Carstvo za dva konja! Pregovori su u tijeku, konji su drogirani. Jahači bičuju fotelje kako bi pružile maksimum.

Hrvoje Maleš, predsjednik Hajduka, odlučio je igrati poker sa Zdravkom Mamićem. Zapravo metamorfozirao je u – Zdravka. Hajduk je spojio nekoliko uspješnih rezultata (konačno u interesu HNL-a) i Maleš je odlučio pomoći izborniku Slavenu Biliću.

Ponudio mu je čarobnu formulu, kako zauzdati turske konjanike, izboriti plasman na Europskom prvenstvu. Anasa Sharbinija i Vukušića odmah u početni sastav i – Turska će biti manja od makova zrna. Mamić se već umorio pričajući o Sammiru, a Kelava je sigurno vratar za dres broj 1!

Nesuđeni izbornik poslije neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u JAR-u 2010. (kao i sada, nakon debakla u Pireju), Igor Štimac, rekao je svojedobno da mu je Mamić nudio Bilićevo mjesto, ali uvjet je bio – pet »njegovih igrača«, i odriješene ruke. Mamić i Štimac su kao vatra i benzin. Redovito bukne medijski požar.

Lako je Slavenu Biliću, živi na fakirskim čavlima do Istanbula i uzvrata u Zagrebu, s toliko dobronamjernh savjetnika. Ionako se teško može obraniti od priča da je »Mamićev čovjek«, pa zbog toga mora hodati po žici kada su u pitanju igrači Hajduka.

Dobro je da su Splićani, nakon dvije godine, otkrili da im Riječani nisu prodali »mačka u vreći«, dakle prevarili ih za 1.800.000 eura, za Anasa! Trebalo je prodefilirati pola tuceta trenera, od Talijana Reje do Bugarina Balakova, da bi Maleš objavio senzacionalnu novost – Anas je joker za Tursku! Bilić ga je na Euro vodio prije tri godine. On zna zbog čega. Nisu insinuacije. Sada ima vremena… Bilić ima momčad zvijezda koje moraju zasjati, iskupiti se za sve neuvjerljive predstave u ovom kvalifikacijskom ciklusu. Bez Anasa, Sammira, Vukušića…

Izborniku nije lako, nakon što je pobjegao s križa (Mamićeva i Štimčeva!), sada se iz dvoboja s Turcima mora vratiti sa štitom. Krajem godine iscurit će mu mandat i ukrajinsko-poljska viza su uvjet dodatnog povjerenja – do kraja Eura. A onda će početi bitka za »fotelju«, mjesto izbornika je san svakog trenera, vrhunac karijere. Slave i novca. Bit će gužva na ulaznim vratima u dvorac Rusanova.

Reprezentacija je izlog. Igrači se prodaju i dižu cijenu. Pa je glava svakog (hrvatskoga) izbornika kao tikva, puna sjemenki koje zuje u obliku menadžera i klupskih djelatnika, koji traže dodatne usluge. Zato sam uvjerenja, bez podcjenjivanja domaćih stručnjaka, da je došlo vrijeme za izbornika stranca.

Dvaput je to pokušao provesti u djelo Vlatko Marković. Jednom je kandidat bio Srećko Katanec (ustoličen je Zlatko Kranjčar), a drugi puta Giovanni Trapattoni (izabran je Slaven Bilić). Ako je veliko natjecanje, europsko ili svjetsko prvenstvo, projekt od deset i više milijuna eura, valja uložiti u čovjeka koji će se baviti samo strukom. Neće imati roj muha (menadžera) koji zuje oko sastava… Neće biti talac Mamića, Štimca, Maleša…

Tipujem na Slovenca – Srećka Kataneca, bivšeg izbornika naših susjeda koji više nisu skijaši, nakon što ih je Katanec odveo na dva velika natjecanja. Nekdašnjji igrač kod jednog od najvećih trenera, Vujadina Boškova (osvojio prvenstvo Italije sa Sampdorijom i Kup kupova), ali i Dinama, Partizana, Stuttgarta, bio je, osim Slovenije, izbornik Makedonije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tvrdoglav je koliko i stručan. Mnogi bi na njemu polomili zube.

Katanec nije Kaligula, sigurno neće svog konja proglasiti senatorom, kao što je postala moda na našim prostorima. Na kojem je previše »auspuha« bez katalizatora.

Biliću, dobro si izdržao pet i pol godina…