Hrvatska je najljepša u zoru, veli ne baš pretjerano inspirativan prvi videospot Kukuriku koalicije. Smjenjuju se zatim kadrovi buđenja okoliša i ljudi, početak pripreme radnog dana, da bi se kamera zaustavila na Kukuriku ekipi koja s osmijehom sastanči, te se biračima poručuje – Imamo plan. Puno prikladnije bi, međutim, osim lijepe zemlje i vrijednih ljudi koji su jutrom nasmijani kao da su prije ustajanja intravenozno dobili trostruku dozu kofeina, za prikaz današnje Hrvatske, pa i za potrebe oporbene predizborne kampanje, uzeti početak slavnog filma BiH redatelja Danisa Tanovića »Ničija zemlja«…

Mrak i magla

A ni mrak, ni magluština koji već godinama čine da suncem okupana Hrvatska u zoru može figurirati samo na predizbornim spotovima i u turističkim vabilicama, ni izgledan izborni poraz koji slijedi za 15 dana, zapravo ništa ne sprječava ekipu koja je vodila ovu zemlju da nastavi s proizvodnjom istog: dakle, mraka i magle.

   Zemlji koja je prije svega gospodarski na koljenima i u kojoj je samo u posljednjih mjesec dana, unatoč šminkerskim brisanjima tisuća ljudi s biroa rada slanjem na dodatnu edukaciju (nakon koje slijedi povratak na isti šalter za nezaposlene), svakog dana broj nezaposlenih povećavan za više od tri stotine, i u kojoj i od onih koji uspiju uhvatiti tanku slamku spasa zvanu posao tek svaki deseti dobije zaposlenje na neodređeno vrijeme, dakle u takvoj zemlji, Jadranka Kosor i HDZ za izbore nude sljedeću recepturu: Franjo Tuđman i branitelji.

Dvije dileme

U isto vrijeme, izbornu pobjedu je predsjednica HDZ-a već višekratno obećala posvetiti hrvatskim braniteljima, bez kojih ničeg ne bi ni bilo. Elementarna logika tu nalaže dva jednostavna pitanja na koje je odgovor gordijski teško pronaći. Prvo – koju pobjedu?! I drugo – kojim braniteljima?!

   Je li onima čiji su zapovjednici trenutno na plaćenom stanu i hrani u Haagu, a koje je locirala i sve ostalo upravo Kosoričina stranka? Posvećuje li pobjedu Jadranka Kosor Anti Gotovini ili Mirku Norcu? Branimiru Glavašu (kojeg je, usput, uvijek vjeran Ustavni sud rutinski kreativno tumačeći zakone lijepo eliminirao kao predsjedničinu konkurenciju na listiću u petoj izbornoj jedinici)? Ili samo onima koji se nisu ogriješili o zakone i ratno pravo? Da li samo onima koji simpatiziraju HDZ, ili će Kosor pobjedu (koju pobjedu?!) posvetiti i onim braniteljima koji nju i njenu stranku ne mogu smisliti. I kakve uopće veze ima Domovinski rat s izborima dvadeset godina poslije, u jedinstvenoj zemlji kojoj ne prijeti ono od čega strahuje cijeli svijet – pad u drugu recesiju. Jer, naime, nije izišla ni iz prve…

Patriotski marš

Jer, kad se već pozivaju na Tuđmana (Prvog) i nude Tuđmana (Drugog), očito su propustili shvatiti da dobar dio biračkog tijela upravo tu nacionalističku bižuteriju, koja je Hrvatsku držala za taoca u prvih deset godina njezina postojanja, smatra krinkom koja je sjajno poslužila za bogaćenja prema kojima su grijesi koji se stavljaju na vrat Ivi Sanaderu, zapravo, sića za kikiriki i koštice. A za držanje svijeće privatizaciji, pretvorbi i desecima Kutli upravo je najodgovorniji bio Otac Domovine. Kojega se sad, kad su svi grijesi prve i druge ere HDZ-a došli na tešku naplatu, iz te stranke nudi kao izborni adut…

   Ono što bi se iz HDZ-a moglo ponuditi biračima kao nesumnjivi uspjeh stranke pod vodstvom Jadranke Kosor završetak je pregovora s Europskom unijom. No, na to se vladajući ipak pozivaju tek kao na »b« ili »c« adut, nakon što se prvo odsvira patriotski marš. Jasno, Unija se ovih dana gadno muči sa svojim problemima, ali narodu kojemu je Europa i dalje sinonim za bolji život bi sigurno bolje leglo pozivanje na Bruxelles, nego na Veliko Trgovišće i devedesete…

Očajnički rafal

Posljednji metak u očajničkom rafalu koji uskoro bivša vladajuća stranka pokušava ispaliti u kampanji je pozivanje na investicijske uspjehe. Jel netko možda vidi kranove, kamione i bagere u akciji? Ili će, kad stvar, valjda, pokrene Kukuriku, Kosor kazivati – e, lako njima kad smo mi sve pripremili… Najjezgrovitiju ocjenu realnosti investicijskih nastojanja aktualne Vlade dali su ovih dana u jednom neslužbenom razgovoru diplomatski izvori iz EU (sad bi neki kolege naširoko objašnjavali što je bilo za jelo, ali, kvragu, zašto je to bitno?!). Dakle, po njihovoj ocjeni: »Ministar Milošević je dinamičan i sposoban, ali nema na raspolaganju ni potrebno ljudstvo, ni sredstva«. I – puf. Priča o investicijama se pretvara samo u daljnje krpe namjerno proizvedene magluštine.

   Što nas vraća još jednom u »Ničiju zemlju«. Grupa, sad je već jasno, vojnika, posjela je po zemlji jer se magla još ne diže, pa ne mogu dalje. I jedan od njih kreće s vicem: »Koja je razlika između pesimista i optimista? Pesimist kaže: Nije moglo gore. A optimist će: Moglo je, moglo je…«.