Vjerojatno se apsurdniji skandal dugo nije dogodio ni na svjetskoj političkoj sceni, a u Hrvatskoj pogotovo. Bilo je raznih afera i razloga za ostavke, ali da osoba koja je vrhovni pravobranitelj zakona javno prizna da je pripadnik tajne organizacije čiji je glavni cilj interesno lobiranje, i da se onda još putem medija javno svađa s drugim istim takvim pripadnikom masonske lože, to zaista svijet nije vidio.

Skandal je pokazao nekoliko stvari: prvo, glavni državni odvjetnik kao metafora zaštite zakona na javnoj funkciji ne razumije da nije normalno biti pripadnik tajne organizacije, koja u svoje redove, među ostalim, ne prima ni žene ni ateiste. Drugo, čovjek se u masone upisuje u trenutku dok postaje glavni državni odvjetnik, i ne vidi problem ni u tome.

Treće, sve se odvija u medijima, a počinje optužbama dr. Nikice Gabrića koji jedan medij optužuje da ga reketari informacijom o tome da je mason, na što vodeći ljudi tog medija bivaju privedeni, ali intervencijom tog istog glavnog državnoj odvjetnika, tjednik ne biva zabranjen, već se sve zajedno nastavlja koristiti u obračunu dvaju krakova masonske organizacije – Gabrićeve i one u kojoj je član Dražen Jelenić.

Vrhunac: Jelenić za medije, pa čak i glavnu državni agenciju Hinu, izjavljuje: da, ja sam mason, ali to ne znači da sam u sukobu interesa. I usput javno priznaje da je intervenirao i da je u sukobu s drugim masonom Nikicom Gabrićem, koji ga tajno i snima.

A onda na kraju krešendo: Jelenić čak ne misli ni da su sve to razlozi da podnese ostavku, već ga ministar pravosuđa, a potom i sam premijer, javno mole da olakša položaj i sebi i njima i napokon podnese ostavku, što tek krajem dana i čini.

Tko je ovdje lud? Kakva je to država u kojoj se masoni prepucavaju putem medija i što o njoj misliti ako čak ni glavni državni odvjetnik nema nikakvu ideju o tome da se našao u sukobu interesa, niti ga zna definirati, a niti prepoznati?

Doduše, Jelenić nije znao prepoznati da je u problemu ni kad se nedavno našao u istoj kazališnoj loži sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, protiv kojeg odvjetništvo vodi niz postupaka i koji ima niz kaznenih prijava. Očito, Jelenić je čovjek koji je volio lože.

No, ovdje nije glavno pitanje sam Dražen Jelenić, već naravno dilema poznaju li osobe na javnim funkcijama uopće pojmove sukoba interesa, korupcije, nepotizma, svega onoga protiv čega bi se morali primarno boriti? Tragična spoznaja za državu koja ipak već broji 30 godina samostalnosti i demokratskih institucija.

Ako je tako s glavnim državnim odvjetnikom, zašto se čuditi mladoj načelnici male općine koja ne zna da mora imati prebivalište u općini čija je načelnica. Ili bilo čemu drugomu, na primjer ministru uprave koji ne zna da se nekretnine moraju upisivati u katastarske knjige, ili na primjer ministru zdravstva koji misli da firma njegove žene može prodavati kuću samoj sebi, ili na primjer zastupnicima koji ne znaju popuniti imovinske kartice, kojima ispadne jedna nula na vrijednosti kuće itd.

Ovaj zadnji skandal s Jelenićem samo je još jedna potvrda krize institucija kojoj svjedočimo. Glavni državni odvjetnik je institucija, to nije neki čovjek koji u slobodno vrijeme može raditi što želi.

Činjenica da kod takvih ljudi na takvim funkcijama ne postoji svijest o odgovornosti funkcija koje obnašaju, doista dovodi do samo jednog pitanja: jesmo li mi zaista samo slučajna država, znamo li koristiti alate koje nam je samostalnost dala, ili ih tratimo na stranačku podobnost, »dealove«, korupciju, namještanja natječaja i na koncu tajna lobiranja za interese privatnog kapitala koji uvijek stoji iza masonskih loža.

Još je gore kad pogledaš ulogu oporbe – oni su se »usudili« slučaj Jelenić komentirati pola dana nakon vladajućeg HDZ-a. Čak je i HDZ sa svojim ministrom pravosuđa već javno zatražio Jelenićevu ostavku kad se oglasio SDP, i to tvrdnjom da Jelenić općenito mora otići zbog neefikasnosti DORH-a, a ne samo zato što je pripadnik jedne tajne organizacije upitnih namjera. Porazno je da kriza institucija u Hrvatskoj pogađa i samu instituciju opozicije – to daje još manje vjere da će građani u ovoj državi biti ravnopravni i zaštićeni.