Samo u ovom dijelu Primorsko-goranske županije u dvije godine je investirano 4,3 milijarde kuna. Izdvojio bih investiranje u riječki sveučilišni Kampus za što je i MORH ustupio prostor bivše vojarne, investicije u luku, obilaznica, dovršetak ceste D-404... Tu je i spas brodogradilišta u trenutku kada se činilo da će to biti nemoguće
Ministar obrane Davor Božinović dobio je na kraju mandata Vlade izazovnu ulogu prvog čovjeka HDZ-ove izborne kampanje u 8. izbornoj jedinici, u kojoj do sada njegova stranka nikada nije uspjela osvojiti više od tri mandata. Razgovaramo stoga o izbornim izgledima HDZ-a, posebno kada je riječ o kvarnersko-riječko-istarskoj jedinici, ali i o pitanjima obrane, iskustvima članstva u NATO-u i doprinosu hrvatske stabilnosti u regiji, kao i integriranju Hrvatske u EU.
Ministar Božinović naime prije dolaska na čelo Ministarstva obrane u svojoj dugogodišnjoj diplomatskoj karijeri bio je veleposlanik Hrvatske pri NATO-u u Bruxellesu, veleposlanik u Srbiji i Crnoj Gori, a u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija bio je i državni tajnik za politička pitanje te državni tajnik za europske integracije.
Što očekujete od izbora?
– Očekujem da HDZ pobijedi.
Na čemu temeljite taj optimizam s obzirom na brojne kritike rada Vlade od strane građana?
– Sve ono što je urađeno, pogotovo u posljednje dvije godine, legitimira HDZ da s punim pravom traži novi mandat od građana kako bi dovršili sve važne projekte na kojima trenutačno radimo. Završili smo ogroman posao zaključenja pregovora s EU, iako su mnogi bili skeptični. Još itekako puno toga imamo pokazati biračima, odnosno podsjetiti ih na sve ono što je radila i radi Vlada predsjednice Jadranke Kosor, poglavito u ovoj regiji.
Konkretno?
– Ova je Vlada više investirala u Rijeku i Istru od bilo koje Vlade u povijesti Hrvatske. Primjerice, samo u ovom dijelu Primorsko-goranske županije u dvije godine je investirano 4,3 milijarde kuna. Izdvojio bih investiranje u riječki sveučilišni Kampus za što je i MORH ustupio prostor bivše vojarne, jer je budućnost ovoga grada da kao jedna od potencijalno najvažnijih prometnih i turističkih točaka na karti Europe postane i sveučilišni centar, investicije u luku, obilaznica, dovršetak ceste D-404…
Hrvatska u ovom trenutku skupa s finskim partnerima iz »Patrije« u »Đuri Đakoviću« proizvodi jedan od složenijih proizvoda, oklopno borbeno vozilo. Tu je pristup da zajedno s Fincima pokušamo, i siguran sam da ćemo u tome uspjeti, izaći na treća tržišta jer samo tako će i »Đuro Đaković« imati uvjete za nastavak proizvodnje i u trenutku kada se ispuni ugovor vezan za opremanje hrvatskih oružanih snaga.
Zbog toga mislim da je ključ i karta na koju treba igrati, ne samo u ovom segmentu industrije, mobilnost i konkurentnost, jačanje menadžerskog sloja u hrvatskom društvu jer novca, kako god to možda nekome zvučalo, vani ima dovoljno samo što novac neće pasti s neba. Rijeka ima dobar primjer, to je Lučka uprava koja je bila među tri pohvaljene lučke uprave u godišnjem izboru stručnog časopisa za kontejnerski prijevoz. To sigurno ne bi uspjeli da nisu aktivni izvan granica Hrvatske. Jednostavno, onaj koji nije sposoban izvesti svoj proizvod izvan Hrvatske teško da će biti sposoban zadržati posao i unutar Hrvatske.
