Standard&Poor's, Moody's i Fitch Ratings umrežene su u američke strateške interese na svjetskom tržištu, gdje djeluju kao informacijski oligopol, sklon špekulantskim udarima, neka su od objašnjenja zašto agencije prijete snižavanjem kreditnog rejtinga za čak 15 članica eurozone
A Hrvatska? Koliko je kao mala, depresijska, visoko zadužena i još izvan Unije, otporna na eventualne špekulantske udare vodećih svjetskih agencija za kreditni rejting? Gostujući u utorak u emisiji Otvoreno HTV-a, zamjenik guvernera Hrvatske narodne banke, Boris Vujčić je otkrio je kako je isti dan razgovarao s predstavnicima tih triju najvećih: Fitch, Standard & Poor’s i Moody’s, koji su mu rekli što će sve vrednovati kad uskoro budu odlučivali o hrvatskom rejtingu, i to ubrzo nakon što nova vlada izađe sa svojim konceptom izlaska iz krize i sa proračunom za 2012.
»Vrednovat će prvenstveno akciju na smanjenju fiskalnog deficita, i to kroz rezanje rashoda. Druga stvar koju žele vidjeti je liberalnija regulativa tržišta rada. Naposljetku i ukupno porezno opterećenje u odnosu na očekivani fiskalni kapacitet zemlje pri izlasku iz depresije.«
Smatraju, prenio je Vujčić, da su plaće više porezno opterećene nego što bi trebale biti. Ali, za ključni zaokret prema znatno višoj konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, i analitičari tih agencija tvrde da su nužne strukturne reforme, usmjerene povećanju i modernizaciji proizvodnje i izvoza, uz snažno privlačenje inozemnih ulaganja.
Inače, prije 12 je mjeseci hrvatski kreditni rejting snižen na BBB-u, i to zbog pogoršanja fiskalne pozicije i otežanog pristupa vanjskim izvorima financiranja. Posljednjih mjeseci rizici zaduživanja za Hrvatsku narasli su, pa joj prijeti pad stepenicu niže, u »neinvesticijski« rang, koji se naziva i statusom smeća.
Te Velike tri u 2011. godini u globaliziranim bonitetskim uslugama izravno nadziru i usmjeravaju čak 40 posto tržišta, s tim što na posredan, medijski način utječu na sve ključne financijske i burzovne trendove u svjetskim razmjerima, a osobito snažno u najrazvijenijim i najmoćnijim zemljama. Počele su kao male savjetodavne kuće, da bi se u globaliziranom biznisu i u informacijskoj eri preobrazile u prvorazredne glasove na financijskom tržištu, o kojima presudno ovisi ne samo tržišna sudbina neke globalno značajne vrijednosnice, nego i poslovna sudbina vodećih banaka i kompanija, investitora i dužnika, pa u konačnici i državne financije većine zemalja na svijetu!
Dvostruka mjerila
Ali, da bi se mogle u potpunosti vrednovati njihove ocjene ili promjene kreditnog rejtinga pojedinih kompanija ili zemalja, valja znati da su – što je svojedobno istaknuo i londonski »Economist« – sve tri umrežene u američke strateške interese na svjetskom tržištu, te da djeluju kao (polu)informacijski oligopol u svjetskim razmjerima. Usput, sve tri, kao i sve ostale kreditne agencije, često znaju biti u sukobu interesa, kad većinu njihovih poslova plaćaju emitenti vrijednosnica ili zajmotražitelji, a ne potencijalni kupci vrijednosnica ili kreditori, pa se tada mora postaviti i pitanje: koliko su njihovi nalazi neovisni od interesa onih koji plaćaju njihova vrednovanja nečijeg kreditnog rejtinga. Ali, slično, špekulantsko pitanje stoji i u suprotnom slučaju, kad nalaze plaćaju investitori ili kreditori, kojima je u interesu da osvoje nečiju imovinu što jeftinije ili da nekom posude svoj kapital uz što višu kamatu, ili da neku – za američke interese – značajnu vlast korumpiraju ili ucjene na prvi ili na drugi način.
