Niti mjesec dana od najave da prestaju sa zajedničkim diskografskim radom, članovi zagrebačke grupe Ramirez pripremaju veliku »oproštaljku«, koncert što će se ove subote održati u Tvornici kulture. Pjevaču i tekstopiscu Aljoši Šeriću, bubnjaru Goranu Leki, gitaristu Saši Jungiću i basistu Tomislavu Šušku na pozornici će se te večeri pridružiti i gosti – Stipe B. Mađor iz Hladnog piva te Ivan Dečak i Robert Kelemen iz Vatre. U jedanaest godina karijere Ramirez je izdao četiri studijska nosača zvuka od kojih je posljednji, »Svijet je lijep« objavljen u ožujku ove godine. O razlozima odlaska u diskografsku mirovinu više nam je otkrio frontmen benda Aljoša Šerić.

Vjerojatno ste to već više puta ponovili, ali možete li nas još jednom podsjetiti, zbog čega su se članovi Ramireza odlučili na prestanak zajedničkog rada?

– Uglavnom prevladavaju čuđenje i tuga, ali pričamo o fanovima, pa je to i očekivano. Svekolika javnost nije ni najmanje konsternirana viješću da se raspadamo, što je isto očekivano.

Po čemu ćete najviše pamtiti Ramirez?

– Stvorili smo krasnih uspomena, prijatelja, poznanika, upoznali tisuće čudaka i luđaka, pljuvali su po nama i doslovno i u prenesenom značenju, hvalili nas, pjevali s nama, zviždali nam, ljubili nas, otkrili smo najbolja mjesta za obavljanje velike nužde uzduž i poprijeko Hrvatske i nekoliko vrhunskih buregdžinica.

Koji je, po vama, bio najzačajniji trenutak u karijeri benda?

– Izlazak prvog albuma, logično, jer da te 2004. godine nitko nije htio izdati to što smo snimili, bend bi već tada prestao postojati, ali eto netko jest i krenulo je dobro, izvrsno štoviše, panegirici kritičara, puni klubovi, lijep vjetar u leđa.

Koja će pjesma, po vama, ostati zaštitni znak Ramireza?

– Zamislili smo ga kao veliku »oproštaljku« za prijatelje, suradnike i fanove benda, a prosvirat ćemo presjek cijele karijere, s ipak malim naglaskom na zadnji album, s obzirom da je najfriškiji i rado ga sviramo.

Planirate li i druge oproštajne nastupe? Namjeravate li doći i u Rijeku?

– Ne planiram ništa, namjerio sam se na Tvornicu i to mi je poseban ćeif, ostali gradovi me pretjerano ne zanimaju, osim ako nas netko ne pozove da dođemo. Kao što rekoh, ne osjećam se ugodno banuti nekome nepozvan. Dakle, ako netko od vlasnika klubova ne kontaktira Maju Valjak iz Menarta koja nam radi booking, teško da ćemo doći do Rijeke, stoga bi bilo pametno onima koji žive na području Rijeke, ako nas žele posljednji put vidjeti, da navrate do Zagreba u Tvornicu u subotu 26. studenog.