Rowling ne moralizira, ne propovijeda, ne traži pokriće u filozofiji, usredotočena je na pustolovnu, spektakularnu i zabavnu stranu Harryjeva življenja i to je obavila bez većih propusta i nedostataka
Kad je posljednji roman o slavnom mladom čarobnjaku »Harry Potter i darovi smrti« bio u filmskoj pretprodukciji rečeno je da će biti ekraniziran u dva dijela. To je eksploatacijska potvrda Potterove srži, to je ono što drži na okupu sve nastavke: permanentno odugovlačenje i odgoda završnog dvoboja Harryja i Voldemorta. I Tolkienov Hobbit, mala knjiga kao takva, da ne govorimo o usporedbi s epskom voluminoznošću »Gospodara prstenova« doći će na filmsko platno dvodjelno pa će trebati ili jako rastezati što je manje vjerojatno jer bi to drastično umanjilo gledanost, ili nadodavati spektakularne prizore i osigurati veliki odziv gledatelja. »Harry Potter i darovi smrti« je mogao stati u jedan film, ali prevladala je pohlepa za zaradom (producenti ne vole rastanak i zatvaranje zlatnog rudnika) pa nam je dostupan samo prvi dio.Uvodni kadrovi nisu onakvi kakvi pretežu u svim nastavcima. Opasnost, prijetnja, sukob, horror, pa makar u snu. Iako kao medijske vijesti pratimo progone ljudi miješane krvi (netko od roditelja nije iz čiste čarobnjačke loze) prevladava melankolični ton kakav će ostati do kraja filma. U ovom filmu nema Hogwartsa, odgojno obrazovne utopije. »Multirasni spolno ravnopravni Eton za čarobnjake« bit će evociran samo u prolazu vlaka s parnom lokomotivom i dimom kao jedinim tehnologijskim i starinskim uljezom u zelenilu idiličnog krajolika. Likovi su sami i usamljeni, izloženi sumnjama, strahovima, podozrivosti, pa i mržnji, ali će prevladati solidarnost i spremnost na žrtvu. Voldermot – zli, besmrtni čarobnjak zmijolikog lica neće biti često na ekranu no ipak nešto zamjetnije i opipljivije, ne tek kao znamen Zla, netko iz metafizičke onostranosti prije oniričkog negoli zbiljskog postojanja. Voldermort ovdje vuče konkretne poteze, on je fizički potpun u namjerama i postupcima zlotvornosti. Ali izgubio je auru zagonetnosti, a to je uobičajena cijena uspostave fizičkih i konkretnih veza s bićima i okružjem.Introspekcija i šutnjaTroje vodećih Harry, Hermione, i Ron, imaju pune ruke posla i čarobni štapić im, uz povike na latinskom, nužno treba za preživljavanje. Uz melankolični ton kakav je recimo prevladavao u »Gospodaru prstenova« likovi poniru u interospekciju i šutnju. Sukoba i borbi nema kao na tekućoj vrpci. Harry, Hermione, i Ron, nisu okruženi zidovima Hogwartsa pretežito borave u šumi, gotovo u danteovoj šumi na početku Pakla šumi kao mjestu potrage za potpunom samopotvrdom. Šumu u kojoj boravi Harry s prijateljima ne možemo nazvati svetištem, ona je pozornica tjeskobe, ali i velikih očitovanja života. Harry razgolićen uroni u ledom okovani potok po spasonosni mač u šumi usred noći privučen svjetlošću oblikovanom u plahovitu srnu. Prizori na otvorenom i zdanja poput stare nakrivljene kule imaju veću privlačnost od scena u zatvorenim prostorima, osim Ministarstva magije, kad tamo upadne Harry, Hermione i Ron, i naprave urnebesnu pomutnju.lVodeća trojka je odrasla i osjeća porive i izazove seksualnosti. Kad je započeo čarobnjački nauk Harry je bio mali, sad je mladić i zamoljen je, u standardnoj tehnici zavodljivosti, da jednoj djevojci zakopča