Ovogodišnje izdanje Vip Zagreb Jazz festivala održat će se od 10. do 13. studenoga u kino dvorani zagrebačkoga Studetskog centra – najavio je direktor tog sve popularnijeg festivala Dražen Kokanović. Naime, dvorana Zagrebačkog kazališta mladih u kojoj se održavao festival, uz tek nekoliko seljenja u »Lisinski«, Kino SC-a ili »Hypo centar«, postala je premala za sve veći broj publike koja želi prisustvovati nastupima najvećih svjetskih jazz zvijezda. 

   Činjenica je da Zagreb nema koncertnu dvoranu sa sjedećim mjestima srednje veličine, nešto između »velikog« i »malog« »Lisinskog«. U ovom trenutku jedinom funcionalnom pokazala se dvorana Kina SC-a. Prilika je to da se vrati stara slava ovog kina u funkciji koncertnog prostora – mnogi ljubitelji jazza još uvijek se s uzbuđenjem prisjećaju koncerata na kojima su tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća tamo slušali slavne glazbenike, među ostalima, primjerice, upravo Pata Methenyja, koji će ove godine biti glavna zvijezda festivala. 

   No, za razliku od tadašnjeg koncerta na kojem je nastupio sa svojom grupom, ovom prigodom predstavit će se u formaciji trija u kojem uz njega sviraju kontrabasist Larry Grenadier i bubnjar Bill Stewart. Nakon deset godina ponovno se udružuje s njima evocirajući uspomene na dva zajednička albuma, ali najavljuje i upuštanje u nove glazbene pustolovine. 

    Iako u nazivu sadrži riječ »jazz«, festival je od početka bio otvoren i za druge, jazzu srodne stilove. Tako će ove godine nastupiti blues gitarist i pjevač mlađeg naraštaja Lucy Peterson koji je, nakon što je potvrđen od svojih mentora – B. B. Kinga, Howlin’ Wolfa, Muddyja Watersa… – ostvario uspješnu samostalnu karijeru. 

    Posebnu pažnju znalaca izazvala je najava nastupa dvojice legendarnih jazzista koji početak karijere vežu uz sviranje s Johnom Coltraneom. Pijanist McCoy Tyner će uz svoj trio i goste – saksofonista Chrisa Pottera i pjevača Josea Jamesa – podsjetiti na album što ga je snimio s Coltraneom i pjevačem Johnnyjem Harmanom, a saksofonist Pharoah Sanders predstavit će osebujan pristup koji donosi spoj free jazza, koji je svirao s velikanom, sa cjelokupnom tradicijom jazz glazbe. Svi festivalski koncerti počinju u 20 sati.

7. Vip Zagreb Jazz festival

10. 11. – McCoy Tyner Trio featuring Jose James & Chris Potter

11. 11. – Pat Metheny Trio w/ Larry Grenadier & Bill Stewart

12. 11. – Lucky Peterson

13. 11. – Pharoah Sanders Quartet

Nauk koji traje

Iznimna ostvarenja Metheny je polučio u kontekstu trija surađujući s glasovitim jazzistima. Na koncertu što će ga održati 11. studenoga, nastupit će u triju s kontrabasistom Larryjem Grenadierom i bubnjarom Billom Stewartom s kojima je 2000. snimio albume »Trio 99 –00« i »Trio – Live«. Svirajući električnu i akustičnu gitaru uz njih izvodi vlastite skladbe, ali i djela drugih slavnih jazzista. Originalan zvuk, maštovite improvizacije, vrhunska tehnika i kompatibilnost među glazbenicima ove albume čine nekima od njegovih najzanimljivih jazz ostvarenja. 

    Što publika može očekivati od vašeg koncerta u Zagrebu?

    – Pripremam program koji sadrži široki spektar skladbi. Budući da ću nastupiti u triju, najviše će biti zastupljen taj aspekt mojega stvaralaštva. Pri tome mislim na sam početak karijere i album »Bright Size Life« koji sam snimio s bas gitaristom Jacom Pastoriusem i bubnjarom Bobom Mosesom, kao i na sve suradnje u formaciji trija koje su uslijedile. No, program će biti satkan i od mnoštva drugih elemenata. Jedva čekam da poslije toliko godina ponovno nastupim u Zagrebu. Bit će i iznenađenja. Dat ću sve od sebe da taj koncert učinim posebnim glazbenim doživljajem. 

