RIJEKA Činilo se, bit će to po onoj “ista meta, isto odstojanje”. No, Riječani se nisu predavali. U pretposljednjoj minuti sudačke nadoknade, točnije 93. minuti, Halilović je izveo korner, loše čuvani Nino Galović samo se naklonio, vratar Posavec loše reagirao i lopta je završila u mreži za pobjedu i veliko slavlje Riječana. Galović, a prije toga Antonio Mirko Čolak, dvostruki strijelac, ostavili su Rijeku u igri za drugo mjesto i Ligu prvaka. Naravno, “bijeli” opet ne ovise o sebi, ali dok se igra ima nade. U ovom trenutku najvažnije je pobijediti u subotu Puljane, a u isto vrijeme osluškivati što se događa u Gradskom vrtu u dvoboju između Osijeka i Lokomotive. Svih pet utakmica počinje u 21 sat…

Dugo je trajalo riječko slavlje na Poljudu, na travnjaku, u svlačionici uz prepoznatljivu pjesmu ‘Ajme meni nije mi dobro”, a potom je autobus “bijelih”, kako tvrde upućeniji, u nemogućnosti da se okrene izabrao bolji manevar i napravio krug oko sablasno praznog Poljuda. Riječanima to nije smetalo, pobjeda je bila posebno slatka koliko god s(p)retna. I to nakon velike Hajdukove dominacije upravo u kornerima, onaj riječki bio je koban za domaćine i potvrdu najlošije sezone povijesti HNL-a.

Zanimljivo “hajdukovcima” je presudio upravo jedan Splićanin, inače s Brača, koji je prošao Hajdukovu omladinsku školu pa zatim zaigrao za seniore RNK Split. Igrao je potom u Izraelu, Bjelorusiji i Japanu te ove zime stigao na Rujevicu.

– Bilo je veselo kao i poslije svake pobjede, došli smo doma oko 5 ujutro. Malo umorni, ali uvijek je lijepo kad se u gostima pobijedi. Lakše je tada putovati – kaže Nino. – Kad izgubimo obično su glave dolje, nitko s nim ne razgovara. Ovako je put puno brže i ljepše prošao. Slavlje u svlačionici? Ne znam da li se taj video izbaci poslije svake utakmice, ali sve nas to posebno raduje. Slavi se svaka pobjeda, jednostavno takva smo ekipa. Stvarno nema razlike.

Nema zle krvi

Pobjeda je stigla iz prekida.

– Istina, ovo mi je drugi gol za Rijeku. Prvi je bio u premijeri s Interom. Sam pogodak? Dosta smo radili na prekidima u posljednje vrijeme. Željeli smo se još malo trgnuti, krenuli smo s nadom da ćemo zabiti i eto, ovaj put meni se posrećilo. Pogodilo me, drugi put će nekog drugoga. Ne mogu reći da sam iznenađen jer smo stvarno generalno dosta vježbali prekide. Svakako osjećaj je lijep, posljednje sekunde, zabijen pogodak i pobjeda.

Drugi pogodak za Rijeku nosio je i svoje posebne emocije…

– Da se igra protiv bilo koje momčadi, iz pete ili šeste lige, uvijek je super osjećaj kad se zabije za pobjedu u samoj završnici. A kamoli li jednoj ozbiljnoj momčadi u gostima koja nam je bila praktički konkurent i prijetila da nas sustigne.

Galoviću ovo nije prvi gol Splićanima.

– Kao igrač Splita već sam zabio jedan njima, ali i Zadru. Tamo sam proveo neko vrijeme u mlađim uzrasnim kategorijama, ali dvostruko više vremena u Splitu. Tako se dogodi, po onoj “svoj svome”, ali to je tako u nogometu. To je sport i svi smo sretni zbog toga. Nema tu neke zle krvi, sve je to dio sporta. Čestitke? Bilo ih je dosta, dosta se prijatelja i poznanika javilo. Iznenadio sam se…

Sama utakmica? Rijeka je iskazala veću kompaktnost i disciplinu. Više je igrala na kartu strpljivosti.

– Hajduk kao Hajduk. Kad igra doma uvijek je prvih petnaestak minuta jako agresivan, borben i visoko izađe. Stvarno su odlična momčad u tom segmentu i nije nikom lako na Poljudu na otvaranju utakmice. Ne mogu reći da smo mi nešto posebno dominirali, a to nam nije bio niti cilj. Pustili smo Hajduka da igra, ispunili svoj cilj i uz to dva, tri puta praktički izašli sami pred gol. Splićani su kontrilirali posjed, imali neke šanse i polušanse, ali ne mogu reći da smo mi “visili”. Mogu reći da je naša priprema za utakmicu bila stvarno OK.

Tražili rješenje

Kakav je osjećaj bio uoči izlaska na travnjak, posebno kad se čulo da su Lokomotiva i Gorica remizirali?

– Čuli smo za to, uvijek nekako do dođe do igrača. Ali vjerujte, čim izađemo na teren i počne utakmica, to se zaboravi. Fokusirali smo se prije svega na našu utakmicu i našu izvedbu. Ovo je super za nas, ali i za cijelu ligu. Ostaje posljednje kolo u kojem mi moramo odraditi svoje pa što bude. Svašta se može dogoditi u zadnjem kolu, vidimo samo što se događa s Dinamom. Ali bilo što prognozirati nezahvalno je u ovom trenutku. Svatko ima neki svoj predosjećaj i stvarno je zanimljivo. Prvo mi moramo odraditi svoje, pobjediti Istru, a onda neka nas i sreća nagradi.

U kratko vrijeme Rijeka je od tri poraza došla do tri pobjede. Uzroci prevelikih oscilacija?

– Mogu samo reći da smo radili i pripremali se jako dobro. Rekao bih super. A na terenu isprva nije izgledalo tako, nedostajalo nam je da možda prvi povedemo ili nas malo pomazi sreća u nekim utakmicama. Bile su to nijanse. Dođu porazi, uvuče se malo nervoza, a onda to utječe malo i na psihološku pripremu utakmice. Mi smo imali sreće da smo taj peh razbili upravo na Dinamu. Stvarno smo dosta razgovarali i tražili rješenje, ali malo su nam probleme stvarale i ozljede i kartoni.

Galović je prekaljeni internacionalac, u Dinamu Minsk bio je i kapetan momčadi. Kako gleda na ovu momčad Rijeke?

– Po meni je momčad Rijeke jako dobra i ozbiljna. Tu je velik broj odličnih igrača, a kao momčad slični smo onoj od prošle godine. Došla je nekolicina prinova, a i mladi su dobili šansu. U svakom slučaju ova Rijeka ima potencijala. Imamo pravi miks iskustva i mladosti.

Pobjeda će sigurno biti dobar poguranac i za finale Kupa…

– Mi smo uvijek imali dobru atmosferu. Svi smo baš ono klapa i to je veliki plus za nas. Bili smo svi zajedno i sad kad smo zapali u ovu mini krizu. Svi zajedno smo tražili izlaz – zaključuje Galović.