Akademici imaju doživotne naknade za ono što su radili. S druge strane imamo sportaše za koje se svi busaju u prsa i tvrde da su oni najbolji promotori Hrvatske, a nemaju apsolutno nikakva prava – kaže Boraska
Igor Boraska jedan je od najboljih hrvatskih veslača. U svojoj dugogodišnjoj veslačkoj karijeri osvojio je velik broj medalja s velikih natjecanja, među kojima je i bronca s Olimpijskih igara u Sydneyu 2000. godine, što je i opisao u svojoj autobiografiji »Zaveslaj života«.
– Hrvatski sport nepresušni je izvor mladih, talentiranih sportaša i mislim da Hrvatska ne treba brinuti za svoju budućnost. Najbolji dokaz je upravo veslački četverac. Tu četvoricu mladih veslača koji su osvojili Svjetsko prvenstvo na Novom Zelandu hrvatska javnost vrlo slabo ili gotovo nikako ne poznaje. Riječ je o izuzetno kvalitetnim, ali prije svega, skromnim mladićima. Dvojica su iz Zagreba, jedan je iz Vukovara i jedan iz Osijeka. Golemi su potencijal i uvjeren sam da će nas još mnogo puta obradovati svojim odličnim rezultatima. Genetski smo predodređeni za sport, i to za vrhunske rezultate. Dokaz tome su Janica i Ivica Kostelić, Blanka Vlašić, Đurđica Bjedov, vaterpolisti, rukometaši, košarkaši, veslači…
Problem je što logistika uvijek kaska za vrhunskim rezultatima. Međutim, i u ovim uvjetima hrvatski sportaši ostvaruju vrhunske rezultate. Uostalom, Blanka Vlašić je proglašena za najbolju atletičarku na svijetu. To je fantastičan uspjeh. Nažalost, mnogo talentiranih sportaša nije ostvarilo karijere kakve su po svojim sposobnostima mogli ostvariti zbog raznoraznih razloga. Mislim da nedostaje pravih stručnjaka, što znači da se u klubovima ne radi dovoljno stručno. To je jedan od velikih problema našeg sporta – rekao je Boraska i osvrnuo se na situaciju u hrvatskome sportu.
Obiteljski proizvod
– Hrvatski momčadski sportovi sve će se teže nositi sa svojom konkurencijom jer nemaju uvjete kakve imaju njihovi protivnici. Stoga će im biti teže zadržati kontinuitet vrhunskih ostvarenja nego u pojedinačnim sportovima. Dobro je da su Janica i Ivica Kostelić te Blanka Vlašić proizvod obitelji. Svatko je na svoj način pripomogao da ostvare vrhunske rezultate, da budu najbolji na svijetu u svojim sportovima. Posebice je odlična stvar što njihovi očevi nositelji cijelog projekta i od prvog dana su uz svoju djecu. Problem je kod one djece sportaša čiji roditelji odnosno klubovi ne mogu na adekvatan način pratiti iz dana u dan njihov sportski razvoj. Mislim da bi u ovakvim slučajevima HOO trebao pružiti snažniju potporu.
Boraska je nezadovoljan odnosom države spram bivših sportaša, osvajača svjetskih, europskih i olimpijskih medalja.
– Nekih 185 sportaša nema nikakvih prava po završetku sportske karijere, za razliku od nekih drugih osoba iz javnog ili političkog života. Najbolji primjer kako zbrinuti svoje članove je Ministarstvo kulture. Riješili su osobe s estrade, pjevače, glumce, na način da im plaćaju doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a uz to imaju još neke beneficije. Akademici po odlasku u mirovinu imaju doživotne naknade za ono što su radili tijekom radnog vijeka. S druge strane imamo sportaše za koje se svi busaju u prsa i tvrde da su oni najbolji ambasadori sporta, promotori Hrvatske u svijetu, a takvi sportaši nemaju apsolutno nikakva prava.
Osobno sam 20 godina u vrhunskom sportu, nema od toga sporta ni dana radnog staža niti su mi uplaćivani doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Apsolutno nemam nikakvih beneficija, ali ne samo ja, nego svi ostali sportaši. Pokušavali smo i pokušavat ćemo i nadalje kroz Klub hrvatskih olimpijaca izboriti se za svoj status u društvu. Nadam se da će Vlada RH uskoro prepoznati naše zahtjeve. Ne smije i ne može se dogoditi da osvajači medalja i vrhunski sportaši budu prepušteni sami sebi, da neki završe na ulici jer nemaju od čega živjeti. Mnogi sportaši koji su prije 30-40 godina osvajali medalje ne mogu sada pristojno živjeti od mirovine – dodao je Boraska i obrazložio svoje zahtjeve od Vlade RH.
Kultura i sport
– Da kao što su neke druge europske zemlje zbrinule svoje vrhunske sportaše učini i naša Vlada kroz trajne naknade koji bi ti sportaši dobivali za života. I to od 40. godine života. Svi koji su pod kapom Ministarstva kulture su to već davno riješili. Ne smatram da je kultura od većeg značaja za državu od sporta, dapače, mislim da su sportaši puno više učinili u promidžbi Hrvatske u svijetu. Ministarstvo kulture dobiva puno više novaca nego što se izdvaja sa sport. Veliki je nesrazmjer između sredstava koje dobivaju kultura i sport. Vrhunski sportaši su ogorčeni svojim statusom.
U prave stvari se treba ulagati. Uvijek ima načina kako pomoći vrhunskom sportu i njegovim sportašima
Mnogi su mišljenja da hrvatski sport treba vratiti u amaterizam.