Tu je i spas brodogradališta u trenutku kada se činilo da će to biti nemoguće. To je pogotovo uspjeh znamo li da Poljska nije uspjela spasiti brodogradilišta u puno povoljnijim okolnostima, jer tada nije bilo globalne ekonomske i financijske krize, a osim toga Poljska je imala i važan argument u pregovorima da je kompletan proces rušenja bivšeg sovjetskog imperija krenuo iz poljskih brodogradilišta. Dakle, Vlada predsjednice Kosor je ispunila ono što je obećala.
No, prema posljednjim istraživanjima u 8. izbornoj jedinici HDZ je negdje tek na 9 posto podrške?
– To vam je tako svuda u Europi. Stranke demokršćanske orijentacije puno slabije prolaze u istraživanjima javnog mnijenja nego na izborima. Kada bi taj postotak bio stvarni pokazatelj, HDZ vjerojatno nikada ne bi bio na vlasti u Hrvatskoj, dok stvarnost je potpuno drugačija, a vjerojatno ne bi ni članice Europske pučke stranke vladale u većini europskih država.
Biste li se u 8. izbornoj jedinici zadovoljili s tri mandata koliko ste dosad najviše osvojili?
Od objekta do subjekta
U Ministarstvu vanjskih poslova bili ste i državni tajnik za europske integracije. Pregovori su završeni, Hrvatska je dobila termin ulaska u EU. Ostalo je još potpisivanje ugovora i referendum. Što EU znači Hrvatskoj?
Ne brine vas što mnogi, zbog financijske krize u mnogim njenim članicama, proriču kraj Europske unije?
– S EU se ponavlja ista priča kao i s NATO-om. Otkad su nastali netko im proriče kraj. EU je iz svake krize izašla jača, još se dublje integrirajući. Uvjeren sam da će tako biti, iako ne preko noći, i nakon ove krize. Sada se pokazuje nedostatak regulatornih instrumenata EU na području financija, i prilično sam uvjeren da će se naći rješenje u smislu jačeg reguliranja onoga što se zove neoliberalno tržište.
Preveliki su interesi u igri i EU je već u ovom trenutku toliko integrirana da je nezamisliva dezintegracija kako to navješćuju »proroci« njenog kraja. Uvijek će doduše postojati zemlje koje su sklonije koncepciji da EU bude isključivo slobodno tržište, no pokazuje se da ta koncepcija ima svoja ograničenja i da nije dovoljno integirati samo tržište da bi Unija funkcionirala.
Gdje se kriju najveće šanse Hrvatske nakon ulaska u EU?
– Najveće šanse su da Hrvatska kao relativno manja država iskoristi mogućnosti, koje nikako nisu male, povlačenjem sredstava iz europskih fondova da bi realizirala projekte za koje sama ne bi imala dovoljno sredstava i potencijala. Europu treba gledati kao cjelinu, međutim, dosta toga će ovisiti i o nama.
Naše institucije na svim razinama, ali i sve naše struke moraju se organizirati tako da shvatimo da je rješenje većine naših problema u što boljoj komunikaciji, suradnji, a rezultat toga će biti i u izvlačenju financijske koristi unutar EU. Mislim da je tu važan i kontinuitet Vlade, koja je kroz sve ove godine pregovora pokazala da ima znanja dovršiti pregovore, ali i relacije koje su neobično bitne u tom procesu. Ova vlada je tu dokazala koliko može i zna, a bi li to netko drugi znao, nisam baš siguran.
No i zdesna i slijeva se javljaju eurofobi koji govore o EU kao s novoj Jugoslaviji u kojoj će Hrvatska ponovno izgubiti svoj identitet i suverenitet, a hrvatski građani postati europsko roblje?
– O tome nema niti govora. Što se tiče hrvatskog identiteta on će biti upravo ojačan ulaskom u EU, kao što je bio ojačan i ulaskom u NATO. Činjenica da vi ravnopravno s drugim državama sjedite za stolom na kojem se o nečemu raspravlja i odlučuje je zapravo jačanje vaše pozicije u međunarodnim odnosima. Od objekta, što smo bili pa skoro cijelu našu povijest, postajemo subjekt međunarodnih odnosa.
