Riječki komorni orkestar održao je u povodu 35. obljetnice kontinuiranog rada svečani koncert s duhovnom skladbom »Sedam posljednjih riječi Spasitelja našega na križu« Josepha Haydna (1732-1809). Haydn pripada velikom trolistu epohe klasike kojeg još čine Mozart i Beethoven. Dok Beethoven ruši dotadašnja glazbenoskladateljska pravila, a Haydn sintetizira i zadaje nove glazbene linije, između njih filigranski čistu glazbu stvara genijalni Mozart. 

    Haydnov pozamašan opus čine instrumentalna djela od kojih poneka doživljavaju različite verzije s obzirom na način izvedbe. Takvu je sudbinu doživjelo i »Sedam posljednjih riječi Spasitelja našega na križu«, djelo skladano po naružbi crkve Santa Cueva iz španjolskog mjesta Cadiza. Praizvedeno je 1787. godine te ubrzo postiže europski uspjeh i Haydnu priskrbljuje veliki ugled. Sam je autor napravio nekoliko verzija – prva od njih je orkestralna, potom slijedi verzija za gudački kvartet, kao vokalna forma te kao klavirski oblik. U vrijeme nastanka popularna, orkestralna izvedba s vremenom postaje zapostavljena i rijetko izvođena.   

Kompleksno djelo

Na svečanom obljetničkom koncertu ovu je verziju prvi put u Rijeci izveo Riječki komorni orkestar pod dirigentskim vodstvom Davida Stefanuttija. »Sedam posljednjih riječi…« sadrži sedam govornih dijelova Evanđelja, a iza svakog slijede inventivni raznoliki kontrastni glazbeni stavci. Haydn je ciklusu dodao uvodni i završni stavak. 

    Postavljajući u koncertni program ovo kompleksno duhovno djelo, maestro Steanutti, ponovo je pokazao svoju veliku glazbenu kulturu i vitalnost pri kreiranju koncertnih sadržaja. Već uvodnim stavkom »Maestoso et adagio« izvedbom je naznačen epski karakter čitavog cilkusa. U nastavku sedam polaganih stavaka – ili kako ih je Haydn nazvao »sonata« – autor je pokazao golemo glazbeno nadahnuće u tematskim glazbenim izražajnostima te stvorio vrlo snažno, slušljivo i prijemčivo djelo.   

Perfekcija klasične jednostavnosti

Riječki komorni orkestar demonstrirao je visoku razinu odnjegovana orkestralna zvuka i discipline muziciranja. U sedam stavaka istoga tempa, oblika i sadržaja ostvareno je bogatstvo glazbenih izražajnosti te zvukovna ravnoteža i perfekcija klasične jednostavnosti. Maestro Stefanutti je dao potreban impuls i motivirao glazbenike, te iz svakog stavka pružao maksimum doživljaja. Gudači i puhači muzicirali su intonativno pročišćeno, s emocionalnim poletom i zamahom, a osobito snažan dojam na slušatelje ostavile su kreacije drugog, četvrtog (sa suverenim nastupom solo violine) i sedmog stavka. 

    Ciklusu je Haydn na kraj dodao dvominutni »Il terremoto – Presto con tutta la forza«, kao simbiozu nagomilane napetosti predhodnih sedam stavaka suzdržane tragedije. Glazbenim stavcima prethodilo je čitanje dijelova Evanđelja po Ivanu, Luki i Mateju koje je sugestivno kazivao Hrvoje Buger.