Odvjetnički ured Veljka Kneževića u četiri godine zaradio 3,3 milijuna kuna iz proračuna Grada Rijeke

Desetljeće i pol zastupanja Grada, kao i poslovi koje je svojedobno radio, a također su povezani s Gradom, Kneževića je učinilo možda i najbogatijim odvjetnikom u Rijeci te jednim od najbogatijih Riječana uopće

Odvjetničkom uredu Veljka Kneževića u nepune četiri godine isplaćena su 3,3 milijuna kuna iz proračuna Grada Rijeke za odvjetničke usluge u kojima je zastupao ili još uvijek zastupa Grad, a u ovom trenutku taj ured radi na čak 903 predmeta za riječku vlast. Taj broj predstavlja više od polovice svih tekućih predmeta Grada Rijeke, dok spomenuti novčani iznos, koji se odnosi na razdoblje od početka 2008. do 31. listopada ove godine, čini gotovo 40 posto ukupnog iznosa kojeg je Grad u tom razdoblju potrošio na odvjetnike.

   Čak i za odlično plaćeni posao kao što je odvjetnički, riječ je o vrtoglavom prihodu koji predstavlja golem novac i po mjerilima najvećih ureda u Rijeci. U tom društvu najvećih, između ostaloga zahvaljujući poslovima s Gradom, već više od desetljeća nalazi se ured Veljka Kneževića, koji u Rijeci nije poznat samo kao odvjetnik koji radi za Grad, nego i kao čovjek koji je blizak pojedincima iz samog vrha riječke vlasti, odnosno vladajućeg SDP-a. Osim za Grad Rijeku, Kneževićev ured već niz godina radi i za dio općina u riječkom okruženju u kojima je na vlasti SDP, odnosno koalicija na čelu s tom strankom. U tom svjetlu, za primjer se može navesti činjenica da je zastupao brodogradilište Viktor Lenac u vrijeme kada je tamo vedrio i oblačio Damir Vrhovnik, jedan od najpoznatijih SDP-ovih tajkuna.

 Precizne brojke kažu da je Kneževićevom uredu iz proračuna Grada Rijeke 2008. isplaćeno 942.892 kuna, 2009. taj se iznos popeo na 989.197 kuna, 2010. ured je na predmetima Grada zaradio 780.608 kuna, a ove godine do konca listopada 587.967 kuna. Ukupno je to 3.300.644 kune, a u istom razdoblju Grad je ukupno za odvjetničke usluge isplatio 8.682.738 kuna.

   Nakon Kneževićeva ureda, najveća sredstva u navedenom razdoblju dobivaju odvjetnica Danijela Kovačić, kojoj je uplaćeno 1,45 milijuna kuna, odnosno Jasenka Perković, koja je u poslovima s Gradom zaradila 1,44 milijuna. Četvrto mjesto drži možda i najveći ured u Rijeci, Odvjetničko društvo Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka, kojem je pripao 1,1 milijun kuna, slijedi Odvjetničko društvo Vodopija & Matić s 881.598 kuna, Odvjetničko društvo Denona & Zagorac s 413.308 kuna i Odvjetničko društvo Kovačević, Koren i partneri koji su zaradili 77.207 kuna.

   Prema nekim mišljenjima, specijalistička podjela predmeta između ovih ureda nije dovoljno jasno definiran. Naime, moguće je prikazati da svi uredi rade sve, a samo jedan ured dobiva najisplativije predmete.

   Kada je u pitanju broj tekućih predmeta Grada Rijeke, Kneževićev ured uvjerljivo vodi s njih 903, Jasenka Perković ih ima 376, Danijela Kovačić 375, a ured kojeg vode Zoran Vukić i Saša Jelušić 52.

   Iako Kneževićev ured, najpoznatiji po svom osnivaču, danas čine još četiri partnera, Edi Bradamante, Mira Načinović, Ivana Radić i Bojana Pavković, Veljko Knežević je i dalje daleko najpoznatiji član ureda i čovjek koji na poslovima koji se plaćaju novcem poreznih obveznika jako dobro zarađuje. Štoviše, desetljeće i pol zastupanja Grada, kao i ostali poslovi koje je svojedobno radio, a također su povezani s Gradom, učinilo ga je možda i najbogatijim odvjetnikom u Rijeci te jednim od najbogatijih Riječana uopće. Posljednjih nekoliko godina dio tog imetka Knežević je pretočio u najpoznatije statusne simbole bogatstva, u koje je, prema našoj procijeni, uložio oko milijun eura.   

