ZAGREB – Devalvacija kune, kao izolirani potez, ne bi imala pozitivnog učinka na hrvatsko gospodarstvo u dugom roku, a pitanje je koliko bi mu i kratkoročno koristila, zaključili su govornici na okruglom stolu »Devalvacija i njezini učinci«, kojeg je priredio Odjel za gospodarstvo Matice hrvatske pod vodstvom predsjednika Odjela Marijana Kostrenčića.

Na skup je pozvan i zamjenik guvernera HNB-a Boris Vujčić, ali se nije odazvao.

– Deprecijacija nije prioritetno pitanje i ona nije na dnevnom redu, dao je do znanja dr. Ljubo Jurčić. Nisam za devalvaciju, jer to hrvatskom izvozu ne bi puno pomoglo. Mi nemamo pravih izvoznih proizvoda. Osim toga, njihova je složenost iz godine u godinu sve niža, kazao je Jurčić.

Problem je, međutim, to što se stabilna i čvrsta kuna u prošlih 16 godina pretvorila u cilj ekonomske politike, iako je posrijedi samo sredstvo.

Tako su cijelo gospodarstvo i stanovništvo proteklih godina radili za financijski sektor i bili u njegovoj funkciji, umjesto da bude obrnuto, primijetio je Jurčić.

– Ekonomsku politiku treba koncipirati tako da njezin prvi cilj budu viša stopa gospodarskog rasta i zapošljavanje, a ne da stabilan tečaj bude na prvome mjestu. Valuta ne može biti jaka ako je gospodarstvo slabo, upozorio je Jurčić.

Ako se nastavi po starom, prema njegovim riječima, Hrvatska će doći u još veće nevolje, pri čemu će proračunski »decifit puknuti do kraja 2010., a tečaj do kraja 2011. godine«.

S većinom analitičara, koji smatraju da bi HNB trebao čuvati tečaj kune, slaže se i dr. Mladen Vedriš.

On upozorava da je tečaj kune godinama precijenjen, pa je ostavio loše posljedice na hrvatski izvoz i utjecao na preveliko zaduživanje u inozemstvu.

No, protivi se jednostavnim rješenjima poput devalvacije.

– Ako je netko mjesec dana gladovao i dođe za švedski stol, teško će za jedan dan nadoknaditi zaostatke, upozorio je Vedriš.

»Šok devalvacije će se dogoditi ako ništa ne promijenimo i ako godinu dana budemo stajali u mjestu. Ako ne želimo šok, moramo izvesti tzv. internu devalvaciju, što znači smanjiti troškove u Hrvatskoj i podignuti efikasnost, što će pomoći izvoznicima i uravnotežiti odnose. Ili jedno, ili drugo. Trećeg rješenja nema«, zaključio je Vedriš, napominjući da još imamo vremena i da iduća godina mora biti iskorištena za reforme i zaokret.