U političkim ali i financijskim kuloarima spominje se da je Škegro bio pokrovitelj vašeg dolaska u Vladu. Je li to breme ili prednost?

– Škegro nije moj pokrovitelj. Nemam nikakvog pokrovitelja, nikome ništa ne dugujem, samostalna sam osoba. I ja sam, kao i vi, već čula taj trač pa vam zahvaljujem što ste mi pružili priliku da na njega odgovorim. S gospodinom Škegrom sam u prijateljskim odnosima, ali on nije ni na koji način sudjelovao niti je utjecao na moj dolazak na ovo mjesto. Kao predsjednik nadzornog odbora banke čija sam bila predsjednica Uprave za tu mogućnost i za ponudu premijerke da dođem u Vladu doznao je kada sam o tome obavijestila i sve ostale članove nadzornog odbora.

    – Imam 43 godine i po definiciji ne mogu biti veteranka, ali nisam ljudima u stranci, pa tako ni u sedmoj izbornoj jedinici nepoznata. I zato što sam dugo živjela u dijelu Zagreba koji pokriva sedma izborna jedinica, kao i zato što su me imali prilike upoznati kao ministricu financija. Ja se među tim ljudima dobro osjećam. Izlazimo na izbore sa stranačkim programom i mi kao pojedinci tumačimo i objašnjavamo taj program. Trenutno imam nešto istaknutiju ulogu u tom tumačenju, ali čim se raspišu izbori i objave liste sa mnom će biti još cijeli niz kvalitetnih kolegica i kolega koji će mi se u tom prezentiranju i tumačenju pridružiti. Ne osjećam bilo kakve otpore iz HDZ-a sigurno i zato što me mnogi ne doživljavaju novom osobom u HDZ. Bila sam pomoćnica ministra za vrijeme HDZ-ove Vlade, bila sam državna tajnica u vrijeme HDZ-ove vlade i sada sam ministrica, tako da najveći dio moje profesionalne karijere živim s HDZ-om. Samo članstvo je prije nekoliko godina došlo kao prirodan korak. 

    Ušli ste u HDZ dok ga je vodio Ivo Sanader, a ne 1998. ili 1999. godine. Što je on to napravio da ste se odlučili na taj korak? 

    – Najveći dio moje karijere, odnosno sva moja karijera u državnoj službi povezna je s HDZ-om i moje članstvo u HDZ-u ne doživljavam kao nešto posebno povezano sa Sanaderom i činjenicom da je tada bio predsjednik stranke, nego to više doživljavam kao formalnu potvrdu dijeljenja svjetonazora sa HDZ-om kao i svega onoga što sam radila u HDZ-ovim vladama.   

Imena nisu bitna

Bi li vam bio problem da, primjerice nakon pobjede HDZ-a, sjedite u Vladi s ljudima koji se zovu Zoran, Ranko, Rajko… 

    – U Vladi sjede ljudi koji čine tim, a to kako su dobili imena odredili su njihov roditelji i to nema veze s poslom koji rade. Smatram da se ljudi ne mogu dijeliti na osnovu imena. 

    Bojite li se vi crvene Hrvatske nakon izbora? 

    – Ne, ne bojim, jednostavno stoga jer Hrvatska nakon izbora neće u političkom smislu pocrvenjeti. S druge strane, nikako ne bi bilo dobro je da u bilo kojem trenutku ponovo počne prevladavati bilo kakva nedemokratska praksa, kakva je primjerice bila naša realnost u doba komunizma.   

Prijetnje nisu dobre

Bojite se povratka komunizma? 

    – Ne bojim se povratka komunizma, ali ono što nije dobro jesu prijetnje pojedinih političkih opcija, u prvom redu SDP-a, koji najavljuje da će otpustiti 80 posto zaposlenih u javnoj službi, čiji istaknuti članovi govore u svojim intervjuima da su dužnosnici HDZ-a kandidati za istrage ako oni dođu na vlast i slično. Takvih stvari, ne bih rekla da se bojim, ali te izjave svakako zabrinjavaju. 

    Ali nemoguće je da netko otpusti 80 posto ljudi iz javnog sektora, a istrage se vode dok je HDZ na vlasti i to protiv HDZ-ovaca više nego su se vodile dok je SDP bio na vlasti. 

    – Prije svega, politički otkazi i masovna otpuštanja nisu nemogući, to nas je prošlost nažalost na ružan način naučila i ne govorimo mi o tome bez utemeljenja. Sjetimo se samo dvijetisućite. Također, problem nisu istrage ako za njih postoji temelj, to je pravosudno pitanje o kojem ne odlučuju političari. Problem su izjave političara koji najavljuju takvo postupanje smo zato što je netko član HDZ-a. Osobno smatram neprihvatljivim kada dužnosnici SDP-a, Željko Jovanović na primjer, izjavljuju u javnom prostoru da su svi sudionici Sabora HDZ-a u Areni kandidati za Remetinec. Ako se na takav način javno i eksplicitno zaziva politički progon po stranačkom kriteriju , onda mislim da je to loše i zabrinjavajuće za cijelo društvo, tko god iznosio takve ideje.   

