RIJEKA Osječki bunker lako je odolijevao riječkim valovima. Bura (ali u čaši vode !) nije poremetila raspored slavonske obrane. Tek u posljednjoj minuti izboren je kazneni udarac (strijelac Alferez) za 1:2, minimalni zaostatak uoči uzvrata u Osijeku iduće srijede. Nada uvijek postoji, ali sada Osječani drže bika za rogove, na pragu su polufinala. Rijeka bi trebala dobiti 2-0…

Na Kantridi su Riječani jurišali golim rukama na osječki bunker. Čulina je trebao ubaciti »bombu« kroz okno, iza njega je djelovao Križman. Pola sata su Riječani držali suparnika na njegovoj polovini terena, do udara groma (Kvržić), nakon serije obrambenih grešaka. Riječani su počeli utakmicu u rasporedu 4-4-1-1…

– Točno, a Miloš i Salčinović imali su zadatak raširiti osječku obranu. Ma, zadovoljan sam do one katastrofalne greške. Poslije se uvukla panika, nesigurnost. Neobjašnjivo.

Gutierrez je zaigrao u paru s Kreilachom ispred obrane, dakle, na poziciji zadnjeg veznog?

– Gutierrez je trebao biti ofenzivniji, ulaziti u završnicu akcije. U tom razdoblju, međutim, Osječani nisu uspijevali izaći iz svoje mišje rupe, samo kada smo mi ih častili komadima sira, greškama… Dvaput do odmora, i jednom su nam zabili.   

Treba stvarati igru  

Ali, napadačka igra bila je daleko od rock glazbe, samo sentiš?

– Nedostajala je tehnička izvedba. Probili smo nekoliko puta, nije bilo centaršuta. Malo je igrača u suparničkom kaznenom prostoru. Jedino Kreilach. Previše igrača ima svoju taktičku računicu u glavi.

Čulina nije dijamantska igla koju tražite ?

– Napadač je. Više sam očekivao, možda nerealno, dugo nije igrao. Definitivno je korisniji uz aut liniju.

Posjed lopte bio je dobar, o čemu ste dugo govorili?

 – Ali bez strpljenja, samopouzdanja i brze lopte u šesnaest metara. Ne možemo davati golove na silu, kada mi hoćemo, treba stvarati igru. Nitko ne napada prvu i drugu stativu. Nemamo igrača s takvim navikama. Negodovanje gledatelja, opravdano, donosi dodatnu paniku.

Igrači teško mijenjaju svoje navike. Nekako su sretniji kada je momčad sastavljena za – braniti se?

– Do sada smo igrali zatvoreno, čekali, sada smo jasno rekli, idemo izaći… Zadnja linija ne smije darivati suparnika, sve pada u vodu. Stalno pričamo, i radimo na treningu, o filozofiji ofenzivnog nogometa, ali u glavama igrača je – blokada. Ali, ponovit ćemo sve u subotnjem susretu s Osjekom za prvenstvene bodove. Neću se predati.

Isprobali ste i osmog napadača, Čulinu, nakon Pilčića, Matovine, Delgadilla, Alfereza, Križmana, Mancea, Salčinovića?

– Nijedan nije prva špica. Možda Mance. Tu je ključ problema. Sve ostalo se može iskemijati.   

Čekanje Sivonjića  

Tražit ćete da vam dovedu pojačanje

– Neću. Čekat ćemo Sivonjića.

Što je s Alferezom, ušao je posljednjih dvadeset minuta?

– Danas šepa. Ako bude zdrav, u subotu će voditi napad protiv Osijeka, a onda opet zaigrati u srijedu protiv istog suparnika. Neka se pokaže. Pustit ću ga kući, u Guadalayaru, ali ako se 6. siječnja vrati s dekagramom više od 75 kilograma, može odmah spakirati stvari. Zna on, ali je nespreman. Njegov učinak je daleko ispod očekivanja.

Delgadillo?

– Slobodan je! Jedan manje u prepunoj svlačionici, 36 igrača. Ali o tome nakon posljednje utakmice.

U subotu opet Osijek, s kakvom taktikom?

– Sada su iznenadili bunkerom, očekivao sam napadačku momčad. Očito su procijenili da smo slabiji na postavljenu obranu, problem koji imaju i oni kod kuće. Igraju u rasporedu 4-3-3, motorična su, lagana i brza ekipa. S Ljubojevićem, Kvržićem i Miličevićem. Mi nećemo ništa mijenjati.

Opet protiv bunkera

– Volio bih da izađu iz rupe. Da bude prava utakmica.

Deveto mjesto je ukleto. Ono isto koje je Rijeka zauzela prošle i pretprošle sezone, a mijenjali su se samo treneri – Rubčić, Vulić, Gračan, Horvat…

– Dijagnozu bolesti smo napravili. Terapija je spora. Treba nam puno više trke, drskosti, karaktera. Jedino uklizivanje bilo je kod jedanasterca.

Publika je zviždala?

– S pravom, kao što je pljeskala prvih pola sata. Svi smo krivi, zbog neprofesionalnog odnosa! Strpljivi su navijači, i tako godinama, svi moramo shvatiti da od njih živimo. Nismo Barcelona ili Real, agresivni presing je naš jedini izbor.