U raljama

Diskurz: Važno nam je samo da se svira i točka

Ivana Kocijan

U 2012. godini želimo što više sviranja, što više novih ideja, novih brija, novih stvari, novog CD-a, novog spota, novih svirki...



RIJEKA Nakon što su u prvoj polovini godine objavili drugi album »Nova stvarnost«, dečki iz riječke punk grupe Diskurz ovog su tjedna predstavili još jedan novi uradak, EP »U raljama«.


Posvećen filmu »Bosanoga, sasvim slučajna smrt« redateljice Morane Komljenović materijal donosi četiri instrumentalne pjesme koje su trebale biti originalan soundtrack filma u čijem je središtu nerazjašnjena smrt Nenada Vižina 1981. godine. Bojan Bajić, Ivan Ritoša i Andrea Žiković nedavno su predstavili i odlično prihvaćen spot za pjesmu »Kružno dno«, a idućeg ih tjedna očekuje nastup na novogodišnjem dočeku na Korzu.


   Kako je nastao EP »U raljama«? Kako ste ga zamislili?




   BAJIĆ: Upoznali smo priču, čitali dnevnike Nenada Vižina i glazbeno iznijeli »feeling« toga svega. Htjeli smo prenijeti atmosferu događaja poput Vižinove ili Simkeove smrti i takve situacije nasilja prenijeti u glazbeni izričaj. »U raljama« se dosta razlikuje od prošlog materijala, bio je drugačiji način rada. Imali smo ideje, izbacili smo ih i onda sam ih ja obrađivao u kompjuteru. Zato je drugačije ispalo.


   Jeste li već svirali i hoćete li svirati taj materijal?


   RITOŠA: Skinuli smo jednu stvar s tog materijala, ali smo je opet preradili na neki drugi način, obradili smo sami sebe. Svirat ćemo je na Korzu za Novu godinu, to je aktualni singl »Ralje«.


Paravan za Ameriku  


Nedavno ste objavili spot za pjesmu »Kružno dno« s albuma »Nova stvarnost«? Kakve su reakcije?


   BAJIĆ: Odlične. Upoznali smo lika koji je mega, inače je fotograf, Ivan Kapović, radi pod imenom Firma mašinerija, koji je kao da se iz zemlje digao. Ovo mu je bio prvi spot. Povezali smo naše i njegove ideje. Sve je nenormalno dobro to napravio.Jeste li već svirali na nekom dočeku Nove godine?


   ŽIKOVIĆ: Nismo, ovo nam je prvi put. Nitko nije imao dovoljno novaca da nas plati (smijeh).


   Je li vam to bila želja ili se slučajno dogodilo?


   BAJIĆ: To nam je bio paravan da skupimo pare za Ameriku.


   Što je s tom Amerikom? Već ste najavljivali američku turneju, kad bi se ona mogla realizirati?


   BAJIĆ: Amerika je na čekanju, trebali smo ići u siječnju, ali još i prije dvije godine… To je velik pothvat. Mi tamo imamo osobu koja bi nam organizirala turneju, ali treba skupiti novce. Negdje smo na pola puta što se toga tiče. Treba uskladiti obaveze, dobiti vizu…


   ŽIKOVIĆ: Sad je u igri mjesec srpanj, ali nećemo više pričati o tome jer se svaki put izlajemo i onda ne bude ništa od toga.   

Samo da se svira


Koje su vam realne i nerealne želje za novu godinu?


   BAJIĆ: Da se đira što više i to je to. Samo da se svira. Meni je želja da se što više svira i točka. Što više sviranja, što više novih ideja, novih brija, novih stvari, novog CD-a, novog spota, novih svirki…


   Radite li na novom materijalu?


   BAJIĆ: Da, počeli smo raditi treći album. Imamo skice, treba poslagati aranžmane, vidjeti što gdje puknuti, kakav ritam dodati. Imamo vokalne dionice, solodijelove, sad to treba složiti, napisati tekstove…



   Diskurz se nalazi među izvođačima uvrštenima u knjigu Riječke rock himne Zorana Žmirića. Što kažete na to?


   BAJIĆ: Super je to, čitao sam knjigu. Prva liga je, ful je zanimljiva. Čitam o nama, kao da čitam o Rolling Stonesima, ali ne da je prenapuhao, iako ima jedna doza i toga. Zanimljivo je štivo, nije samo čisto biografsko. Sve je kao da čitaš neki super roman, ili gledaš super film.


   ŽIKOVIĆ: Meni je bilo kao da čitam o nekom drugom bendu.


   Kakvi su vam planovi za 2012. godinu?


   RITOŠA: Kupiti Ferrari, svatko po dva (smijeh).


   BAJIĆ: Svirati, svirati i pokušat’ realizirati tu američku turneju.


Sve radimo sami  



Hoćete li novi album objaviti u 2012.?


   ŽIKOVIĆ: Možda ga i napravimo, ali nema šanse da izađe do kraja godine. To sve jako sporo ide.


   BAJIĆ: Iako neke stvari sada idu punu brže, prebacili smo se u garažu na snimanje, praktički ćemo izdavaču samo dati CD i reći – To je to, odštampajte to i gotovo.


   Sad sve sami radite? Je li vam tako lakše?


   BAJIĆ: Je, ali jedan dio nije lakši jer se opteretiš time.


   RITOŠA: Lakše je jer ne moraš imati posla sa svakakvim likovima. Super je što je Bojan tu, svi smo pred ekranom i odmah možemo dogovarati što i kako. Svi kužimo što hoćemo, i ne moramo ništa čekati.


   ŽIKOVIĆ: Ovako je puno opuštenije raditi, prije je bilo stresno.


   RITOŠA: Mi sve radimo sami. Postali smo pituri, stolari, dekorateri interijera, automehaničari, audioinženjeri, kamermani, ribiči…


   ŽIKOVIĆ: Za fotku s covera drugog albuma pecali smo ciple iz Mrtvog kanala i onda je Bojan s kantom u kojoj su bili živi cipli trčao do kade u Palachu koju smo napunili vodom i onda se on fotkao s njima. Bila su četiri cipla. Preživjeli su, vratili smo ih u more kod Nine.