ZAGREB Suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu zbog optužbi za ratno profiterstvo nastavljeno je na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem još jednog bivšeg premijera – Nikice Valentića koji je vodio Vladu RH u vrijeme kada je ministarstvo vanjskih poslova kod Hypo banke isposlovalo kredit za zgrade veleposlanstava pri čemu je, prema optužnici, Ivo Sanader, tada zamjenik ministra vanjskih poslova Mate Granića, navodno uzeo proviziju od 7 milijuna austrijskih šilinga, odnosno 3,6 milijuna kuna. Osim njega, svjedočio je tadašnji Sanaderov savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Miroslav Kovačić, a u tijeku je svjedočenje direktorice “Elana” Božene Ključarić. 

“Iskazi svjedoka koji po mišljenju DORH-a idu meni na štetu izlazili su i izlaze stalno u javnosti. Logičan je zaključak tko to daje i ja to ne mogu prešutjeti jer radi se o mojoj koži. Podsjećam i na konvenciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda koja člankom 6 propisuje prava na pošteno i pravično suđenje. Ovdje su mi apsolutno ugrožena ljudska prava”, riječi su kojima se Sanader obratio sudu tijekom svjedočenja Božene Ključarić čiji se iskaz, upozorio je na to i Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović, dan prije nego ga je izrekla u sudnici, pojavio i u medijima. Odvjetnik Prodanović zamolio je sud da zaštiti Sanadera i proces od toga. 

Uskočka tužiteljica Tamara Laptoš htjela je replicirati Sanaderu ali ju je sudac Ivan Turudić najprije zamolio da to ne čini, a zatim joj ipak dozvolio da govori, ali je ona odustala te samo kratko rekla da “nije ni vrijeme ni mjesto da se o tome raspravlja”, no, napomenula je da tužiteljstvu objava iskaza u medijima nije u interesu. Ali, kazala je, sud i tako neće donositi odluku na temelju onoga što je objavljeno u medijima. Složio se s njom i sudac Turudić, naglašavajući da je optužnica potvrđena i pravomoćna i da je tekst optužnice javan. 

Božena Ključarić, direktorica Elana,  svjedočila je na kraju drugog dana suđenja o svome sastanku s Kultererom na kojemu je bio i Ivo Sanader. 

“Ugovor je mogao potpisati samo ministar”

Današnji drugi dan suđenja otvoren je svjedočenjem tadašnjeg premijera Nikice Valentića. 

“Ugovor o kreditu nije mogao potpisati nitko drugi, nego ministar vanjskih poslova, na temelju odluke koju potpisuje premijer”, odgovorio je Nikica Valentić na konkretno pitanje o kreditu Hypo banke o kojoj je tadašnja vlada, prema njegovim riječima, raspravljala od ljeta do Božića 1994. godine, ali se on, kaže, ne sjeća tko je izlagao prijedlog, no, pretpostavlja da je to bio Mate Granić kao ministar. 

Odluka Vlade od 5. siječnja 1995. godine bila je takva da je Ministarstvo vanjskih poslova odgovorno za provedbu ugovora. 

Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović pročitao je zapisnik sa sjednice i podsjetio da je Granić predložio da prihvati prijedlog kredita, a na konkretno Prodanovićevo pitanje je li austrijski ministar vanjskih poslova Mock pomogao u dodjeli kredita i inače poslova Hypo banke u Hrvatskoj, Valentić je odgovorio da se s Mockom sreo na marginama sastanka u Beču ali da mu ovaj o tome ništa nije govorio niti je izravno čuo od predsjednika ili ministara da je Mock intervenirao.

Valentić je, inače, iz sadašnje perspektive kredit ocijenio “izuzetno povoljnim”.

Prodanoviću nije dozvoljeno da Valentić odgovori na izravno pitanje je li Sanader kao zamjenik ministra vanjskih poslova “jednoj banci garantirao ulazak na tržište jedne države”.