Aktualizirala se rasprava oko stanja zrakoplovstva. Hoće li se ono popraviti?
– Hrvatska ima stogodišnju tradiciju zrakoplovstva i bez obzira na trenutačne teškoće mi kao društvo moramo učiniti maksimalan napor, i to je pozicija ove Vlade, da Hrvatska sačuva sposobnost kontrole vlastitog zračnog prostora. To je međutim veliki financijski izazov. Stoga smo ove godine intenzivirali razgovore sa svim potencijalnim partnerima u tom poslu i mogu vam reći da je svaka sljedeća ponuda koju dobivamo bolja od prethodne.
Uložiti u zrakoplovstvo ne znači samo kupiti avione. To znači i investiranje u infrastrukturu, a prije svega u ljude, kako pilote tako i tehničare. Prema tome, tu se radi o zahtjevnom poslu. Slovenija plaća zaštitu svog neba Italiji, ali vjerujem da bi naš aranžman financijski u konačnici mogao biti jeftiniji od toga da plaćamo nekome drugome da zrakoplovima štiti naš suverenitet.
Sigurni uz NATO
Ne sumnjate u pozitivan ishod referenduma?
– Ne. Ni najmanje. Kada biste i zanemarili sve pozitivne stvari koje ulazak u EU donosi državi i njenim građanima, ostaje vam dvojba ostati dio nedefiniranog prostora kao što je Zapadni Balkan ili se integrirati sa svojim zapadnim susjedima i postati akter u svijetu. U konačnici je EU najracionalniji izbor za Hrvatsku u kojem ona puno više dobiva nego što gubi. To će građani svakako prepoznati.
– Hrvatska je kroz NATO riješila temeljno pitanje vlastite sigurnosti. Od kada je NATO osnovan nitko se nije usudio napasti državu članicu, i tako će biti sve dok NATO postoji. Hrvatska je kroz članstvo u NATO-u postala dio tog ključnog političkog dijaloga koji se odvija između SAD-a i Europe.
Hrvatska daje svoj doprinos NATO-u kroz sudjelovanje u mirovnim misijama i tu je prepoznata kao jedna od najpouzdanijih novih saveznica. Hrvatski vojnici u NATO misiji u Afganistanu su se izuzetno pokazali. Činjenica da i najviši dužnosnici iz NATO-a kada dolaze u Kabul traže da im osiguranje daju pripadnici HV-a dovoljno govori o najšem rejtingu unutar saveza.
U Hrvatskoj je bilo dosta pitanja i dvojbi oko te misije?
– Afganistan je bio meka za brojne terorističke mreže, prije svega Al Kaide, gdje su se planirali udari od 11. rujna preko Madrida do Londona… Od kada je NATO tamo, takvih napada nema. Svaka zrela država je spremna investirati u vlastitu sigurnost, po mogućnosti što dalje od svojih granica. To je filozofija NATO sudjelovanja u Afganistanu.
Može li se procijeniti uloga NATO-a u reformi hrvatskih oružanih snaga?
– NATO nam je u toj reformi pomogao na dva načina. Jedan je kroz NATO ekspetizu koja je najbolja na svijetu, a drugi je način bio više posredna pomoć. Naime ukoliko ste članica najmoćnije obrambene organizacije u povijesti ljudskog roda dopušten vam je određeni »luksuz« da u neke reformske procese ne idete grlom u jagode već, znajući da ste sigurni, možete planski raditi na razvoju budućnosti oružanih snaga. Naravno da su financije problem.
Europski obrambeni proračuni su se u posljednjih deset godina smanjili za skoro 40 milijardi eura. S druge strane postoji trend investiranja u vojnika. Tako da su se troškovi po vojniku povećali s nekih 70 tisuća na 90 tisuća eura. Kvantiteta se sve više zamjenjuje kvalitetom koja uključuje i obuku, opremanje i multidisciplinarnost koju suvremeni vojnik mora imati. Ulazak u NATO nam je dakle omogućio da idemo prema profesionalnoj vojsci što je inače svjetski trend.
