Branimir Bogunović Pif zabavio je publiku šarolikim repertoarom hitova, u nastavku su nastupili veseli Talijani – Anita Camarella i Davide Facchini Duo, a za kraj Preston Reed koji »napada« gitaru sa svih strana i svira u vrlo specifičnom stilu
RIJEKA Slijedeći format prvog dana Hal’s All Stars guitar festivala, i druga večer ove glazbene priredbe koja je Rijeku pozicionirala na važno mjesto globalne gitarističke scene, otvorena je nastupom domaćeg glazbenika.
Branimir Bogunović Pif je u svojoj akustičnoj crossover maniri zabavio publiku šarolikim repertoarom hitova legendarnih bendova kao što su Beatles, Queen i Led Zeppelin, ali i obradom pjesme »Jesen stiže dunjo moja«. Raspoložena je publika spontano pljeskala i vidno uživala u njegovom nastupu bilo da se radilo o hitovima poput »Bohemian Rhapsody«, »I feel fine«, »Michelle« ili »Plesu sablji« A. Hačaturijana. U svim izvedbama Pif je pokazao puno strasti i dobar smisao za humor. Ovaj nekadašnji crtač u Zagreb filmu, slikar i karikaturist pod umjetničkim pseudonimom BOGart, svoju je vizualnu stranu otkrio slikavši publiku sa svog mobitela usred nastupa što je uz prateće objašnjenje izazvalo odobravanje i smijeh.
Porcija talijanskog swinga
Kao nastavak na vedru notu prve točke programa, nastupili su veseli Talijani – Anita Camarella i Davide Facchini Duo.
Iako su nastupili na festivalu gitare, vokalistica Anita bila je nositeljica i voditeljica njihovog programa. Simpatična i spontana u komunikaciji sa publikom, Anita je uz pomoć Davida na gitari riječkoj publici servirala porciju talijanskog swinga iz 1940-tih. U skladbama poput »Se fossi millionario« ili »Mamma voglio anch’io la fidanzata« uspjeli su oslikati plesnu glazbu poratne Italije čija je uloga bila pružati razonodu i odmak od surove stvarnosti.
Napad na gitaru
Potpuno suprotna ovoj nenametljivoj pratećoj gitari bila je gitara Prestona Reeda koji je nastupio kao posljednji izvođač ovogodišnjeg 7. festivala gitare.
Osim hvalospjeva struke, publike i kritike, Preston Reed jedan je od rijetkih gitarista čija je glazba emotivno i vizualno provokativna, kao što je upečatljiva i njegova fizička pojava. Stilski se može govoriti o kombinaciji bluesa, jazza, rocka i funka, ali Reed osebujnom tehnikom i stilom otvara neka nova vrata zvukovnih mogućnosti ovog instrumenta. Da ga ne vidite, ne vjerujete da se radi o jednom instrumentu.
Reed »napada« gitaru sa svih strana i svira u vrlo specifičnom stilu kojeg karakterizira intenzivna perkusivnost u kombinaciji s precizno artikuliranim melodijskim linijama koje se simultano isprepliću. Zbog svojeg inovativnog pristupa gitari koju vidi i kao melodiju, i kao ritam, i kao bas, i kao sve to u isto vrijeme, Reedova gitara nekad zvuči kao trio gitara, nekad je agresivna i »grmi« kao cijeli rock ili metal bend (skladba »Rainmaker«), a nekada, kao u skladbi »Far Horizon«, izdvaja liniju basa, a iznad nje »slaže« fine melodijske linije koje uranjaju jedna u drugu.
Riječka je publika kroz Reedovu virtuoznost i specifičnu tehniku sviranja s dvije ruke položne odozgora na vratu i tijelu instrumenta koje kombinira s melodijskim istraživanjima i naglaskom na perkusionističkom mogućnostima ovog instrumenta, upoznala jedno sasvim drugačije i originalno lice gitare.