Ferretti 480

Tijekom 2008. i 2009. godine obitelj riječkog odvjetnika izgradila je vilu na otoku Rabu, odnosno u Barbatu, smještenu pet metara od mora. U izgradnju te vile, prema nekim procjenama, uloženo je minimalno 500.000 eura, pri čemu cijeli iznos otpada na gradnju budući da je teren od ranije pripadao Kneževićevoj supruzi, na koju kuća glasi i danas. Na mjestu gdje je nekad stajala starina izgrađena 60-ih godina prošlog stoljeća, koja je ranije adaptirana pa potom srušena, niknula je impresivna katnica opasana visokim zidom u kamenu. Premda na prvi pogled Kneževićeva vila ne odudara od ostalih u okruženju, upućeni kažu da je riječ o jednoj od najskupljih kuća koje su izgrađene na Rabu posljednjih desetak godina. Osim kuće na Rabu, Kneževići su u vlasništvu luksuznog stana na Pećinama i još dvaju stanova koji pripadaju djeci.

   Otprilike u isto vrijeme, Kneževićeva obitelj je milijune kuna uložila u kupnju jahte, modela 480 poznatog talijanskog brodara Ferretti, dugačkog 15 metara. Ta jahta formalno je vlasništvo tvrtke Ri-charter, vlasnik koje je Kneževićev sin, i koristi se za iznajmljivanje. Knežević junior je pripravnik u uredu svog oca, a tvrtka Ri-charter sjedište ima na adresi Ribarska 4 u Rijeci, gdje se nalazi i odvjetnički ured Veljka Kneževića.

   Jahta je izgrađena 2002. godine, što znači da joj današnja kataloška vrijednost može prelaziti dva milijuna kuna. Dovoljno uostalom govori podatak da su među prethodnim vlasnicima bili bogati srpski poduzetnici Andrej Jovanović i Bojan Milovanović, poznatiji kao »kraljevi čipsa«, koji su tvrtku Marbo produkt za proizvodnju grickalica 2008. prodali američkom gigantu Pepsiju. Ilustracije radi, godinu prije prodaje Marbo produkt je imao 50 milijuna eura prihoda. »Kraljevi čipsa« su jahtu prodali Željku Mitroviću, srpskom medijskom magnatu i vlasniku TV Pinka, dok su Kneževići njezini prvi vlasnici u Hrvatskoj, a ukupno četvrti. Jahta se zove Boa, pokreću je dva dizelska turbo-motora ukupne snage 1.260 konja koji troše 120 litara na sat, a postiže brzinu od 30 nautičkih milja. Unutrašnjost brodice je klimatizirana, u svakoj prostoriji i salonu ugrađen je LCD TV, a podičiti se može i efektnim noćnim osvjetljenjem. U vrhuncu sezone ovakva jahta se iznajmljuje za 8.000 eura na tjedan, pri čemu u cijenu nisu uključeni troškovi goriva i skipera, čime se cijena penje i na 12.000 eura tjedno.   

Ri stan

   Početkom 90-ih Knežević je vršio dužnost predsjednika Općinskog suda u Rijeci i u to vrijeme uknjižio je na Grad Rijeku brojne nekretnine koje su prije demokratskih promjena bile u društvenom vlasništvu, a među njima i imovinu koja je prema nekim tumačenjima trebala pripasti državi. Sredinom 90-ih općinski sudac Knežević postao je odvjetnik Knežević koji poput mnogih novopečenih odvjetnika nije morao strahovati za posao jer je praktički odmah po otvaranju ureda počeo dobivati poslove od Grada.

   Pogotovo što je osim kao »gradski« odvjetnik, Knežević ostao zapamćen i kao vlasnik Ri stana, privatne tvrtke koja obavlja usluge objedinjene naplate troškova stanovanja u Rijeci temeljem ugovora s Gradom Rijekom. Tu tvrtku Knežević je na Trgovačkom sudu u Rijeci registrirao 14. lipnja 1996. godine za djelatnost objedinjene naplate komunalnih potraživanja, za što je samo dva tjedna kasnije, 27. lipnja, Grad Rijeka raspisao javni natječaj. Pod pritiskom javnosti svoje udjele u Ri stanu je prodao 2002., ali to nije pretjerano utjecalo na njegova primanja. Primjerice, te iste 2002. godine dobro je zaradio na parnici koja se vodila između Grada Rijeke i tvrtke Z.N.F. poznatog riječkog ugostitelja Zorana Maržića.