U svjetlu stanja u regiji, posebno odnosa sa Srbijom, koliko sudjelovanje u misiji na Kosovu koristi Hrvatskoj?
– Hrvatska na Kosovu kroz sudjelovanje naših pripadnika u sastavu NATO-a ne vodi nikakvu samostalnu politiku. KFOR je tamo da ta kriza ne bi eskalirala a to je i u našem nadubljem interesu. Hrvatska sudjeluje s dva helikoptera i pripadajućim snagama sa zadaćom prijevoza pripadnika KFOR-a i EULEX-a. Hrvatski helikopteri prevoze zapovjednike KFOR-a, ali su prevozili i predsjednika Srbije Tadića kada je išao u posjet Srbima na Kosovu. Rješenje problema Kosova može biti samo političko, a do njega se može doći samo razgovorima Beograda i Prištine. Prema tome, naša je odgovornost da pridonesemo sigurnosti koja nije nešto što dolazi samo po sebi. U nju valja investirati.
Koliko u tom opremanju vojske sudjeluju hrvatske tvrtke?
– Danas možemo reći da je hrvatski vojnik opremljen od glave do pete, od čizama do kacige, opremom koja je proizvedena u Hrvatskoj. U kvaliteti vojne opreme i naoružanja koje proizvodi, Hrvatska je u samom svjetskom vrhu. Upravo uvodimo nove jurišne puške HS Produkta u sustav oružanih snaga. A opremanje naših vojnika s našom opremom je važno jer je to prva i osnovna pretpostavka za svaku od tih firmi ako želi izaći na tržište trećih zemalja.
Remont Šeste flote
Država je dakle promotor ove specifične industrije?
– Postoje 54 hrvatske tvrtke koje se bave vojnom opremom i naoružanjem. Ono na čemu inzistiramo je to da se stvori klaster jer je tako puno lakši nastup u svijetu i prezentacija na stranim izložbama. Veoma je važno da postoji sinergija i koordinacija između proizvođača, HGK i MORH-a jer su u ovom segmentu poslovanja države još uvijek i te kako prisutne, i u smislu ponuda i u smislu krajnjih korisnika. A to pak otvara mogućnost, kazao bih i nužnost, MORH-u da služi interesu hrvatskih proizvođača vojne opreme i naoružanja.
Zbog toga sam i bio prije ljeta u New Yorku u UN-u, a Hrvatska ima do 200 pripadnika u različitim misijama UN-a, i tražio mogućnost da i naša oprema i prehrambeni proizvodi plasiraju za potrebe UN-a. Treba znati da je proračun za mirovne misije UN oko 3 milijarde dolara, a za ukupne potrebe investicijske potrošnje više od 14 milijardi dolara. Naša aktivna uloga u međunarodnim misijama UN-a daje mogućnost Hrvatskoj da na tom polju lobira. Tijekom svih ovih godina, stekao sam brojna prijateljstva i poznanstva u tom svijetu i vjerujte, u razgovorima, Hrvatska je prihvaćana kao dobar potencijalni partner.
Kada već govorimo o vezama vojske i gospodarstva, u brodogradilištu »Viktor Lenac« bit će na remontu zapovjedni brod američke Šeste flote. Koliko je realno da to preraste u trajniju suradnju od koje će korist imati hrvatska brodogradnja?
– Ako ste pratili ono što je u Zagrebu na sastanku sa mnom rekao admiral Locklear, zapovjednik Šeste flote, jasno je da prilika za takvo nešto postoji. Siguran sam da će »Lenac«, koji je i preživio zbog intervencije ove Vlade, ispuniti ono što se od njega očekuje te da on u ovom trenutku radi ne samo za svoju dobrobit već i dobrobit hrvatske brodogradnje. Ne zaboravimo da je Šesta flota velika i njen remont u našim brodogradilištima bio bi izuzetan posao.