    Zašto volite svirati s Larryjem Grenadierom i Billom Stewartom?

    – Naša je zajednička povijest sad već dugoga vijeka. Uvijek sam znao da međusobno glazbeno savršeno odgovaramo jedni drugima. Obojica su sposobni odsvirati sve što poželim i otvoreni su i kreativni glazbenici. Sjajna je osjećajnost glazbe koju sviramo. Među nama se razvila glazbena kemija i uzajamno djelovanje je na visokoj razini. 

    Zašto osim vlastitih skladbi s tim trijom svirate i djela drugih jazz autora, posebice Johna Coltranea i Waynea Shortera?

    – Neizmjerno im se divim. Poštujem obojicu. Od njih sam toliko naučio o glazbi, a taj nauk još traje. Naime, još uvijek često slušam njihovu glazbu. Prema mojem mišljenju, njihovo je predstavljanje te glazbene forme na iznimno visokoj razini. 

    Što vam je najvažnije kao skladatelju?

    – U ovom trenutku iza sebe imam više od četiristo skladbi različitih formi i veličina, s ogromnim brojem načina za njihove interpretacije. Jedini odgovor na to pitanje sadrži uključivanje tih iskustava u trenutku skladanja.   

Skladbe s porukom

Kako ste osmislili repertoar za vaš novi album »What’s It All About«?

    – Želio sam snimiti ploču koja će biti odraz glazbe što sam ju slušao prije nego sam napisao svoju prvu notu, ili, u nekoliko slučajeva, čak i prije nego li sam prvi put zasvirao. Rođen sam 1954. i tijekom mojeg djetinjstva i ranih tinejdžerskih godina sve su te pjesme bile među prvih četrdeset na top ljestvicama. U to se doba još uvijek držalo do melodije i harmonije. Bili su to važni elementi popularne glazbe. Svaka od tih pjesama ima nešto što ju čini vrijednom na glazbenoj razini, bez obzira na koji ju način obradili i odsvirali. Sve su me te skladbe godinama proganjale. 

    Zašto ste odabrali djela upravo tih skladatelja – Paula Simona, Johna Lennona i Paula McCartneya, Burta Bacharacha, Antonija Carlosa Jobima, Henryja Mancinija… – koji su pisali stilski različitu glazbu?

    – Svaki od tih skladatelja šalje mi poruku, ili kroz pjesmu koju sam odabrao ili kroz svoje cjelokupno stvaralaštvo. To je vrijedno istraživanja i odavanja počasti tim skladateljima. 

    Kako na te skladbe gledate danas za razliku od pogleda koji ste na njih imali kad ste ih prvi put čuli?

    – Danas na njih gledam u puno širem kontekstu od onoga koji podrazumijeva jedino harmonije i melodije koje sadržavaju. Ponešto od tog shvaćanja izrazio sam u izvedbama što sam ih snimio za ovaj album. 

    Na koji način razmišljate o zvuku i pristupu u solo izvedbama?

    – Za me su solo izvedbe nešto novo. Ljudi me odavna nagovaraju da održavam solo koncerte. Mislio sam – budem li se ikad upustio u to – da će to biti nešto posebno. Tako je nastao projekt »Orchestrion«. O tome sam maštao od djetinjstva. Bliska mi je revolucija koja je u posljednjih trideset godina zahvatila svijet glazbala. No za projekt »Orchestrion« osnovna je zamisao bila da spojim suvremeni zvuk s tradicionalnim, potpuno akustičnim. Nema to veze niti je usporedivo s bilo čime drugim – to je u potpunosti novi, drukčiji način razmišljanja o predstavljanju glazbe, posebice u solo izvedbama. Iako moja sljedeća solo ploča »What’s It All About« donosi obrnut pogled na istu tu zamisao, važno je to što ta dva solo albuma idu ruku pod ruku. 

    Što vam je važno u glazbi?

    – Budući da osjećam potpunu slobodu u kreiranju glazbe, o svojim izvedbama razmišljam vrlo elastično, što je sjajno. S druge strane, izložen sam različitim utjecajima te duboko promišljam sve, do najmanje sitnice koja za mene ima neko značenje. To je izazov!