Najteže vrijeme

Čime vas je Jadranka Kosor privukla u Vladu? 

   – Odluka nije bila lagana. Ovo je treći put da sam državna dužnosnica. Kada je gospođa Kosor predložila da se pridružim Vladi prihvatila sam to jer sam makroekonomist po struci i djelovanje na državnim dužnostima je mjesto gdje se to znanje stavlja u praktičnu funkciju i naravno imam potrebu to znanje staviti u funkciju gospodarskog rasta i jačanja hrvatske države. Lako je iz pozicije ekonomskog analitičara davati dobre savjete i to treba raditi, ali treba imati spremnosti i volje prihvatiti se i najodgovornijih poslova kako bi se u praksi mijenjalo ono što se iz perspektive analitičara samo kritizira ili komentira. Podupirem mnoge stvari koje je Jadranka Kosor pokrenula i rezultate koje je ostvarila i u borbi protiv korupcije koja je štetila našem društvu, ali i u tome da je njezina Vlada bila spremna provesti štednju u najteže vrijeme. Zato sam smatrala da se trebam pridružiti timu koji to provodi. 

    Došli u Vladu na godinu dana. Što ste uopće mogli učiniti, čak je i proračun koji sada provodite napravio drugi ministar Ivan Šuker. 

    – Godinu dana je kratko vrijeme ali i u tih godinu dana moj je cilj bio u okviru mogućeg dati daljnji doprinos stabilizaciji javnih financija i fiskalnoj konsolidaciji i osnažiti prostor za nastavak tih procesa. Ova Vlada to je svakako uspjela napraviti, jer dok dio Europe potresaju izuzetno ozbiljni problemi koji se snažno prelijevaju na okruženje i svijet, mi smo očuvali financijsku stabilnost i ponosna sam na činjenicu da sam tome mogla dati svoj doprinos.   

Dva rebalansa

Mislite li da je to Šuker radio dobro ili loše i da vi to radite bolje? 

    – Kada pogledam godine unazad rekla bih da je najveći propust u vođenju ekonomske politike učinjen 2008. godine kada se nije dovoljno snažno i odlučno reagiralo na nastupajuću krizu. Teško mi je sada identificirati ulogu pojedinih osoba, ali ono što je meni bitno kao članu Vlade gospođe Kosor je da se ona po preuzimanju Vlade bila spremna suočiti i nositi s teškim okolnostima, osobito u državnom proračunu. Neposredno nakon što je postala predsjednica Vlade napravljena su dva rebalansa u mjeseci i pol, Vlada je smogla snage održati stabilnost državnih financija, stabilnost isplata plaća i mirovina, rodiljnih naknada… 

    I od vas smo očekivali neke poteze, promjene u Šukerovom proračunu, još veće smanjenje troškova i deficita. Jeste li nešto takvo predlagali? 

    – Proračun nije niti Šukerov niti Dalićkin niti ičiji pojedinačno. To je državni proračun koji je Sabor usvojio na prijedlog Vlade. Krajem prošle godine ukinut je krizni porez i snižene su stope poreza na dohodak pa je proračun ostao bez 3,5 milijarde kuna prihoda u odnosu na godinu dana ranije. Deficit je povećan za 800 milijuna kuna, pa je tih 2,7 milijardi kuna nadoknađeno na rashodima i to u uvjetima kad, primjerice, rastu troškovi kamata i troškovi pristupanja Europskoj uniji. Jednostavno rečeno, jer često me upozoravaju da ekonomski rječnik nije najjednostavniji za razumjeti, i u ovim teškim okolnostima mi smo uštedjeli gotovo 4 milijarde kuna. Time je u ovom proračunu, koji će se prvi puta nakon više od deset godina, izvršiti bez rebalansa stvoren dobar temelj i za daljnju štednju. To nije rezultat koji baš dolazi sam po sebi. 

   Zona prevelikih kalkulacija

Oporavak ugrožava i stanje u okruženju, ono što se događa u Europi. Što je najgore što se Hrvatskoj može dogoditi ako se u eurozoni ne stabilizira stanje, ako se pogorša u Italiji, Portugalu, Španjolskoj? 

