Jedan od junaka velike pobjede nad Turskom

Ivica Olić: Mnogi su sumnjali u mene, zato sam se izborniku za povjerenje odužio dobrom igrom

Marko Cvijanović

Cijela je momčad odigrala vrhunsku utakmicu. Pokazali smo da nismo zaboravili igrati nogomet, kaže brzonogi napadač "kockastih"



Ivici Oliću ipak će se ispuniti želja oprostiti se od reprezentacije nastupom na Europskom prvenstvu iduće godine u Poljskoj i Ukrajini. Doduše, netko u Rusanovoj trebao bi ga što prije početi nagovarati da se predomisli. Budući da Olićev organizam besprijekorno reagira na sve veće napore modernoga nogometa, šteta bi bilo nemati ga u kvalifikacijskom ciklusu za SP 2014. Uostalom, Niko Kranjčar je u subotnje praskozorje čekajući let za London u zračnoj luci Ataturk sve rekao u jednoj rečenici: Ova reprezentacije nije ista s Olićem i bez njega. 


    – Oproštaj na EURO-u? Jooooj, nemojmo o Europskom prvenstvu, evo Gavro sluša i sav je lud, ha, ha… Točno znam što mu se mota po glavi. Ajde da pričekamo još nekoliko dana s pričama o Ukrajini i Poljskoj – kaže Olić, koji poslije utakmice nije s usta skidao osmijeh itekako svjestan činjenice da je u sudbonosnom trenutku sjajnom igrom doprinio velikoj pobjedi u Istanbulu.     – To sad može zvučiti prepotento, ali ja sam stvarno bio uvjeren da ćemo u Istanbulu odigrati dobru utakmicu. Znao sam to iz jednostavnog razloga što smo stvarno gazili na svim treninzima od nedjeljnoga okupljanja. Osobno sam bio pun samopouzdanja, bez obzira na to što se moje ime spominjalo na način da su neki dovodili u pitanje moj nastup u prvih jedanaest. Mnogi su sumnjali u mene, nisu vjerovali da nakon duge pauze mogu odigrati dobru utakmicu. Zato sam se ovom igrom na neki način odužio izborniku koji mi je ukazao povjerenje u delikatnom trenutku. Međutim, nemojmo o meni, cijela je momčad odigrala vrhunsku utakmicu. Pokazali smo da nismo zaboravili igrati nogomet.  

 Ništa nije gotovo


Je li Hrvatska danas bliža Ukrajini i Poljskoj nego što je u 119. minuti bečkoga četvrtfinala prije tri i pol godine bila polufinalu europske smotre? 

  – Ha, ha… Dobro pitanje. Jest da je ovo prva utakmica, da ništa još nije gotovo i da je u nogometu uvijek sve moguće, ali kako da poslije ovakve pobjede ne budemo optimisti. Ako budemo na razini istanbulske utakmice, Turci nemaju nikakve šanse. Hrvatska će biti ta koja će ići na Europsko prvenstvo. Naravno, euforija nam je sada najmanje potrebna, ali napravili smo veliki korak prema Europskom prvenstvu. 


    Jeste li očekivali jači otpor Turaka?




    – U svakom slučaju, iako ne smijemo smetnuti s uma da je naš rani pogodak zapravo usmjerio utakmicu. Nakon primljenoga pogotka Turci su stali visoko i pokušali nešto napraviti, ali Hrvatska je jednostavno fenomenalno stajala na terenu. Bili smo jako kompaktni, poslije dugo vremena smo odigrali vrhunsku utakmicu protiv dobrog protivnika. Međutim, Turci su ostali bez ijedne poluprilike. To dovoljno govori koliko smo kvalitetno odigrali. Pokazali smo hrvatskom narodu i medijima da nismo zaboravili igrati nogomet. To je jedno. S druge strane, kao što se mnogo puta pisalo o izbornikovim promašaja tijekom loših rezultata, sada se nadam da ćete napisati kako je pogodio sto posto u svemu. Pogotovo da je pogodio s Olićem, ha, ha… 


    Po tom pitanju ništa nije sporno, zdravi Olić uvijek je dio početne jedanestorice…


    – Da, kod nekih. Nisu svi tako razmišljali, znamo to.   


Puno trčanja


Najvažnije je da vam je izbornik vjerovao, uostalom poslije utakmice je posebno istaknuo doprinos pobjedi dvojice napadača? 

  – To je točno, ali nije mene izbornik stavio od prve minute zato što lijepo izgledam, jel tako? Mandžo i ja smo stvarno odradili golem posao. Nije bilo lako u fazi obrane s obzirom na to da smo u većem dijelu utakmice morali preuzimati igrača u sredini. Svaki naš napad, zapravo kontranapad bio je 50 metara sprinta prema naprijed i isto toliko unatrag. Natrčao sam se, ali nije mi žao. Međutim, cijela je momčad puno trčala. Pored svakog turskog igrača su u datom trenutku bila dvojica, čak i trojica naših. Tako trebamo uvijek igrati. 


    Što se to promijenilo u glavama igrača da se u kratkom razdoblju od Pireja do Istanbula momčad od gubitničke pretvori u pobjedničku?


    – Puno se stvari u te dvije utakmice poklopilo na različit način. Protiv Grčke se dogodilo da podbaci cijela momčad, a u Istanbulu da svi budemo pravi. Ovdje smo zabili gol u drugoj minuti i normalno da je bilo puno lakše igrati. Uostalom, sada su svi važniji igrači osim Kranjčara bili tu. Odlično smo trenirali, bili maksimalno usredotočeni. Najvažnije je ipak bilo vidjeti kako ginemo jedni za druge. To je ono zajedništvo bez kojega nema rezultata. To je ono što mi daje vjeru i nadu da na Europskom prvenstvu, ako se, naravno, plasiramo, nećemo biti samo promatrači. 


    Postigli ste u karijeri puno važnih pogodaka. Na kojem je mjestu ovaj Turcima u Istanbulu?


    – Ovaj mi je posebno drag. Poslije godinu dana patnje i muke došao mi je kao naručen. Kao šlag na tortu. Kome ću ga posvetiti? Izborniku, jer je vjerovao u mene bez obzira na to što me nije bilo dugo zbog ozljede. Bilo je pritisaka, mnogi su ga pitali zašto Ola, a ne netko drugi, ali nije se dao, ha, ha… Dokazao sam da nije pogriješio.