Nama je drago da su roditelji podrška djeci i da ih prate, ali u svakom trenutku neke granice dobrog ponašanja moraju postojati. Uostalom, oni su primjer svojoj djeci i samo uzornim ponašanjem mogu napraviti od njih kvalitetne ljude – smatra Zvjezdan Radin, voditelj omladinskog pogona Rijeke
Slike o neprimjerenom ponašanju gledatelja, ali i sudionika sportskih događaja postale su, na žalost, uobičajena pojava diljem svijeta. Bez obzira gdje se incident dogodio, rasplet je isti: zakašnjela reakcija represivnog aparata, nekoliko dana uskovitlana medijska prašina i – povratak na staro. Rijetki su uspjeli stati na kraj huliganima i divljačkom ponašanju na mjestima gdje bi se prvenstveno trebalo uživati u sportu, uglavnom se sve svodi na – slijeganje ramenima. Međutim, kada takve slike dolaze s utakmica mlađih uzrasnih kategorija u kojima glavnu ulogu u neprimjerenom ponašanju imaju roditelji djece ili čak i sama djeca koja se natječu, onda je situacija zaista zabrinjavajuća.
Na utakmici županijske lige juniora odigranoj 12. svibnja 2007. godine navijači Omladinca, pod čijim su imenom nastupali juniori riječkog Dedala, upali su u teren i zajedno s igračima gostiju tukli suca utakmice i njegovog pomoćnika, da bi potom napali i cipelarili igrače Zameta. Težak incident okončao je dolazak policije a glavnim krivcem označen je trener gostiju Edi Goran Karabajić.
Alarmantna situacija
– Situacija je bila takva da smo kontaktirali policiju koja je stigla tek kada je utakmica bila gotova. Policajci su porazgovarali s nekim ljudima iz kluba i otišli – započele su svoje izlaganje razočarane majke naglašavajući pritom da je njihov istup vođen isključivo željom da se takve stvari ne događaju niti na jednom terenu i da se upozori na problem prije nego netko zaista strada.
Incidenti na utakmicama mladih sportaša nisu kategorija rezervirana samo za ovdašnje podneblje. Dokazuje to i primjer iz Bugarske. Na utakmici mlađih kategorija Levskog i Černa odigranoj 29. svibnja 2011. godine došlo do masovne tučnjave koju je zakuhao bivši bugarski nogometni reprezentativac Daniel Borimirov. On je došao pogledati sina koji igra za Levski klub u kojem je Borimirov počeo karijeru.
Poznatom bugarskom nogometašu zasmetalo je nešto u suđenju pa se osjetio pozvanim spustiti se s tribine i očitati bukvicu sucu. Tamo je naišao na sukob mišljenja s ljudima iz Černog pa ih je pokušao razuvjeriti argumentima šake. U masovnoj tučnjavi koja se razvila u jednom je trenutku i mladi igrač iz Levskog udario jednog od borbenih roditelja. Na koncu je intervenirala policija i kada se činilo da je tučnjava završila, Borimirov se zaletio i s leđa nokautirao čovjeka.
Bakljada dio folklora
Podršku roditeljima ukazao je i predsjednik Orijenta Predrag Kosanović koji je istaknuo da će klub napraviti sve kako bi zaštitio djecu, taman to značilo povlačenje ekipe s terena i gubitak utakmice.
– Nisam bio na spomenutoj utakmici, ali prema onome što sam čuo i vidio na snimkama, to je bila situacija za povući djecu u svlačionicu. Djeca su se došla tamo igrati, zabaviti se… Pitanje je tko bi odgovarao da se nešto dogodilo nekom djetetu. Mi ćemo kao klub dati naputke trenerima da povlače djecu s terena u situacijama kada se procijeni da su na neki način ugrožena jer nema smisla da prolaze strah i frustracije – istaknuo je Kosanović i dodao kako ne krivi suca što nije reagirao, budući da se vjerojatno više bojao za sebe, nego za djecu koja su igrala.