haljinu i to je okrunjeno dugotrajnim cjelivanjem. Ron voli Hermione i ljubomoran je na Harryja zato je podatan kao žrtva opčinjavajuće čarolije. On vidi Harryja i Hermione gole u strastvenim ljubavnim zagrljajima. Jesu li oni goli, ako zanemarimo da je prizor puka opsjena, ili im je golotinja tek vizualno prišivena. Kad ih vidimo bez odjeće dobijemo ih u magličastom naslućivanju kompjutorski izvedenog imaginarija s licima krutim i beživotnim kao maskama optičke prijevare. Spisateljica J. H. Rowling je Harryja uvela u puritansku zaštićenost, on ima poziv, ima zadaću, mora poraziti Voldemorta a ne prerano izgubiti nevinost. Emocije odraslih osoba su nepoznanica u Harryjevom svijetu isto kao i u Lucasovim »Zvjezdanim ratovima« gdje osim mladenačke romantike mladi akteri (Padme Amidala i Anakin Skywalker) ne upoznaju žudnju putenosti.Crkveni prijekoriFilmovi o Harryju Potteru uvijek su poticali crkvene prijekore. Nepotrebno jer Harry ne želi postati svećenik ili teolog, on ide na čarobnjačku obuku i živi u skladu s čarobnjačkim kodeksima. Harry i Hermione dolaze u Harryjev rodni gradić gdje su mu roditelji ubijeni. Noćno je doba, oni prolaze pored crkve i groblja i Hermione kaže, Badnjak je. Na groblju Hermione zaželi Harryju sretan Božić. Jači otklon od magije i čarobnjačkih rituala ponovno je vezan za smrt i pokop. Vilanjak Dobby je ubijen. I Harry kaže: »Bit će pokopan kako treba«. Bez magije. I Dobby je pokopan, bez crkvenog obreda dakako, ali to je maksimalni odmak od magijskih običaja i to je sve što je Rowling mogla učiniti bez rizika skretanja s čarobnjačkog nadnaravnog kursa. Harry Potter je zapakiran u New Age ambalažu i po tomu bitno drukčiji od tolhienova i Jachsonova »Gospodara prstenova«. Vjera kakvu zastupa kršćanstvo za čarobnjačku zajednicu je nepotrebna i neodrživa. Valja reći da Rowling ne moralizira, ne propovijeda, ne traži pokriće u filozofiji, usredotočena je na pustolovnu spektakularnu i zabavnu stranu Harryjeva življenja i to je obavila bez većih propusta i nedostataka.»Harry Potter i darovi smrti« zalazi u temu ljudskih prava trpeljivosti i jednakosti. Obitelji miješane krvi izložene su progonima i ubojstvima. Kad je Voldemort izveo u magijskom carstvu državni udar uslijedila su uhićenja i proglasi nalik onima iz nacističke prakse. Ministarstvo magije ima arhitekturu i simbole totalitarne države blisko dekoru Antona Fursta iz »Batmana« Tima Burtona. Zapažamo i pripadnike ministarstva odjevene u kožne ogrtače poput agenta Gestapa. Ali to je sve tanko kao blagi začin i skromni odgovor na prigovore da je razlikovanje Dobra i Zla kod Harryja Pottera ponekad jedva vidljivo, pa i posve zanemarivo. Redatelj David Yates polako privodi posao kraju. Chris Columbus je otvorio seriju kao uzbudljivu dječju slikovnicu, a Yates će je zaokružiti pametnom zrelošću. Vizualnu dojmljivost zastrašujućih slika iz filma »Harry Potter i zatočenik Azkabana« redatelja Alfonsa Cuarona Yates ne uspjeva doseći. Možda to obavi u finalnom Harryju. Ali ni konkurencija ne spava. Narnijske kronike uskoro donose novi nastavak. Nestrpljivo očekujemo Hobbita. Nešto je zapelo nakon »Zlatnog kompasa« 2007. s produkcijom slijedećeg filma iz Pullmanove trilogije »His Dark Materials« što samo podstiče očekivanja. Celuloid kao zrcalo čarobnog ne prestaje s primamljivanjem.
