Riječani su trčali, ne pamtimo kada je bilo toliko angažiranosti
Četrdeset minuta je Robert Lisjak živio u »hladnjači«. Zimi je prkosio razgibavajući se u strahu od upale pluća. Jer, suparničkih igrača nije bilo u njegovoj blizini. Rijetko su navraćali… Fotokopija utakmice od prije tri dana, Osječani nisu izlazili iz svog bunkera. Vlado Bilić, trener gostiju, logički je zaključio da dobitnu taktiku ne treba mijenjati. »Rijekin« trener Ivo Ištuk obećao je da neće odustati od svoje – napadačke igre. Silom neprilika (ozljede Alfereza, ali i Čuline), presložio je momčad u sustavu 4-2-3-1, s Križmanom prvom špicom kao vatrogasnim rješenjem, ali poučen iskustvom iz prošle utakmice, zmija te ne smije dvaput ugristi za istu ruku, i gromobranom ispred zadnje linije, tandem Dedić-Kreilach.
Riječani su trčali, ne pamtimo kada je bilo toliko angažiranosti, posebice se do odmora isticao Miloš po desnoj strani. Često se momčad »lomila« na dva bloka, defenzivni (šest igrača), i napadački (četiri), ali je uspijevala zatvoriti na vrijeme. Trčanja i htijenja kroz gustu slavonsku šumu, ali malo igrača u suparničkom kaznenom prostoru. Povremeno su trojica napadali osmoricu… Nije bilo previše reda na sredini terena, nema igrača tih karakteristika, dirigenta koji će povezati konce »posjeda lopte«, pa je sve bačeno na kartu agresije i trčanja. Traženja rješenja po bokovima. Jer, sinoć je bilo najvažnije pobijediti, izaći iz tunela kritike osvajanjem važnih bodova.
