RIJEKA Nogometaši Orijenta 1919 porazom od Dinama II zaključili su pripremno razdoblje uoči nedjeljnog prvog ogleda kvalifikacija za popunu Prve HNL protiv Istre 1961. Treneru Faustu Budicinu najlakše se tješiti s onoj o »lošoj generalki, a dobroj premijeri«.

– Nema to baš veze s istinom… – govori trener Krimejčana. – Svaka utakmica treba biti odrađena maksimalno ozbiljno, bila ona prva ili posljednja pripremna, odnosno prva ili posljednja prvenstvena utakmica. Rezultat je uvijek bitan, pa i kada se igraju prijateljske utakmice. Ono što me malo smeta i što ne može veseliti je što smo opet postali simpatična momčad.

Želite reći da na terenu ostavite dobar dojam, a rezultat s druge strane nije baš tako dobar i povoljan?

– Najgore kada ti kažu da ti je momčad super igrala, a primio si tri komada i izgubio utakmicu. Za mene napravili smo velik korak unazad.

To vam je više nego dobra opomena za nedjeljni ogled?

– Ne mogući reći da je sve bilo loše, bilo je i dobrih stvari, ali bitne stvari nismo odradili i zato smo kažnjeni. Ovu utakmicu sam htio iskoristiti jer imao sam dvije, tri dvojbe oko sastava. Htio sam proširiti krug i kadar igrača na 13, 14 ili 15 imena koji bi mogli iznijeti ove dvije utakmice, a ne samo da nismo proširili kadar, već smo ga suzili na sedam, osam imena. Što se toga tiče, nisam zadovoljan.

Problem Monjca

Neki igrači su potpuno van forme poput Matea Monjca koji je bio ponajbolji igrač netom završene drugoligaške sezone?

– Realno, i prije nego što sam preuzeo momčad bio je jedan od igrača s najvećom minutažom. Nisam ga ja stavljao zato jer mi je bio simpatičan, već zbog toga jer je bio ponajbolji igrač u momčad. Njegov problem je što je zadnji pravi potez povukao u Šibeniku, u ožujku mjesecu. Nakon toga nije odradio pošteni trening! Sada je na otprilike na 30 posto sportske forme.

Nema ni ozlijeđenog Kristijana Fućka što znači da ste prilično tanki na krilnim pozicijama?

– Naravno da je to hendikep. Imamo dobar kadar za Drugu HNL, ali nemamo pretjeranu širinu na nekim pozicijama. Pogotovo sada kada smo zbog ozljeda ili loše forme na bekovskim i krilnim pozicijama ostali bez nekih igrača.

Ozlijeđen je i desni bek Vidas?

– Natukao je rame. Trebao bi ovaj tjedan početi trčati. To je dosta bolno. Travaglia je pak osjetio ložu. Vjerojatno je izgubljen za prvu utakmicu protiv Puljana.

Kako gledate na zakulisne igrice koje igraju Puljani posljednjih dana?

– Meni je sasvim svejedno gdje ćemo igrati. Što se mene tiče, možemo igrati dvije utakmice u Puli. Činjenica je da su oni izraziti favoriti jer su oni profesionalci, a mi poluamateri. Oni su favoriti jer su u natjecateljskom ritmu, a mi smo pet mjeseci bez utakmica.

Mogao bih nabrajati još sto stvari zbog kojih oni ne bi trebali previše kukati. Mene zabrinjava mentalna priprema moje momčadi jer mislim da većina igrača nije baš fokusirana na utakmicu, već ih muče neke stvari koje nemaju veze sa samom Istrom. I to nije dobro, jer na terenu umjesto da razmišljamo momčadski, počeli smo više razmišljati individualno. Svatko gleda svoju guzicu i to me jako smeta. To ćemo morati riješiti idućih dana.

Pulska ulaganja

U čemu je problem: novcu, ugovorima, ponudama drugih klubova…?

– U svemu. Treba to riješiti jer nije fokus na zajedničkom cilju, već svatko gleda sebe. Moramo znati da nismo neko svjetsko čudo i da samo ako igramo jedan za drugoga možemo nešto napraviti. Ako počnemo misliti gdje ćemo nakon utakmice, to onda nije dobro. Sve su to stvari koje moramo riješiti unutar četiri zida svlačionice.

Ipak se iza tih pulskih igara krije podosta straha i respekta prema vašoj mladoj momčadi?

– Oni su dosta nesigurni. Međutim, ne možeš biti siguran u nešto ako teren pokazuje nešto drugo. S obzirom na investicije koje imaju, na strukturu kluba i silne igrače koje su doveli iz raznih zemalja, trebali su imati puno bolji rezultat. Nisu ga imali i sada pušu na hladno.

Ali, Istra 1961 uopće ne igra loše?

– Mi isto u zadnje vrijeme imamo sindrom Istre 1961. Svi nas tapšaju po ramenu i hvale za prikazano, a mi dobijemo tri komada i idemo kući.

Netko će sva ova vaša razmišljanja nazvati defetizmom i to uoči dviju ključnih utakmica protiv Puljana?

– Ne volim kada igrači misle samo na sebe, a ne na momčadi. I to mi smeta. Ako mislimo nešto napraviti, onda se moramo vratiti korak unazad i onim stvarima koje smo radili do sada – rekao je Budicin.