. Ova ultradesničarska stranka, već je postigla jedan od svojih ključnih ciljeva. Uspjela je u Turingiji ozbiljno poljuljati stabilnost »velike koalicije« između CDU-a i socijaldemokrata (SPD). Sada AfD postaje treća najveća politička grupacija u Bundestagu (njemačkom parlamentu), koja pretežito zastupa nezadovoljne istočne Nijemce. Ukratko, njezin rast i popularnost sve više počiva na strahovima velikog broja građana o tome kakva će biti njihova budućnost.
Skandal u Turingiji pokazao je prve ozbiljne napukline unutar CDU-a, što bi uskoro moglo zahvatiti i sam vrh stranke. Prema mišljenju Instituta za međunarodne političke studije, to bi mogao biti prvi korak prema konzervativnom zaokretu stranke, što su najavili i mnogi politički analitičari. Njemački tisak govori o »političkom potresu« i »zemlji u šoku«. Otprilike 18.000 ljudi okupilo se u Erfurtu, glavnom gradu Turingije, kako bi prosvjedovali protiv političke suradnje demokršćana s AfD-om. Ljevica je u toj saveznoj državi još uvijek najmoćnija stranka, no trenutačno nema potrebne većine za formiranje pobjedničke koalicije.
AfD je zauzela drugo mjesto na lokalnim izborima prošle godine u Saksoniji i Brandenburgu, na kojima su pobijedili konzervativci (CDU) s 27,5 posto glasova i socijaldemokrati (SPD) s 22,5 posto. Obje države/landovi nalaze se na prostoru bivšeg DDR-a.
Iako su Zeleni sada u velikom usponu u zapadnom dijelu Njemačke, AfD postupno postaje vladajuća politička opcija na istoku zemlje. To je za mnoge postalo šokantno, jer veze između AfD-a i nasilnih neonacista postaju iz dana u dan sve očitije, posebice nakon rasističkih nemira u Chemnitzu (bivši Karl-Marx-Stadt) u ljetu 2018. godine. AfD je vremenom usvojila antiislamsku politiku. Njezin izborni manifest sadržavao je jasnu poruku: »Islam ne pripada Njemačkoj«. Prošlog rujna sud je donio presudu kojom se čelnik AfD-a Björn Höcke, može legalno imenovati fašistom, jer se takva ocjena »temelji na provjerljivim činjenicama«. U svibnju 2018. godine, sud je svojom odlukom dopustio Höckeu da ostane u stranci, unatoč kontroverznim izjavama o kulturi sjećanja na holokaust.
Što će sada učiniti Socijaldemokratska stranka (SPD)? Hoće li se povući iz »velike koalicije« zbog suradnje CDU-a s AfD-om? Njemačka je sada na raskrižju. BDP je lani porastao samo za 0,6 posto, a podjele unutar vladajućih demokršćana mogle bi ozbiljno ugroziti ne samo ukupnu stabilnost Njemačke, već i EU u cjelini.