   Štoviše, nakon promjene vlasti na nacionalnoj razini 3. siječnja 2000. godine, Kneževiću se otvorio prostor za nove poslovne uspjehe i značajnije širenje advokature na postupke van Rijeke. Tako je dobio priliku zastupati tvrtku Autocesta Rijeka-Zagreb u vrijeme kada joj je na čelu bio Zoran Klarić, član HSS-a koji je u to vrijeme bio dio koalicije s SDP-om, a Slavko Linić dopredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo. U isto vrijeme Knežević je zastupao Hrvatske ceste koje je vodio Vladimir Bizjak, još jedan član Linićevog riječkog kadra i nekadašnji pročelnik za komunalni sustav u Gradu Rijeci.   

Neboder smrti

Povratak HDZ-a na vlast nije previše naštetio Kneževiću budući da je i dalje glavnog klijenta imao u Gradu Rijeci. S vremena na vrijeme milijunske iznose mogao je zaraditi i samo na jednom slučaju, kao što je bio osmogodišnji spor između Grada Rijeke i Luke Rijeka oko plaćanja komunalne naknade za Deltu. Taj spor riješen je nagodbom 2008. godine, pri čemu je Luka Kneževićevom uredu morala isplatiti 1,5 milijuna kuna zbog troškova ovršnih postupaka koje je pokrenuo Grad. Taj golemi iznos ne potječe iz gradskog proračuna, ali pokazuje koliko Knežević može zaraditi na predmetima vezanima za Grad Rijeku. Naime, u slučaju kada Grad uspije u sporu, Kneževićevom uredu osim troškova zastupanja pripada i polovica parničnih troškova koje plaća druga strana.

   Bio je to posljednji slučaj u kojem je Kneževićevo ime imalo jači odjek u javnosti, kasnije se najčešće spominjao kao član tima gradonačelnika Vojka Obersnela u pojedinim pregovorima i odvjetnik koji je zastupao Grad u slučaju »nebodera smrti«. Riječ je o zgradi u Rijeci oko koje se podigla velika prašina nakon što su stanari tužili Grad Rijeku, Republiku Hrvatsku i Industrogradnju za naknadu štete zbog katastrofalnog stanja u kojem se neboder nalazi. Nakon što je sud odbio njihov zahtjev, Kneževićev ured je uoči Božića prošle godine podsjetio stanare da su dužni nadoknaditi parnični trošak od gotovo milijun kuna, polovica kojega pripada Gradu, a polovica njemu. Budući da u tom neboderu stanuju uglavnom građani slabijeg ekonomskog stanja, nije teško pretpostaviti da je pola milijuna kuna, koje bi Knežević mogao zaraditi na tom predmetu, više novca nego što ga 120 stanara može skupiti.   

Odvjetnici bez posla

Upravo u vrijeme nagodbe za Deltu 2008. godine, odvjetnik koji se i prije mogao pohvaliti vrijednom imovinom, luksuznim uredom u centru grada koji se proteže na cijeli kat zgrade u Ribarskoj ulici, započeo je novi investicijski ciklus. Spomenuti milijuni koje je među ostalim zaradio zastupajući Grad Rijeku od 2008. godine do danas, sigurno su činili važan faktor u donošenju odluke o ulaganju u izgradnju kuće na Rabu i kupovinu plovila.

   Nitko naravno ne želi dovesti u pitanje kvalitetu Kneževićeva odvjetničkog znanja i rada, kao ni činjenicu da on, poput svih ostalih odvjetnika, ima pravo biti angažiran od strane Grada Rijeke, ali svi navedeni podaci čvrsto ukazuju da je u karijeri imao velike koristi od bliskosti s ključnim riječkim političarima. U Rijeci naime djeluje više od 300 odvjetnika, od kojih su četvrtini blokirani računi, zbog čega imaju velikih financijskih problema. Istovremeno, Knežević tih problema nema i ne može imati jer u ovom trenutku njegov ured vodi gotovo tisuću predmeta Grada Rijeke na kojima zarađuje ili će zaraditi milijune kuna.

   Sve to mu je omogućeno usprkos činjenici da je u Gradu zaposleno više od 20 pravnika s neto plaćom od šest do deset tisuća kuna. Samo u Direkciji za gospodarenje zemljištem, za primjer, radi pet pravnika, ali Kneževićev proračunski kolač i dalje je neupitan. Budući da se uskoro očekuje povratak koalicije predvođene SDP-om na vlast na državnoj razini, nije isključeno da riječkom »odvjetniku svih odvjetnika« najveći poslovni podvizi u karijeri tek predstoje.