Mikrobi pronađeni u Kaliforniji »hrane« se otrovom arsenom. Znači život je moguć i u neprijateljskom okruženju negdje u svemiru
Danima se na internetskim stranicama širom svijeta naglas razmišljalo što nam to NASA sprema. Činjenica da je nešto tom istom svijetu skrenulo pažnju s jedne od najvećih novinarskih afera koja se pojavila u posljednjih nekoliko godine, objave stotina tisuća diplomatskih depeša preko stranice WikiLeaks, govori puno o snazi najave NASA-ine konferencije za novinare, odnosno o snazi vjere da je NASA otkrila nešto zbilja epohalno. A što može biti epohalnije od otkrića i potvrde života u svemiru? Ispostavilo se, međutim, kako “prvi kontakt” nije uspostavljen , no to ne znači da se nije dogodilo nešto drugo što bi ipak moglo (doduše na puno tiši način) promijeniti znanost i praćenje pojave života u svemiru – ovaj put uključujući, međutim, i život na Zemlji.
“Mrtvo” jezero
Informacije koje su se prije nekoliko dana pojavile u prvi mah sugerirale su kako je NASA pronašla život izvan Zemlje, i to na Saturnu, drugom po veličini planetu Sunčevog sustava. Ubrzo se teorija proširila na Saturnove mjesece – jesu li na tu teoriju imali utjecaja Arthur Clark i Stanley Kubrick zasad nije poznato – te se počelo nagađati kako je život pronađen na Titanu.
No samo dan prije nego što će se u NASA-i održati konferencija za medije ovu je informaciju opovrgnuo Steven Benner, glasnogovornik NASA-e, uz tvrdnju da je otkriće američkih znanstvenika itekako epohalno, no uz da je otkriće “otkriveno” na Zemlji. Dan kasnije pokazati će da se otkriće dogodilo u jednoj oj najčarobnijih američkih država, Kaliforniji.
Američki mediji preduhitrili su, naime, NASA-u te su objavili rezultate istraživanja američke znanstvenice Felise Wolfe-Simon. Ona je pronašla oblike života u jezeru Mono u nacionalnom parku Yosemite u Kaliforniji, što ne bi bilo toliko čudno da se ne zna kako je spomenuto jezero izrazito “bogato” arsenom, jednim od najotrovnijih elemenata. Drugim riječima, život u jezeru i oko njega je nemoguć. A opet, život oko tog jezera je izrazito bogat. Mnoge znanstvenike je to oduvijek bunilo, jer života tu ne bi trebalo biti. Objašnjenje nudi otkriće NASA-inih znanstvenika, a jedino nevjerojatnije od toga je otkriće načina zahvaljujući kojem život u tim uvjetima uopće postoji.
Otkriveni organizmi su mikrobi, koji umjesto fosfora u svojoj biokemiji iskorištavaju kemijski element arsen. Fosfor služi kao temeljno gradivno sredstvo nukleinskih kiselina od kojih su izgrađeni geni, a također ima važnu funkciju u skladištenju energije u stanicama. Pa iako ova dva kemijska elementa imaju podosta zajedničkih svojstava, u danas poznatoj biokemiji oni se ne mogu zamijeniti. Točnije – mislilo se da se oni ne mogu zamijeniti. Otkriće znanstvenice Felise Wolfe-Simon ukazuje da je život na Zemlji nastao u barem dva odvojena procesa, što je dokaz da je život moguć i u drugačijim uvjetima od onih u kojima je nastao život na zemlji prema sada već “klasičnim” pretpostavkama.
Uspješan uzgoj
Već je i sama konferencija za novinare bila spektakularna. Na konferenciji za novinare u sjedištu NASA-e u Washington bila je direktorica astrobiološkog programa Mary Voytek, astrobiologinje Felisa Wolfe-Simon i Pamela Conrad, Steven Benner iz Fondacije za primijenjenu molekularnu evoluciju te profesor sa Sveučilišta u Arizoni James Elser, koji se novinarima i svojim kolegama javljao putem telefona. Felisa Wolfe-Simon uskoro je predstavila mikrobe pronađene u jezeru Mono u nacionalnom parku Yosemite u Kaliforniji.
NASA-ini znanstvenici – očito s dobro razvijenim smislom za marketing – su se ispričali svjetskoj publici koja je kao na iglama čekala vijest o njihovom otkriću, rekavši kako im je žao što nisu otkrili “male zelene”. No čini se kako je i taj trenutak samo pitanje vremena, jer – kako bi to često u šali rekao Carl Sagan – ukoliko u Svemiru nema života, onda je Svemir jedno zbilja nevjerojatno i “nepotrebno razbacivanje prostorom”.
– Otkriveni oblik života radi nešto što niti jedan organizam na Zemlji ne čini. Mislim da ovo možemo smatrati dokazom da je život moguć i izvan planeta Zemlje, rekla je Wolfe-Simon, a milijuni koji su gledali i slušali su (još jednom) pomislili: samo je pitanje vremena kad ćemo ga otkriti. – Uzeli smo uzorke blata s jezera Mono i pokušali uzgojiti mikrobe u tom blatu, prepunom arsena. Kao što znamo, dosad smo vjerovali kako je za život nužno postojanje šest kemijskih elemenata: ugljik, kisik, vodik, dušik, sumpor i fosfor. No sudeći prema ovome, neki oblici života mogu postojati bez fosfora, na čije mjesto može “uskočiti” arsen, objasnila je Wolfe-Simon. – Ukratko, uspjeli smo “uzgojiti” bakterije oponašajući uvjete koji postoje na jezeru Mono, i imali smo što vidjeti. Arsen se u tim mikrobima ponašao poput fosfora i postao dijelom DNA mikroba.
Mijenjaju se udžbenici
Direktorica astrobiološkog programa Mary Voytek tvrdila je na konferenciji da je otkriće “materijala” koje zamjenjuje element od kojeg su sva živa bića izgrađena – fosfor, i mijenja ga jednim drugim neočekivanim kemijskim elementom – arsenom, iznimno vrijedno. A kada kaže kako će se zbog tog otkrića morati mijenjati udžbenici kemije i biologije, izgleda da je u pravu. Ovo će otkriće “otvoriti vrata” raznim novim mogućnostima za koje još niti ne znamo, zaključili su znanstvenici, a oni optimistični među njima tvrdili su kako postoji realna mogućnost da se čak i ljudsko tijelo može ponašati na “drugačiji” način. Astrobiologinja Pamela Conrad tvrdila je da se teorije njezine profesije mijenjaju. – Moj zadatak je dosad bio predvidjeti naseljivost izvan planeta Zemlje, a nakon otkrića s arsenom morati ćemo, izgleda, proširiti vidike, poručila je Pamela Conrad.
Posljednje informacije o otkrivenom organizmu, kalifornijskoj bakteriji GFAJ-1, sugeriraju kako bakterija ne temelji svoj rast i građu isključivo na arsenu, a ni fosforu (pored ostalih elemenata), nego da ima jedinstvenu sposobnost rasta kroz apsorpciju arsena u nedostatku fosfora. Drugim riječima, još uvijek nije pronađen organizam kojem fosfor “nije potreban” u potpunosti. Organizam koji za svoju izgradnju potpuno odbacuje fosfor još uvijek, čini se, nije pronađen. No i ovo otkriće je zbilja monumentalno, jer daje potpuno nove vrijednosti kroz koje će se definirati život na Zemlji, ali i u Svemiru
