Zlatko Podhraški, freelance fotograf, član DVD-a i dobrovoljni darivatelj krvi već više od godine i pol neuspješno pokušava dokazati svoju nevinost.

“Nisam mislio da ću ikada morati pisati nešto ovako i moliti nekoga za pomoć međutim priča je apsurdna i ne mogu samo tako preći preko svega. Nije serija, nije film, nije čak ni Monty Python iako mi se u nekim trenutcima tako činilo”, priča Zlatko Podhraški.

Našao se u pravnoj zavrzlami u kojoj ne može dokazati svoju nevinost, a sve je počelo prilikom racije u jednom noćnom klubu u Kutini, u studenom 2018.

Sjede za šankom, stiže policija

S prijateljem je sjedio za šankom. Dolazi policija, ali njih, kaže, to ništa ne brine. Odvode muškarca koji je sjedio blizu njih.

“Prilikom odlaska, policajac u civilu nađe na podu pored šanka paketić, za koji se kasnije ispostavilo da sadrži 4,4 grama trave. E sad postaje zanimljivo. Pošto je to kao bilo blizu nas mene i kolegu ni krive ni dužne odvode u postaju.

Tamo čekamo pa nas dvojicu zajedno vode u ured na ispitivanje. Kreće američka spika, ‘dogovorite se čije je da budemo brže gotovi’, ‘znamo mi čije je bolje da priznate’ itd. Pošto to sve nema veze s nama i obojica smo nepušači poričemo sve i tražimo da nas puste.

E da, ali ne samo tako, kaže lik ‘ne može to biti ničije’ i piše da je moje! Odbijaju moje molbe da istraže čije je to, odbijaju me voditi na poligraf i dati mi test na droge. Dalje je pisanje par papira i puštaju nas”, piše Podhraški u svojoj objavi.

Uslijedio je poziv na sud. Zbog cijele situacije nije se brinuo pa nije uzeo ni odvjetnika. Na trećem ročištu pojavljuju se policajci.

“Svjedoči i laže”

“Svjedoči policajac koji u sudnicu ulazi u uniformi i naoružan službenim naoružanjem. Taj tvrdi da je vidio kako sam ja nekim čudom izvukao paketić i bacio na pod, dakle, lažno svjedoči na sudu. Tu mi je skoro pozlilo, ali živ sam jer eto tipkam ovo s***e.

Sljedeći lažov je isti koji je mene i kolegu ispitivao, taj tvrdi da nije moguće da su nas dvojicu skupa ispitivali (spomenuo sam ranije Monty Python). Tada pozivam kao svjedoka svog prijatelja koji je dakle čitavo vrijeme bio skupa samnom i to proživio.

On iznosi stvari kako su se dogodile i time potvrđuje moju priču – njegovo svjedočenje se u potpunosti odbacuje (!!) – jer kažu da je pristrano. U konačnici meni presuda, kazna 5000 kuna, ulažem žalbu koja je jučer dostavljena odbijena…”, piše Podhraški.

Ne želi generalizirati, i u policiji ima prijatelja. No, kaže, postoje oni koji bacaju ljagu i na njih.

“Sram vas bilo gadovi! Nadam se da će vam se vratiti barem toliko koliko ste mene unazadili, za svaku sekundu glavobolje, nervoze, znojenja, bolova u trbuhu, za svaku sekundu izgubljenog sna, za gubitak kreativne energije, koncentracije i ideja.

Ja odgovaram zbog vašeg propusta. Odgovaram zato što je među vas 10 koji ste ušli među 20-ak gostiju netko uspio svoje smeće baciti, a vi niste vidjeli tko je taj”, ogorčen je Podhraški.

Zar je policija nepogrešiva?!

Pita se “zar je kod nas policija nepogrešiva?!”

“Zar se policajcu na sudu apsolutno vjeruje na riječ bez ikakvog materijalnog dokaza?! Očito nema problema kad dvojica policajaca lažno svjedoče pred sudom.

Ne znam je li cilj da svi pobjegnemo iz ove bare, ali mene se neće tako lako riješiti, a ni ne razmišljau tko će ostati, od čega će živjeti kada zadnji normalan čovjek ode i ugasi svijetlo!”

Žao mu je što nema 500 eura da si plati poligrafsko testiranje. Više nema mogućnosti žalbe, mora platiti kaznu i sudske troškove.

“Kaznu ću platiti, neka budu sretni, neka ih šef potapša po ramenu, neka dobiju plusić za dobro odrađen posao. Za razliku od njih, ja mogu hodati uzdignute glave i svakome pogledati u oči i ispričati svoju priču, bez srama.

Prvo, zato što nisam ništa skrivio, osim što sam bio na pravom mjestu, ali u krivo vrijeme, i drugo, zato što znam složiti složenu rečenicu.

Za kraj, nije čak toliko ni bitno što mi ove godine nećemo zbog kazne moći ni do mora, ni vidjeti planine, niti kupiti neke stvari koje su više osobna zadovoljština, nije toliko bitno ni što svom DVD-u neću moći pribaviti neke stvari koje sam osobno imao u planu, financijski ću se oporavit, naučio sam vrijedno raditi, pametan sam i sposoban…

Bitno je da se priča čuje, da ljudi budu uvijek na oprezu. Vi ionako nemate obraza da bi vas brinulo što ste svoje propuste lažima prebacili na tuđa leđa. Ja i dalje živim u nadi da je nekakva pravda dostižna.

Pusa svima od Zlaje, dobrovoljnog vatrogasca, alternativca, volontera, dobrovoljnog davatelja krvi, grafičara, fotografa, ljubitelja životinja, pivopije, “sportaša”, planinara, lokal patriota i, očito, naivnog kretena, uz glazbeni broj…”, zaključuje Zlatko Podhraški.