    – Ako se dogodi scenarij koji navodite, tada mislim da nitko do kraja ne može sagledati posljedice i vidjet kako izgleda svijet u kojem se taj scenarij događa. Ipak, to je zona prevelikih kalkulacija i treba se usmjeriti na ekonomske temelje svake od ovih zemlja. Kada govorimo o Italiji govorimo o četvrtom ili petom najsnažnijem gospodarstvu u svijetu. Talijanski dug nije nastao jučer. Italija desetljećima ima visok javni dug i pokazala je sposobnost da njime upravlja. Nasuprot tome, nedavno objavljena istraživanja su pokazala da su istočnoeuropske države otpornije na krizu. To je zato što su te zemlje, a tako i Hrvatska, prolazile 20 godina tranzicije u kojoj su provedene mnoge reforme i mjere s kojima se razvijene zemlje tek danas suočavaju. Na primjer, pitanje duljine radnog staža, godina i uvjeta umirovljenja. Kod nas postoji percepcija da su prava visoka, ali u mnogima od tih razvijenih država su ta prava veća, primjerice Grčka je imala 13. plaću, u mirovinu se odlazilo sa zadnjom plaćom ili prosjekom nekoliko zadnjih godina. Hrvatska za razliku od mnogih razvijenih država, tijekom protekle tri godine nije imala troškove saniranja bankarskog sektora i to je također jedna od naših snaga. 

    Vi se ne slažete s našim poslodavcima da su radnici zaštićeni kao lički medvjedi i da su kočnica razvoju? 

    – Kada se uspoređujemo s državama koje su puno bogatije od naših i suočavaju se s krizom onda vidimo da u njihovom sustavu postoje obilježja koja mi nemamo i to zato jer ih nismo nikada imali, ili ih je nužda ukinula ili si ih jednostavno ne možemo priuštiti. U usporedbi naše situacije s razvijenim zemljama koje se danas suočavaju s krizom jasno se pokazuje da dio preporuka koje su se davale bivšim tranzicijskim državama, pa tako i Hrvatskoj, a koje su one prihvaćale nisu bile na dnevnom redu u razvijenom svijetu. Nesporno je naravno da i kod ima još jako puno posla za napraviti u dijelu povećanja konkurentnosti.

   Sačuvati radna mjesta

Trenutno vodite pregovore oko ranije ugovorenog povećanje plaća u javnom sektoru koje bi trebalo biti oko dva posto. Ima li Hrvatska novac za to, hoće li tog povećanja biti? 

    – Razgovaramo sa sindikatima i ocjenjujem da imamo dobru i korektnu komunikaciju. Prioritet nam je bio i ostao sačuvati radna mjesta u javnom sektoru, osigurati isplatu plaća na vrijeme i tako sačuvati dostojanstvo i egzistenciju svih zaposlenika tog sektora. S druge strane, činjenica je da takvu zaštitu zaposlenicima u privatnom sektoru nitko nije mogao osigurati i zato je na zaposlenicima javnog sektora i velika odgovornost, da svoj posao rade što bolje i da postanu istinski javni servis građanima i poduzećima. Zaposleni u javnom sektoru su pokazali da znaju dati doprinos stabilnosti javnih financija i uvjerena sam da će tako biti i u budućnosti. 

    Ima li novca za to povećanje ili ne? 

    – U nadolazećem razdoblju nema objektivnih financijskih mogućnosti za značajnije povećanje plaća osoba zaposlenih u javnom sektoru. Proračun može jamčiti da će sve te plaće biti isplaćene na vrijeme. To je ono što smo radili dosad unatoč krizi koja je teška. To možemo jamčiti i za budućnost.   

Oživjeti investicije

Ima li onda u nekoliko sljedećih godina mogućnosti za rast plaća? 

    – Dugoročno prostor za rast plaća postoji u kontekstu gospodarskog rasta. Podloga za rast plaća je samo snažniji gospodarski rast. Zbog tog rasta su u fokusu našeg interesa i rada aktivnosti vezane za oživljavanje investicija. Zato je u drugoj polovici mandata ove Vlade već pokrenuto investicija u vrijednosti preko 20 milijardi kuna, a imamo sasvim jasan plan kako u sljedećem mandatu tu brojku upeterostručiti, na ukupno preko 100 milijardi kuna investicija što će se pretočiti u opipljiv gospodarski rast. Samo tako rast plaća neće biti uzrok stvaranja novog javnog duga. Bez rasta se ne može razmišljati o značajnijem rastu plaća. 

    Ima li prostora za rast mirovina od sljedeće godine? 

    – Isplaćivali smo mirovine redovito i jamčimo to i u budućnosti. Ima raznih prijedloga kako treba indeksirati mirovine. Mi mislimo da se sukladno gospodarskim mogućnostima indeksacija mora obavljati u odnosu na cijene i na plaće, jer i umirovljenici imaju pravo sudjelovati u rezultatima gospodarskog rasta. Indeksirati mirovine, kako neki to predlažu, samo na cijene značilo bi uskratiti im to pravo. 

    Ima li Hrvatska novca da se to dogodi u sljedećoj godini? 

    – Ta će se odluka donijeti kad se bude donosio proračun za sljedeću godinu.