“Tuđman mi je dao slobodne ruke”

“Ne sjećam se točno dana kada se o Hypo pričalo po kabinetu. Tu temu vjerojatno je otvorio Mate Granić, kao ministar vanjskih poslova. Zbog budžeta i stabilne kune i stabilnog trošenja ni kunu nismo išli preko budžeta jer je to bio jedini način da se suzbije inflacija, a nakon par tjedana došla je ideja o kreditu”, ispričao je Nikica Valentić, objašnjavajući da je Vlada tada imala dva tijela – uži kabinet koji je bio neformalno tijelo i formalno tijelo – koordinaciju. Zatraženo je da taj prijedlog razmotri koordinacija, koja je analizirala zahtjev, a dva najvažnija uvjeta za realizaciju kredita bila su suglasnost Ureda za zakonodavstvo i Ministarstva financija.

Bila je to prema Valentićevim riječima odluka koja nije zatjevala konzultacije s predsjednikom, iako je on bio formalni stvarni šef države. Na pitanje je li Tuđman znao za ovaj kredit, rekao je kao on konkretno nikada nije o tome s njime razgovarao, te da mu je dao punu podršku. Kao što mu je, uostalom, i inače davao jer je Valentić, tvrdi, nekoliko puta nudio ostavku zbog prijetnje probijanja proračuna. 

Valentić je na početku svoga svjedočenja opisao vrijeme u kome se sve događalo – bio je rat, inflacija je bila velika i prijetila je da će prijeći 200 posto, a zemlju je pritiskao i teret više od 600 tisuća izbjeglica. Kako je rekao, dužnost predsjednika vlade prihvatio je pod dva uvjeta: da će se povući kada zemlja bude oslobođena te da se ide u oštre ekonomske rezove. To je, kazao je, tadašnji predsjednik Franjo Tuđman prihvatio. 

Tržište kapitala nije postojalo, objasnio je. Niti jedna strana banka nije bila u Hrvatskoj, a kamatne stope bile su poludivlje. Jedino je Ina imala rejting, i ta je tvrtka, rekao je Valentić, čak davala kartice Uredu predsjednika koji nije imao novca, da bi se platio put državnika u inozemstvo. 

Kovačić: Sastanci su bili u Sanaderovom uredu

Nakon Valentića na klupu za svjedoke sjeo je tadašnji Sanaderov savjetnik Miroslav Kovačić. Kazao je kako je tu dužnost preuzeo na jesen 1994. godine i da mu je zadatak bio rad u uredu, te brifinzi, sastanci i pripremanje bilježaka. 

O pregovorima s Hypom kazao je kako ima saznanja da su se oni intenzivno vodili krajem 1994. i 1995. godine, te da je Ivo Sanader zastupao ministra vanjskih poslova i da su se pregovori vodili u njegovom uredu. Sastanaka je, rekao je, bilo desetak i uglavnom je Ministarstvo predstavljao Sanader a Hypo Kulterer. “Na jednom sastanku bio je prisutan i Mate Granić”, rekao je Kovačić, koji sam, tvrdi, nije sudjelovao niti na jednom sastanku nego je bio u sobi gdje su bile tajnice i zadatak mu je bio da zna što se događa u uredu. No, nije bio pozivan da radi bilješke na sastanku. On je uglavnom pozivao Kulterera na sastanke, dočekivao ga i dovodio do Sanaderovog ureda. Komunicirao je s njim uglavnom engleski. Francuski nije imao priliku govoriti, a njemački samo “može razumjeti”. No, nije imao izravna saznanja što se na sastancima događa, odgovorio je na pitanje Sanaderove odvjetnice Jadranke Sloković. 

Na Sanaderovo pitanje je li mu on dao nalog da bilo koga iz bilo koje državne institucije kontaktira u vezi tog kredita, Kovačić je odgovorio da nije. 

Ivo Sanader jučer je na početku suđenja odbacio optužbe da je ratni profiter i ocijenio da je riječ “o konstrukciji USKOK-a i DORH-a, koja nema veze sa životom”. On i njegova obrana uprli su prstom i na njegovog tadašnjeg šefa, ministra vanjskih poslova Matu Granića, tvrdeći da je on bio “čovjek od povjerenja Hypo banke”. 

Granić će svjedočiti uskoro, a na optužbe je odgovorio tvrdnjom kako je riječ o “spinu, laži i insinuacijama obrane Ive Sanadera”.