Borut Pahor uskoro odlazi iz vrha slovenske politike. Nakon što je tri godine vodio slovensku vladu, Pahor ne napušta samo premijersku poziciju nego i čelno mjesto slovenskih socijaldemokrata.

U svom oproštajnom nastupu u parlamentu, nakon višetjednog muka, vidno razočarani premijer na odlasku potvrdio je kako razmišlja o ostavci na mjesto predsjednika slovenskih socijaldemokrata u slučaju lošeg rezultata stranke na prijevremenim parlamentarnim izborima 4. prosinca, a takav rezultat Pahorove stranke gotovo je siguran.

Po redovitoj proceduri, izborni kongres Pahorove stranke predviđen je nakon izbora na proljeće sljedeće godine.

Špekulacije o Pahorovom povlačenju s čelnog mjesta u stranci pojavile su se odmah nakon što je u rujnu njegovoj vladi izglasano nepovjerenje, no ipak je prevladalo uvjerenje da bi smjena na vrhu dva mjeseca uoči izbora bila neproduktivna.

Spasitelj ljevice

Međutim, bitku za čelno mjesto slovenske ljevice Pahor je zapravo izgubio puno ranije, i to kada je izgubio potporu utjecajnog kruga oko nekadašnjeg slovenskog predsjednika Milana Kučana, iz kojeg su počeli stizati prijedlozi o »spašavanju« lijeve vlade zamjenom »nesposobnog« Pahora novim i sposobnijim mandatarom koji bi bio izabran iz redova ljevice.

Iako se špekuliralo o nekoliko imena – među kojima su bili ambiciozni Pahorov ministar prometa Patrick Vlačič i šef državne revizije Igor Šoltes, inače unuk nekadašnjeg komunističkog čelnika Edvarda Kardelja – aktualni gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković otpočetka je bio prvi izbor Kučanova klana za Pahorova nasljednika.

Janković se takvim zahtjevima uspješno opirao, ali samo dok nije došlo do potpunog urušavanja Pahorove koalicije, kada se činilo da ništa više ne stoji na putu povratka lidera desnice Janeza Janše na vlast.

Tek u tom trenutku kucnuo je pravi trenutak za Jankovića, »spasitelja ljevice«, koji je objavio kako i on ulazi u utrku za premijersku poziciju.

Pahor ne krije razočaranost takvim razvojem događaja. Njegove riječi iz posljednjeg premijerskog nastupa u parlamentu da je zabrinut populističkim obećanjima »čelnika i utemeljitelja stranaka« kako je moguće živjeti bolje te da je moć politike neograničena stoga valja shvatiti kao kritiku na račun Janšinih obećanja, ali još i više kao kritiku Jankovićeva populizma.

Povratak Gregora Viranta

Prema zadnjim ispitivanjima javnog mnijenja, Jankovićeva još neosnovana stranka i Janšina stranka osvajaju približno isti postotak glasova, stoga nije trebalo dugo čekati na odgovor druge strane.

Gotovo istodobno s objavom Jankovićeve kandidature u predizbornu se utakmicu sa svojom nezavisnom listom uključio i popularni Gregor Virant, nekadašnji ministar u Janšinoj vladi, koji svojom umjerenošću i tehnokratskim pristupom može osvojiti dio birača na koje računaju Janković i stranke ljevice, posebno one bliže centru, što pak predstojeće slovenske izbore čini potpuno neizvjesnim. 

Iako je Virantova kandidatura izazvala burne reakcije iz Janšine stranke, u kojima je njegov čin prezentiran kao »izdaja«, premda Virant formalno nije član Janšine stranke, na kraju će se najvjerojatnije ipak pokazati kako je Virantov ulazak u kampanju koordiniran s Janšom, koji je i njegov najvjerojatniji poslijeizborni koalicijski partner.