Ukoliko se ustanovi da ušljivost muči više od 25 posto djece u školi ili vrtiću, epidemiolozi mogu prema dogovoru tretiratu svu djecu, kaže dr. Borislav Aleraj
Preventivno »zaprašivanje«
Rijetki su vrtići i škole koji se u ovo doba godine ne bore s ušima, a roditelji se pitaju zbog čega javnozdravstvene ustanove više ne provode, kao nekad, preventivno »zaprašivanje« djece. Kako odgovaraju epidemiolozi, nije točno da takvih akcija po vrtićima i školama više nema, no na teren se ne izlazi za pojedinačne slučajeve.
»Ukoliko se ustanovi da ušljivost muči više od 25, 30 posto djece u razredu, nekom kolektivu općenito, epidemiolozi izlaze na teren i, u dogovoru sa školom, vrtićem i, naravno, roditeljima, preventivno tretiraju svu djecu«, napominje dr. Borislav Aleraj, epidemiolog iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Kako kaže, uši glave više nisu epidemiološki problem kao što su nekad bile, primjerice 80-tih i 90-tih godina, kad je registriranih slučajeva bilo i do tisuću godišnje. Unatrag više godina liječnici registriraju, u prosjeku, tristotinjak slučajeva, ove godine zabilježeno ih je 210. U pitanju su, valja napomenuti, samo slučajevi kad su se roditelji s djecom obratili liječnicima, dok je stvarni broj, onih koji problem rješavaju sami, vjerojatno daleko veći.
Redovita kontrola
Uši ne »skaču«, kao što se često misli, ali lako prelaze s glave na glavu prilikom bliskog kontakta, također dijeljenjem češljeva, kapa, šalova. Vjerojatno ih se nikad neće moći iskorijeniti, smatra epidemiolog, no napominje kako je potrebno da, kad se uši glave uoče, preventivni tretman provede cijela obitelj. Nije potrebno da dijete pod tretmanom, izostaje iz škole ili da se, što je često slučaj, stigmatizira, naglašava epidemiolog. Roditelj su pak dužni obavijestiti vrtić ili školu o pojavi ušiju, kako bi se i ostalu djecu pregledalo. Tretman se ponavlja nakon deset dana, a tijekom jeseni i zime djecu je potrebno redovito pregledavati, bilo ušiju ili ne.
Kako se može čuti među našim roditeljima, nisu rijetki slučajevi kad se djeci zbog ušiju ne dozvoljava dolazak u vrtić ili školu, dok istovremeno djeca čiji su roditelji problem prešutjeli, u kolektiv dolaze, jer se djecu tamo ne pregledava.
Kako se može čuti od distributera proizvoda namijenjenih suzbijanju ušiju glave, prodaja je stalna, primjećuju jedino da unatrag tri godine, otkad je kriza kulminirala, bolje ide prodaja jeftinijih preparata.
U mnogim zapadnim državama, štoviše, roditelji potpisuju suglasnost da će djecu pregledavati i uši, ako se pojave, tretirati neškodljivim sredstvima, te o svemu obavještavati kolektiv.
