RIJEKA Vaterpolisti Primorja Erste Bank su tako uvjerljivo potopili POŠK u prvom krugu razigravanja od petog do osmog mjesta u hrvatskom prvenstvu da možda nije pretjerano kazati da bi mladi Riječani potopili splitsku mladost« i da su plivali leđno.

Rezultat je često lakmusov papir u ilustriranju stanja na terenu, a u ovom slučaju pobjede Riječana u gostima 11:1 i 23:7, ukupno košarkaških »27 razlike« govori o omjeru snaga ovih dviju momčadi. Priliku su stoga dobili poletarci s Kantride, među njima trener Igor Hinić je u vodu poslao i Niku Čubranića, mlađeg brata znatno poznatijeg vratara primorjaša Frana. Mladi delfin s Kantride, jedan od izdanaka neuništive riječke vaterpolske loze Čubranić, odužio se pogocima, strijelac je šest golova u večernjoj riječkoj vaterpolskoj kanonadi.

– Utakmica s POŠK-om je bila dobra kada se gleda iz našeg kuta gledanja, osim toga bila je dobra prilika za nas mlađe igrače – rekao je Niko Čubranić, nadareni napadač kojem je tek 17 godina. – Imali smo priliku dokazati se. Dobili smo šansu, dobru minutažu u igri. Pritom smo iskoristili priliku, dobro smo odigrali.Tko zna, možda smo čak bolje odigrali u prvoj, splitskoj utakmici.

Prikazano u prvoj utakmici sve je reklo o riječkom uzvratu. Bilo je sasvim jasno da su momčadi miljama kvalitetom udaljene jedna od druge, u takvom se ozračju u riječkom taboru ipak trebalo adekvatno motivirati i obradovati navijače dobrom igrom i golovima.

– Mi se približavamo koncu ove neobične sezone obilježene koronavirusom, sada nam praktički preostaju dvije utakmice do kraja. Motivirani smo, želimo odigrati čim bolje.

Riječani sada igraju dvije utakmice s Mornarom BS koje odlučuju o 5. mjestu, 15. na Kantridi i 22. srpnja u Splitu.

– U tim nadmetanjima će pristup biti kao za svaku utakmicu. Idemo odigrati svom snagom, pokušat ćemo u Rijeci pred publikom biti što bolji i na koncu osvojiti peto mjesto.

Niko, rođen 2003. godine je tek jedan od brojnih Čubranića u Primorju.

– Vaterpolom se bavim sedam godina. Taj sport mi je u krvi budući da su mi praktički svi u obitelji u ovom sportu. Vaterpolist mi je bio otac Mauro, u momčadi su mi braća, stariji Fran i mlađi Mauro Ivan, vaterpolist je bio nono Nikola, također golman. Ispada da mi je vaterpolo nešto urođeno. Inače, pohađam Hotelijersko-turističku školu, sad ću krenuti u četvrti razred. Škola i bazen su moje stalne destinacije.