Sebastijan Knapić trener mlađih pionira Orijenta ističe kako je problem koji dovodi do ružnih događaja na tribinama taj što klubovi rade jako malo na edukaciji djece i roditelja.
– Nama je na prvom mjestu odgajanje djece i trudimo se da naša djeca ne reagiraju niti prema sucu, niti prema suparničkim igračima niti prema navijačima. U klubovima se jako malo radi na edukaciji roditelja i općenito na edukaciji djece, a veliku ulogu trebali bi imati i suci. Oni su uz nas trenere i odgovorni za tu djecu za vrijeme utakmice, a na utakmicama mlađih kategorija sudac je ujedno i delegat, i ako vidi da je situacija incidentna ili da je nečija sigurnost u opasnosti morao bi prekinuti utakmicu – kazao je Sebastijan Knapić.
Šime Vukić, povjerenik Prve omladinske lige pionira i mlađih pionira, kaže da je upoznat s događajima iz Opatije i ukazuje na klubove koji bi morali reagirati kada se roditelji ili gledatelji na njihovim utakmicama neodgovorno i neprimjereno ponašaju.
Apel klubovima
– Ako sudac smatra da su ugroženi sudionici, može privremeno zaustaviti igru ili prekinuti utakmicu. Budući da sudac to nije napravio, čini se da to nije bilo u mjeri u kojoj se prikazuje, iako nitko ne osporava da je bilo korištenja pirotehničkih sredstava. Klubovi snose sankcija tek kada sudac, koji je ujedno i delegat na utakmicama mlađih kategorija, napiše primjedbu na organizaciju. U ovome slučaju sudac nije napisao ništa osim što je bilo primjedbe od strane predstavnika gostiju – kaže Vukić i ističe kako u prevenciji neželjenih događaja najviše mogu napraviti klubovi edukacijom roditelja i onih koji dolaze na utakmice.
– Apelirat ću na klubove da upozore roditelje ili one koji dolaze gledati utakmice da se ne služe pirotehnikom. Ovo je prvi ovakav slučaj da nam je prijavljena pirotehnika na utakmicama mlađih kategorija i da netko smatra da su djeca bila ugrožena. Ja ne mogu tvrditi jesu li djeca zaista bila ugrožena ili nisu, ali svakako treba ukazati na problem. Takvih stvari je uvijek bilo na utakmicama i sreća da nitko nije ozlijeđen. Na žalost, više od toga da apeliramo na klubove i organizatore utakmica ne možemo napraviti – objasnio je Šime Vukić.
Roditelji i partneri
– Mi smo izdali kodeks ponašanja koji obavezuje roditelje da se za vrijeme treninga i utakmica ponašaju onako kako spada. Nama je drago da su oni podrška djeci i da ih prate, ali u svakom trenutku neke granice dobrog ponašanja moraju postojati. Uostalom, oni su primjer svojoj djeci i samo uzornim ponašanjem mogu napraviti od njih kvalitetne ljude – objasnio je Zvjezdan Radin, voditelj omladinskog pogona Rijeke, naglasivši da roditelji moraju biti važan partner klubu u odgajanju djece.
Dva možda i najizraženija primjera neprimjerenog ponašanja uz rub sportskog terena očevi su dviju tenisačica koje nikada nisu uspjele dohvatiti svjetski vrh, iako su mu po talentu definitivno pripadale. Prvoj je ime Mirjana Lučić, druga je Jelena Dokić. Mirjana Lučić, svojedobno najveća svjetska teniska nada, je pod okriljem mraka pobjegla od oca, navodnog zlostavljača, iako nikada nije točno utvrđeno ili nije bilo volje da se utvrdi, koliko je Mirjana manipulirala javnošću, a koliko ju je otac zaista psihički i fizički maltretirao.
Australka Jelena Dokić, inače rođena Osječanka, tek se nedavno pomirila s ocem kojemu je zbog neprimjerenog ponašanja bio zabranjen ulaz na gotovo sve svjetske terene. Kada se tu dodaju problemi koje je tata Dokić imao sa zakonom zbog prijetnji, oružja i ksenofobičnih izjava, postaje jasno o kakvom je roditelju riječ i koliko je zbog njega i njegova ponašanja propatila upravo nesretna tenisačica.
