Ivo Josipović odbio molbu za pomilovanje Riječanina Franje Rigovića

Nema pomilovanja za ubojicu 85-godišnjakinje

Ico Mikuličić

Franju Rigovića je riječki Županijski sud osudio  na 14 godina zatvora  zbog gnusnog ubojstva  stanodavke Ane Putnik (85) u Bregima ponad Opatije u siječnju 2007. godine 



RIJEKA  Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović donio je odluku o odbijanju niza molbi za pomilovanje osuđenih osoba, a među njima se našla i molba  Riječanina Franje Rigovića (28),  osuđenog za ubojstvo. On je u  Rijeci na 14 godina zatvora osuđen za gnusno umorstvo svoje invalidne stanodavke Ane Putnik u Bregima iznad Opatije. Odluku o odbijanju molbe za pomilovanje predsjednik Josipović je donio nakon provjere svih činjenica koje je obavila Komisija za pomilovanja.


Zločin se dogodio u siječnju 2007. godine. Optuženi se noću popeo na  kat stanodavkine kuće u kojoj je s roditeljima bio podstanar. Nogom je razbio staklo balkonskih vrata i upao u stan 85-godišnje invalidne Ane Putnik. Žrtvu je davio i udarao rukama i nogama dok nije izdahnula od ozljeda i začepljenja dišnih puteva zbog udisanja krvi. Optuženi je potom iz žrtvine torbice uzeo 700 kuna. Dodatni teško shvatljiv detalj je činjenica da je sa žrtvina telefona i mobitela, dok je žrtva još umirala, dugo je zvao »sex telefone«…


 Slučaj bilježi  i još jedan paradoks – da se sve događalo koji dan kasnije, žrtva bi možda ostala  živa; samo dan prije ubojstva Rigoviću je u riječkom sudu uručeno rješenje za odlazak u zatvor na izdržavanje kazne za jedno ranije nedjelo. Kako se  otkrilo, nakon ubojstva i telefoniranja pobjegao je u Opatiju, zatim u Rijeku i dalje, a na kraju je, dva dana kasnije,  uhićen na zagrebačkom kolodvoru. Priznao je ubojstvo, ali  nije mogao objasniti zašto je ubio, tvrdio je da je sa žrtvom bio dobar i da ga je žrtva voljela. Branio se da je neposredno prije zločina popio veliku količinu alkohola i nije znao što radi.


Rigoviću je određeno i obvezno psihijatrijsko liječenje u zatvoru.  Prijeteći je na suđenju zazvučao nalaz psihijatara da je Rigović osoba koja bi po izlasku na slobodu mogla ponoviti slično nedjelo. Sutkinja je u obrazloženju presude na prvom suđenju rekla da se samo nada da će se u zatvoru kroz 14 godina napraviti nešto na njegovu preodgoju i liječenju.





Vještaci su na sudu opovrgli tu obranu,  zaključivši da bi od tolike količine alkohola koju on navodi bio praktički mrtav. Sutkinja Ika Šarić  je svojim ispitivanjem pokušala otkriti pravi motiv  ubojstva. Po njenim pitanjima bilo je jasno da ne vjeruje u priču o slučajnom ubojstvu u pijanstvu. Neki detalji ukazivali su na to da se motiv mogao kriti u činjenici da je stanodavka dan ranije potjerala neke njegove prijatelje, pristigle  iz zatvora, s kojima je u kući htio napraviti »tulum« te da joj se zbog toga htio osvetiti.


Rigović je prvo bio optužen za najteži oblik ubojstva pa mu je prijetila kazna  do  40 godina zatvora, posebice jer je već bio osuđivan, iako za manja nedjela. Čak je tada bio i pod uvjetnom kaznom. Njegova »sreća« je bila činjenica da nalaz vještaka nije mogao potkrijepiti tezu okrutnosti pa je sve palo na »osnovni oblik« kaznenog djela ubojstva što  se kažnjava s najviše 15 godina zatvora.