Taj sukob interesa u međunarodnim okvirima poprima dodatnu zamršenost, jer se već u najtežim trenucima pokazivalo, kako se prilično blagonaklono ponašaju prema Americi i njezinim kompanijama ili bankama u krizi, a na posve drugi prema Europi ili nekom trećem, značajnijem američkom konkurentu ili naftno bogatom posjedu na uzavrelom svjetskom tržištu. Tako je posve otvoreno pitanje zašto dosad S&P nije snizio američki kreditni rejting sa savršenog AAA na AA ili na samo A, ili zašto to nije uradila ni jedna od najutjecajnijih kreditnih agencija.
No, zato je Moody’s odnedavno krenuo, kako je opisao analitičar Reutersa, u pravi vojni pohod na eurozonu. Nakon europskog dogovora o novom paketu financijske pomoći Grčkoj, Moody’s je srezao kreditni rejting Grčke i Cipra, te stavio pod povećalo španjolski rejting, najavivši i njegovo skoro rezanje. U tom je neobičnom kontekstu, u svojoj kolumni u New York Timesu, nobelovac Paul Krugman nedavno optužio S&P, da je dužnička kriza uzrokovana upravo njezinim katastrofalnim odlukama, kao i ostalih vodećih agencija za kreditni rejting, koje su najgore hipotekarne kredite sve do jeseni 2008. nagrađivali najvišim ocjenama.
Udar na Uniju
Pa, ne samo da agencije za kreditni rejting nisu predvidjele svjetsku krizu, nego su čak prikrivale njezine prve, očite znakove, čime su je dodatno pogoršali.
Agencije za ocjenu kreditnog rejtinga izlažu se ponovno opasnosti da njihovi potezi dodatno pogoršaju dužničku krizu u eurozoni, upozorio je dužnosnik Europske središnje banke, Christian Noyer, nakon što je Standard&Poor’s zaprijetio masovnim sniženjem rejtinga članica eurozone. Noyer, koji je uz to i guverner francuske središnje banke, ustvrdio je da metode navedene agencije za procjenu kreditne sposobnosti neke zemlje poprimaju sve izraženiji politički karakter.
Agencija Standard&Poor’s upozorila je u srijedu da bi mogla sniziti ocjenu kreditne sposobnosti Europske unije i velikih banaka u eurozoni, ako se obistini prijetnja masovnim sniženjem rejtinga članica eurozone. Ta je agencija zatim uvrstila kreditni rejting EU-a (AAA) na razmatranje radi mogućeg sniženja, budući da je na članice Europske monetarne unije u ovoj godini otpadalo oko 62 posto proračunskih prihoda EU-a. To je uslijedilo dva dana poslije nego što je S&P objavio da bi mogao sniziti rejtinge gotovo svih članica eurozone, ako čelnici EU-a na summitu u petak ne postignu dogovor o rješenju za dužničku krizu u eurozoni.
Ubrzo nakon toga su Berlin i Pariz u zajedničkom priopćenju najavili da će napraviti sve da osiguraju stabilnost eurozone. S&P je dodatno objavio da bi u roku od 90 dana mogao smanjiti kreditni rejting za 15 od 17 članica eurozone, medu kojima su i Njemačka, Francuska, Austrija, Luksemburg, Nizozemska i Finska koje imaju najviši rejting AAA. Jedine dvije zemlje eurozone, koje bi te prijetnje zaobišle, su Grčka, koja trenutno ima najnižu, »otpadnu«, ocjenu kreditnog rejtinga, te Cipar za koji je S&P ocjenu dugoročne zaduženosti već stavio pod »negativan nadzor«. Naposljetku je ista agencija zaprijetila da bi mogla sniziti i rejtinge pojedinih velikih banaka u eurozoni, uključujući Intesu Sanpaolo, UniCredit, Societe Generale, BNP Paribas i Deutsche Bank.