– Svi su upoznati s tim našim pravilnikom ponašanja i moraju ga prihvatiti. To je sve napravljeno za dobrobit dječaka u školi nogometa jer koliko god nam je važan njihov razvoj u nogometnom smislu, toliko nam je važan i razvoj njihovog karaktera pa su nam roditelji u jednu ruku partneri i zajedno djelujemo da se sve završi na najbolji način. Ako se roditelj ne ponaša kako bi trebao, mi ćemo djelovati i na njih i educirati ih kako bi se trebali ponašati – zaključio je Zvjezdan Radin.
Neovisno o tome tko je kriv i koliko je incident u Opatiji doista bio opasan za djecu koja su igrala utakmicu, činjenica je da roditelji nekontroliranim ponašanjem uz sportska igrališta na utakmicama svoje djece žele utjecati na ono što se događa na terenu. Uglavnom sve prođe u nekim normalnim granicama i uz slijeganje ramena, iako je pravo pitanje što bi se dogodilo i tko bi bio odgovoran da je neko dijete pogođeno nekim od predmeta koji su bacani u teren. Roditelji bi se više od igre i rezultata svog djeteta trebali koncentrirati na to da bodre i potiču svoje dijete, da mu u svakom trenutku budu oslonac u životu i eventualnoj sportskoj karijeri, ali da pritom ne vrijeđaju ili na bilo koji način ugrožavaju druge aktere susreta, budući da samo na taj način mogu pridonijeti da njihovo dijete izraste u dobrog sportaša i kvalitetnu osobu koja će na pravi način predstavljati svoj klub, ali i svoju u obitelj.
Kodeksi ponašanja
Plivački klub »Primorje CO« ima kodeks ponašanja koji se ne odnosi samo na plivače i trenere, već i na roditelje djece koja se bave plivanjem. Kodeks obuhvaća dio koji se odnosi na poticanje i bodrenje djeteta u njegovu sportsku razvoju, ali i dio koji se odnosi na poštovanje djeteta, trenera i sudaca.
Evo nekih točaka članka 4. Kodeksa ponašanja, koji je donesen 2008. godine:
5. pozitivno komentirati i motivirati dijete kako bi ga se potaknulo na daljnje zalaganje
6. usmjeriti se na djetetov trud i nastup, a ne na rezultat
7. ne kritizirati i ismijavati djetetov nastup, nego ga uvijek pohvaliti i nastojati da se uvijek osjeća kao pobjednik
10. ne kritizirati trenere ispred drugih ljudi
13. poštovati trenera, suce i ostalo osoblje koje daruje svoje slobodno vrijeme kako bi se vaše dijete natjecalo
15. suzdržavati se od »treniranja« svojega djeteta ili ostalih plivača tijekom treninga ili natjecanja
16. za svoje dijete zahtijevati okolinu bez droga, cigareta i alkohola, a osobno se suzdržavati od upotrebe istih na svim sportskim događanjima
Kodeks ponašanja ima i Nogometni klub »Rijeka«, a u njemu stoji: »Svjesni smo da nekolicina Vas ima želju i potrebu gledati trening svog djeteta. Ostali roditelji, nakon što su doveli dijete na Stadion, odlaze na kavicu u kafić ili na neki drugi način iskoriste vrijeme treninga. Većina roditelja koji gledaju trening su kulturnog ponašanja, no ima drugačijih, pa i onih koji žele biti dijelom treninga. Poznati su razlozi zbog kojih (mi) roditelji nismo prisutni na nastavi u redovnoj školi, školi stranih jezika ili bilo kojoj aktivnosti našega djeteta na kojoj se vrši obuka. Tu se, kao što znamo, radi o neometanju voditelja neke aktivnosti. Ujedno je dijete samostalnije i koncentriranije na detalje obuke«.
