RIJEKA Da ishod večerašnjeg (20.30) finala Kupa Hrvatske između Rijeke i Lokomotive odlučuje statistika pucali bi se – jedanaesterci! Takav se zaključak barem nudi pogledom na četiri ovosezonska prvenstvena ogleda u kojima je svaka momčad ostvarila po jednu pobjedu, dok su dvije utakmice završile remijem.

I pogled na prvenstvenu ljestvicu sugerira slično, Lokomotiva (65) je osvojila bod više od Rijeke (64) iako su momčadi ostvarile identičan broj pobjeda (19) i postigle gotovo isti broj golova (Rijeka 58, Lokomotiva 57)…

Bišćanovih 5:0

– U finalu su šanse 50-50 – govorio je ovih dana »Filho« Sammir, malo iz kurtoazije, malo iz razloga što je dovoljno iskusan da svojim mladim suigračima, koji nisu u karijeri osvojili puno trofeja, ne stavlja na leđa nepotrebno breme favorita.

Iako ono Lokosima, zbog načina na koji se u javnosti percipiraju prvenstveni učinci ove dvije momčadi, nedvojbeno pripada. Ipak, stvari su u suštini drugačije i tko zna s kojih bi pozicija na ljestvici ove dvije momčadi dočekale finale Kupa samo da nije bilo onog nes(p)retnog Capanovog povlačenja Uzunija za jednaesterac koji je obilježio zadnji ogled ove dvije momčadi a Karačić realizirao za 2:2.

Gledajući suhe ovosezonske brojke za Riječane je dobra stvar što ne igraju kod kuće jer su jedinu pobjedu protiv Lokosa ove sezone ostvarili u gostima. Bilo je to još u drugom kolu, Bijele je s klupe vodio Igor Bišćan, a Antonio Čolak tek u 91. minuti naplatio dobro izdanje Riječana.

Frcalo je sa svih strana, Lokosi su do tada dva puta izbijali loptu s gol linije, jednom je domaćina spasio Čolak, koji je »ukrao« pogodak Pavičiću, jer se aktivirao u zaleđu, ali u konačnici je tih 0:1 bilo posebno slatko.

Bišćanovih 5:0 u ogledima s Lokosima (u prvenstvu je Rijeka pobijedila 3:0, 2:1, 1:0, 1:0, u Kupu 2:1) prekinuto je remijem (1:1) na prvoj domaćoj utakmici Simona Rožmana. Ovoga puta nije bilo tako dominantno s riječke strane, Uzuni je brzo odgovorio na pogodak Andrijaševića, zicere su imali Budimir i Kastrati, ali na kraju je fortuna pomilovala goste kada se Kvržićev udarac, odbijen od vratnice, šetao po gol liniji…

Kao što su u onom prvom ogledu u Kranjevićevoj Riječani nadigrali Lokose, tako je drugi prošao potpuno u znaku domaćina. Konačnih 2:1 ne oslikava do kraja dominaciju Lokomotive, Rijeka je tu odigrala jednu od najslabijih utakmica sezone, Kastrati i Uzuni do kože su ogolili probleme u riječkoj obrani, pa natjerali Rožmana da promijeni formaciju u 3-5-2.

Bio je to dobitan potez, Rijeka je u idućih sedam utakmica na samo dvije postigla pogodak, pobijedila Dinamo u Kupu pa Osijek i Hajduk u prvenstvu te se dokopala drugog mjesta koje im je Lokomotiva izbila u 88. minuti zadnjeg kola.

Promjena sustava

Ipak, baš je taj ogled iz Kranjčevićeve promijenio lice Rožmanove Rijeke kojoj će zadnji sudar s Rujevice biti špranca po kojoj će Lokomotiva danas juriti prvi trofej u klupskoj povijesti. Završilo je 2:2, obilježila ga je već spominjana glupost Capana koji je skrivio nepotreban jedanaesterac, ali i ubojita kontra Lokosa koji po osvojenoj lopti bez gledanja traže Uzunija i Kastratija.

Budući da ta njihova želja nije sigurno otupila osvojenim drugim mjestom ili već realiziranim transferima (Kastrati u Dinamo, Uzuni u Ferencvaroš) i danas će biti glavna prijetnja Riječanima.

Uostalom, Rožman i Tomić nakon četiri prvenstvene utakmice ove sezone ne mogu si puno toga sakriti, slavit će momčad koja bude bolje preslikala trenerovu taktiku ili ona koja bude imala inspiriranog pojedinca. Osim ako se ne uplete statistika s početka priče i odvede utakmicu do jedanaesteraca.